Nakon što je prvi u Hrvatskoj krenuo s organiziranim stanovanjem korisnika izvan ustanove, Dom za psihički bolesne odrasle osobe Lobor-grad uveo je novi program, vezan za pomoć i njegu u kući, odnosno pružanje usluga psihosocijalne rehabilitacije u obitelji. Cilj je da se s korisnicima radi u njihovom domu i ne izdvaja ih se iz obitelji.

Zasad dva korisnika

Ustanova je dobila suglasnost ministarstva i krenula za sada s dva korisnika prema rješenju Centra za socijalnu skrb Zlatar Bistrica. Riječ je o majci i kćeri Mariji i Martini Kunović, koje u njihovoj kući u Zlatar Bistrici dva puta tjedno posjećuje stručni tim, voditelj Dražen Čandrlić, dipl. socijalni radnik, prof. rehabilitator Đurđica Sekušak-Brezinščak i radni terapeut Ljiljana Šuti. Marija je prije 13 godina stradala u prometnoj nesreći, a kao posljedica se javila epilepsija i psihoza te je trajno nesposobna za rad i privređivanje, a 31-godišnja Martina ima srednje teški stupanj mentalne retardacije i objema je skrbnik Marijin suprug Danijel. Stručni tim od lipnja posjećuje obitelj i radi na podizanju njihove kvalitete života i pomaže im u savladavanju životnih teškoća.

– S Marijom radimo na tome da se na površinu vrate aktivnosti koje je nekada znala raditi, poput kuhanja, čišćenja, vezenja ručnih radova.

Pružanje sigurnosti

Nekada su bile učestale hospitalizacije majke i kćeri, što više nije slučaj. Koraci su spori, lagani, ali ide nam i napredujemo. Radimo na razvijanju socijalnih kontakata, učimo ih svladavati jednostavne stvari. Već su se vezale uz nas, pružamo im određenu sigurnost, nastoje nam pokazati napredak, a kad trebamo doći uvijek zapitkuju: "Kad to dolaze naši?“ – kaže voditelj tima Dražen Čandrlić. Kako su potrebe velike, plan je i širenje ovog programa, kada za to bude uvjeta.

Puno sam toga naučila

– Radimo cvijeće od perušine, bojimo, vezemo, rješavamo zadatke, igramo društvene igre, čistimo, kuhamo. Najviše volim bojenje i najviše mu se veselim. Puno sam naučila, veselim se ovim posjetima i puno mi pomažu – kaže Martina Kunović, a majka Marija se na Martinine riječi nadovezuje: – Jedva čekam utorak i četvrtak, kad nam stižu naši, a najviše se veselim šivanju, kaže majka. Da ova pomoć mnogo znači i ostalim članovima obitelji, potvrđuje i njen suprug i Martinin otac Danijel. – Ova je terapija velika promjena, drugačija je atmosfera u kući nego prije, dobro funkcioniramo, učimo, lakše jer se vidi da Marija i Martina napreduju – kaže.