Trebala je to biti jedna ugodna šetnja Ramblom (glavna pješačka ulica u Barceloni - op. a.) nakon subotnje utakmice, no rukometašima PPD Zagreba nakon poraza od 22 pogotka razlike (21:43) nije baš bilo do razgledavanja grada.
– Prespavali smo noć, ali tuga je još prisutna. U najgorim snovima očekivao sam minus deset. Ispala je prava noćna mora, ovo je poraz koji će obilježiti naš klub za sva vremena. Najradije se nikome ne bih javljao sljedećih tjedan dana – bio je neraspoložen Ante Ančić, direktor kluba.
Ova utakmica nije ogledalo
Razumljivo je njegovo razočaranje. Ispalo je da je PPD Zagreb tamo neki klub iz Luksemburga koji je Barcelona "nalupala" onako, iz šale. A hrvatski rukometni stručnjaci smijali su se danskom Aalborgu koji je na svom parketu od ove iste Barcelone u osmini finala izgubio s dvadeset pogodaka razlike.
– To se našem prvaku nikad neće dogoditi – govorili su oni hrabriji.
Ali, dogodilo se.
– Ovo mi je najveći poraz kao igraču i treneru – istaknuo je Veselin Vujović, trener PPD Zagreba.
Naravno da mu je najveći. Jer, kao igrač igrao je u vrhunskim klubovima, prvacima Europe kao što su Metaloplastika i Barcelona. U njegovo igračko vrijeme reprezentacija bivše Jugoslavije bila je među tri top reprezentacije. Kao trener Ciudad Reala, Vardara, reprezentacije Srbije i Crne Gore, nikad nije doživio ovakav rezultatski debakl.
– Sad me svi tješe kako nije jedna utakmica ogledalo cijele sezone koja je doista bila sjajna, ali ovih minus 22 jako boli. U redu, preboljet ćemo ovaj poraz, ali ga nikad nećemo zaboraviti – istaknuo je Ančić.
U vrijeme kada je Zagreb osvajao Kup prvaka ili igrao sva ona silna finala, ipak je bila puno drukčija situacija. Proračun kluba bio je dovoljan da se u to vrijeme, početkom devedesetih, moglo parirati najjačim španjolskim, njemačkim ili francuskim klubovima. U Zagrebu su u to vrijeme igrali najbolji hrvatski igrači, što danas nije slučaj. Jer, da su danas u PPD Zagrebu Alilović, Štrlek, Čupić, Vori, Slišković, Duvnjak i Kopljar, utakmica bi u Barceloni bila nešto sasvim drugo. No, kako su financijski jačali klubovi iz zapadnih zemalja, tako je Zagreb sve više i više kopnio. Više nije bio u mogućnosti da zadrži svoje najbolje igrače, a novca je bilo sve manje i manje. Uostalom, kada je Zagreb bio najbolji u Europi, onda je iz svake zemlje igrao samo po jedan klub. Danas igraju po tri ili četiri kluba iz Njemačke, Španjolske ili Francuske.
Kako dignuti glavu gore
– Da bismo i sljedeće godine ostvarili ovakav rezultat, nužna su igračka pojačanja. A ona neće biti moguća ako ostanemo na ovako malom budžetu. Nama treba jedan ekstra kvalitetan igrač poput Nikole Karabatića da napravimo iskorak. A takav igrač košta bogatstvo koje mi nemamo. Mi jesmo u klubu trenutačno okupili ponajbolje hrvatske mlade igrače i oni su pokazali da uz pravog trenera mogu napraviti čuda – istaknuo je Ančić.
Istina, napravili su čudo sve do te nesretne subotnje utakmice. Sav onaj dobar imidž koji su gradili cijelu sezonu pao je u vodu visokim porazom u Blaugrani.
– Ništa, idemo probati dignuti glavu i iz ovog poraza puno toga naučiti kako se više nikad ne bi ponovio – zaključio je Ante Ančić.
>>Vujović: Ovo nije sramotan poraz nego velika opomena
>>Barcelona 'pregazila' Zagreb 43:21: Plinari doživjeli najteži poraz u europskim natjecanjima
Pa ljudi pustite budzet i primanja. Igrali su koliko mogu i kao stoji. Kos nas se uvijek kad se gubi onda je kriv budzet, kad se dobije, ja smo dobri uprkos 10-trostrukom budzetu suparnika. Pobjedjuju bolji, iskusniji i igraci koji znaju sto zele. Ajde okrenite se radu i treningu. Pozdrav