Javna je tajna da je pošast klađenja sve raširenija među djecom i maloljetnicima, no protiv toga se uglavnom malo govori, a još manje nešto čini. Upravo ovu tezu potvrđuje iskustvo koje je nedavno doživio otac 13-godišnjaka u Bjelovaru.
– Pronašao sam kod sina u školskoj torbi uplaćeni listić kladionice i ostao potpuno zatečen. Supruga i ja nikada se nismo kladili i ovo nas je zgrozilo – priča zabrinuti otac dodajući kako je ostao šokiran doznavši da mu se sin i njegovi prijatelji ponekad čak odriču gableca samo da bi imali novac za uplatu. Još više ga je iznenadilo saznanje da neki od sinovih prijatelja u kladionicu odlaze skupa sa svojim očevima, što je još skandaloznije.
Zar to samo mene smeta?
– Kao roditelj poduzet ću sve da sina odvojim od tog zla, no pitam se zar je moguće da samo mene ovo smeta i zabrinjava – govori dodatno ogorčen činjenicom da se zapravo za pomoć i nema kome obratiti. Prijaviti kladionicu, kaže, značilo bi voditi privatni rat, a to mu nije potrebno. Tim više što je djeci i maloljetnicima klađenje zakonom zabranjeno te se stoga pita zar nitko u ovom društvu nije zadužen za njegovo provođenje. No, kada se pozornije iščita Zakon o igrama na sreću koji regulira ovu problematiku, postaje jasno da ovaj otac i svi drugi koji bi se borili protiv ove pošasti u njemu teško mogu naći uporište. Naime, osim odredbe da je klađenje, odnosno sudjelovanje u igrama na sreću kao i posjet kazinima zabranjen osobama mlađim od 18 godina, drugih odredbi u njemu nema. To upućuje na zaključak da je Zakonodavac to propisao samo forme radi, a ne da bi se tome doista stalo na kraj.
Kazne prava rijetkost
U prilog toj tezi govore i podaci Prekršajnog suda u Bjelovaru. Kako ističe Darko Laklija, glasnogovornik suda, u posljednje dvije godine zabilježen je tek jedan sudski predmet u kojem je za takav prekršaj prijavljena kladionica. Pravna osoba kažnjena je novčanim iznosom od 16.000 kuna dok je odgovorna osoba u njoj zaradila kaznu od 1600 kuna. U žalbenom postupku Visoki prekršajni sud u Zagrebu kaznu je i potvrdio. Temelj za takvu osuđujuću kaznu bila je činjenica da je maloljetna osoba zatečena u kladionici prilikom nadzora. A upravo je to najčešće prepreka da roditelji maloljetnika ne prijavljuju kladionice, jer teško mogu dokazati da su njihova djeca osobno izvršila uplatu.
Zakon kaže da se maloljetnici tamo ne bi smjeli naći bez obzira uplaćivali listiće ili ne. U tom smislu nadzorne kamere bi mogle biti od pomoći, no ne koriste se, što je samo još jedan u nizu dokaza da ne postoji volja da se tome stane na put.
a da ne govorimo o srednjoškolcima koji znam to iz iskustva kod kuće kradu zlatnino odlaze i zalažu zlato te odlaze u kladionice....za 10-15 godina imat čemo ovisnike ali kao da je to državu briga glavno da ona dobiva 500000kn godišnje po podružnici koga je briga za djecu .....katastrofa