Luka Cindrić, dvadesetogodišnji dečko iz Ogulina, najugodnije je iznenađenje rukometne Lige prvaka. U dvije utakmice za skopski Metalurg protiv Barcelone postigao je 12 pogodaka te dodao još tri protiv Dinama iz Minska. A još prije nekoliko godina igrao je u Drugoj ligi, za Senj.
– Gledao sam snimku utakmice za broncu na Svjetskom juniorskom prvenstvu između Hrvatske i Francuske i zapazio Cindrića. Činilo mi se da ima nešto u njemu. Nije visok, ali je hrabar i počeo sam ga pratiti kroz igre za Karlovac. Kada mi se ozlijedio Naumče Mojsovski, odlučio sam dovesti Luku u Skoplje. Dogovorio sam sastanak s njim i njegovim ocem u Zagrebu. Vidio sam da su to divni ljudi i brzo smo se dogovorili – rekao je Lino Červar, trener Metalurga.
Dinamu dao četiri komada
– Kada me Lino kontaktirao, nisam mogao vjerovati. Naravno, najprije sam za mišljenje pitao oca Dražena, koji je također rukometni trener, pa smo još razgovarali s nekim ljudima i došli do zaključka da idem probati – rekao je Luka Cindrić koji umalo da nije postao nogometaš. I to vrhunski.
– Igrao sam za matični klub u Ogulinu, gdje sam rođen. Bio sam kadet i igrali smo protiv Dinama. Na toj utakmici postigao sam četiri pogotka. Naravno da je odmah uslijedio poziv da dođem u Maksimir, ali još je bilo prerano da odem od obitelji. Roditelji su bili zaposleni u Ogulinu, ja sam išao u školu.
Kako mu je otac bio rukometni trener, odlazio je s njim u dvoranu i ubrzo je nogomet zamijenio rukometom. Odmah je počeo igrati na mjestu srednjeg vanjskog pucača.
– Tata me u klubu trenirao pet godina, a onda sam otišao igrati u Senj koji je tada igrao Drugu ligu. To mi je bilo blizu pa sam svaki dan na treninge dolazio iz Ogulina.
U Senju je igrao dvije godine, a onda je uslijedio poziv iz Karlovca.
– U Senju sam bio najbolji strijelac lige, a poziv u Karlovac se ne odbija jer su oni igrali Prvu ligu. Žao mi je što tamo nisam zatekao svoje suigrače iz juniorske reprezentacije, Stipu Mandalinića i Sandra Obranovića koji su otišli u Zagreb, odnosno Našice.
U Karlovcu je igrao dvije sezone. U prvom dijelu ove sezone bio je najbolji strijelac lige. U 15 utakmica postigao je 131 pogodak. To je gotovo devet po utakmici. Imao je postotak šuta 62 posto. Zanimljivo je da je četiri kola nakon što je otišao iz Premijer lige još vodeći strijelac, s deset pogodaka više od Adama Seferovića.
– Žao mi je što Karlovcu nisam mogao više pomoći u Challenge kupu. Da sam ostao, sigurno bismo u osmini finala prošli šabačku Metaloplastiku.
U Skoplje je došao 7. siječnja 2014.
– U klubu sam zatekao samo mlade igrače jer su svi stariji bili na Europskom prvenstvu u Danskoj. Iskreno, na početku mi je bilo jako teško. Prvi put sam bio daleko od obitelji. Senj i Karlovac bili su nešto drugo, oba grada su na pola sata od Ogulina. Nisam se dobro snalazio ni s makedonskim jezikom. Smjestili su me u jednu obiteljsku kuću četiri kilometra daleko od dvorane. Ja sam htio neki stan bliže dvorane. Na početku sam na treninge odlazio taksijem, a kasnije bi me uvijek povezao netko od suigrača koji su onuda prolazili. Valjda ću uskoro dobiti automobil na korištenje – rekao je Luka.
Kada su se vratile zvijezde iz Danske, odmah su ga prihvatili kao da je godinama tu, a Lino Červar mu je povjerio da šutira sedmerce.
– Bilo mi je užasno neugodno i glupo da pucam sedmerce pored Vugrineca, Atmana ili Mirkulovskog. Ja sam ipak bio tamo neki klinac iz Ogulina. No, trener je rekao da ne voli igrače koji puno razmišljaju kod izvođenja sedmeraca. Ja šutiram izravno, bez razmišljanja i to mu se svidjelo.
Božanstveni gravče na tavče
Nakon što je protiv Barcelone u Skoplju postigao dva pogotka iz sedmerca, dosuđen je treći.
– Lino mi je pričao kako mu je vratar Stanić, koji je u tom trenutku bio na klupi, rekao da šutira netko drugi jer nema teorije da postignem tri zaredom. Lino mu je rekao da mi vjeruje i ako pogodim, da će od mene biti igrač. I pogodio sam.
U Skoplju se brzo snašao.
– Obožavam roštilj, a to je u Makedoniji božanstveno. Kao i gravče na tavče. Samo, moram paziti da ne pretjeram. S dečkima iz kluba iziđem navečer, u kafiće pokraj rijeke. Tamo je uvijek velika gužva, a posebice kada mi dođemo. Rukomet je u Skoplju izuzetno popularan. Nakon nekoliko utakmica već me prepoznaju i na ulici traže autogram i da se fotografiraju sa mnom.
Možda ga “upeca” kakva zgodna Makedonka.
– A, ne. Već dulje imam djevojku koja studira u Zagrebu i povremeno dođe za vikend u Skoplje.
Rukometni uzori su mu Ivano Balić i Mikkel Hansen.
– Hansena sam donedavno gledao samo na televiziji, a sada igram protiv njega. Zakon!
Može li Metalurg proći Kolding u osmini finala Lige prvaka?
– Može. Moram se paziti “traktora” Boldsena. Pored njega se ne prolazi samo tako – zaključio je Luka Cindrić, veliko Červarovo otkriće od kojeg bi i Hrvatska uskoro mogla profitirati.
>>Červara “uništili” njegovi bivši igrači, Kopljar, Vori i Gojun
