Mlada bjelovarska obitelj Batinić živi u jedinstvenim i nesvakidašnjim uvjetima. Tomislav, 29-godišnjak, supruga Nikolina i sinovi, petipolgodišnji Mateo i trogodišnji Marko, nisu siromašna obitelj, ali, zvuči gotovo nevjerojatno, jedini su stanari zgrade s čak 40 stanova i devet poslovnih prostora. Da sve bude još začudnije, Batinići su u objektu u Ulici Vlahe Paljetka 5 u Bjelovaru zapravo prvi stanari nakon gotovo dva desetljeća! Naime, gradnja je počela još početkom 90-ih kada je bivša Tehnogradnja, nekad vodeća građevinska tvrtka u Bjelovaru, odlučila na toj lokaciji sagraditi više stambeno-poslovnih zgrada, a ova u kojoj su Batinići bila je prva. Više od polovice stanova u njoj je tada unaprijed prodano, pri čemu su kupci stanove uglavnom isplatili do posljednje lipe.

Sudski spor još traje

No, Tehnogradnja se uskoro našla u ozbiljnim poslovnim problemima pa je, pokušavajući se iz njih izvući, ušla u “deal” sa splitskom tvrtkom Joli, kojoj je bila dužnik. Tehnogradnja je uskoro ipak završila u stečaju, no prethodno je pravo vlasništva nad zgradom zajedno sa svim obvezama prenijela na splitsku tvrtku. Očajni kupci nikad dovršenih stanova krenuli su u pravnu bitku, no kalvarija je počela kada je i tvrtka Joli završila u stečaju. Na splitskom Općinskom sudu još uvijek je u tijeku višegodišnji sudski spor za koji je teško reći kada će se i s kakvih ishodom biti završen. Ni to nije obeshrabrilo Batiniće, koji su svoj nedovršeni stan kupili prije pet-šest godina na jednoj od sudskih licitacija plativši ga oko 27.000 eura.

– U tom trenutku činilo se da će se sve brzo raspetljati i ja sam zajedno sa svojom majkom odlučio kupiti stan u “roh-bau” jer mu je cijena bila povoljna – kazuje Tomislav te dodaje da je na licitaciji tada prodano još barem desetak stanova. Jedno vrijeme, kaže, ništa se nije događalo, a onda je nakon dvije godine zgradu preuzeo Beming, bjelovarska tvrtka koja se bavi održavanjem stambenih zgrada. Počela je naplata pričuve iz koje se, kako je bilo planirano, trebalo financirati dovođenje zgrade u funkciju, priključci na infrastrukturu te uređenje okoliša i zajedničkih prostorija, stubišta i ostalog.

Nejedinstvo vlasnika

No, kako se ni nakon dvije godine ništa nije dogodilo, Tomislav je odlučio uzeti stvar u svoje ruke.

– Procijenio sam da mi je bolje uložiti u uređenje nego plaćati podstanarstvo – kaže te dodaje da ga je uređenje koštalo dodatnih 20.000 eura. Sve radove izveo je u vlastitoj režiji uz pomoć oca i brata koji su građevinske struke, što je investiciju znatno smanjilo. Najviše ga je mučilo priključenje vode i kanalizacije, no predao je papire i u bjelovarskom Komunalcu su mu izašli ususret. Omogućili su mu zaseban vod i priključili ga na sustav po uobičajenoj cijeni.

U Komunalcu ističu da u tome nema ničeg spornog jer Tomislav Batinić ima uredne papire o vlasništvu. Zašto njegov primjer nisu slijedili i drugi vlasnici stanova, Tomislavu nije jasno, no bilo bi mu, ističe, puno lakše da u zgradi živi još netko jer ovako sve mora sam.

Na krovištu je mijenjao dio crepova i zatvarao poslovne prostore u koji su zalazili pijanci i beskućnici te mu je već svega dosta. Zgrada i dalje propada, no na sreću, to se u njegovu lijepo uređenom stanu od 80-ak kvadrata zasad ne osjeća. Nada se da će se pravna zavrzlama ipak uskoro riješiti te da će napokon imati i susjede. Tome se nada i Mario Brestovečki, direktor Beminga, koji ističe da je, osim imovinskopravnog, velik problem i nejedinstvo vlasnika ostalih stanova.

– Ljudi ne razumiju da, bez obzira na to što su stan u cijelosti platili, moraju uložiti dodatni novac ako ga žele dovesti u funkcionalno stanje. U suprotnom će im sve propasti – upozorava Brestovečki te dodaje da već postoji i model po kojem se to može riješiti, ali da su ljudi tvrdoglavi i ne žele vidjeti ono što se vidi “iz aviona”.