U Splitu je uvijek sve nekako lagano, blisko. Takav je grad. Semafor na Gripama, tamo kraj dvorane, negdje oko 8 sati i 15 minuta. Tip u trenirci čeka na pješačkom prijelazu. Legendarni kapetan hrvatske rukometne reprezentacije Pero Metličić odlazi na trening u akademiju. Jutro nakon poljske pljuske, nakon ipak iznenađujućeg poraza u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva, Perin lik na semaforu vraća razmišljanja na neke veselije, zlatne dane hrvatskog rukometa. Vječni kapetan, omiljeni lik, koji je bio pokretač ozbiljnosti naših rukometaša.
Kauboji bez metaka
Danas su to kauboji koji su ostali bez metaka, u Perino vrijeme municije je bilo koliko je god trebalo. I svi su se sklanjali kada bi društvo jahalo... Kako je napisao jedan novinar, uvijek je bio jedan od onih s geslom "za mnom".
– Izvolite, kapetane, prijeđite cestu – rekli smo mu otvorivši prozor.
– Ne, hvala, čekam zeleno – uzvratio je Metličić.
Jurio je na trening s klincima u akademiji Balić – Metličić.
– Treba trenirati, raditi, to je jedini pravi put – kaže Metličić.
A Katar, Svjetsko prvenstvo? Prije dva dana smo razgovarali, bio je siguran u pobjedu nad Poljskom. Istina, uz dodatak "budemo li igrali kao protiv Brazila, nemamo šanse". I nismo igrali kao protiv Brazila, bili smo još lošiji.
– U najmanju ruku ponovili smo tu utakmicu protiv Brazila, a to je značilo poraz. A Poljska nije bila nepremostiva, slabija je nego prijašnjih godina. Ali, mi smo imali taj loš dan. Ma to je tako, kad niste pravi ne možete do medalje.
Bio je Metličić optimističan uoči Katara, vidio nas je u samoj završnici, uvjeren je da naša reprezentacija dovoljno kvalitetna za finale. A tamo što bude... U tim utakmicama odlučuju detalji, promašeni ziceri. Kad dođete do finala, onda je trener svoj posao napravio.
– Nema dvojbi, ždrijeb nam se otvorio, pa u polufinalu bi nas čekao Katar. Svaka čast Katarcima na ulasku u polufinale, ali to je njihov maksimum. Odnosno, napravili su i više od očekivanog, dvoboj s Poljskom bio je ulaznica za finale. Ma, s ovakvom igrom nismo prošli ni taj lakši dio ždrijeba, a što bi tek bilo da smo imali teži ždrijeb – kaže Metličić.
Puno je otrovnih strelica upućeno prema Goluži, koji bi se nakon Svjetskog prvenstva trebao oprostiti od reprezentacije. Navodno, ipak će mu pronaći neko mjesto u HRS-u.
No, Metličić nije želio ništa komentirati, otkako se zna da će Ivano Balić od jeseni biti koordinator u Hrvatskom rukometnom savezu, sve uz poziciju novog izbornika vezano je uz Petra Metličića. Velik igrač, velik je i sada. Svjestan je da bi bilo kakva izjava o Golužinu radu, a njegova bi se gledala kroz razna povećala, mogla biti krivo protumačena. Metličić više nije samo bivši igrač, sada je kandidat za izbornika. Mobitel mu je od srijede navečer postao najomraženija sprava na svijetu, užario se od poziva, svi bi Metličićevo mišljenje, ali on se odlučio na šutnju. Ne želi remetiti bilo što u reprezentaciji, šutnja je jasna poruka.
Skroman i odmjeren
- Medalje se nekad osvajaju, nekad ne. Mi očito na ovom prvenstvu nismo bili u formi za medalju. A za sve drugo treba pričekati, postoje ljudi koji će odrediti kako će teći stvari. Tko sam ja, bivši igrač, trener u rukometnoj akademiji, da sada govorim o promjenama u reprezentaciji - zaključio je Metličić.
Uvijek je Pero bio takav. Skroman, odmjeren i ponajprije pošten. Bio je vrhunski rukometaš, zna što znači osvajati zlata na najvećim natjecanjima, isto tako zna kako je to izgubiti u četvrtfinalu SP-a (Njemačka 2007. godine). I zato je nedvojbeno upravo Petar Metličić u budućnosti čovjek koji bi mogao povesti hrvatsku reprezentaciju kao izbornik. Naravno, sam se nikada ne bi gurao. Jednostavno nije taj tip.
>>Gospodine Goluža, vrijeme je da odete!
>>Treba li Slavko Goluža nakon ispadanja napustiti reprezentaciju?
Ja smatram da izbornik treba biti Hrvat !!!