Više od dvije godine prošle su otkad se obitelji Piljek iz Ciglenice Zagorske u općini Sveti Križ Začretje život okrenuo za 180 stupnjeva. Tog 14. prosinca 2010. godine javili su Božici da je njezin suprug Miljenko na poslu u Crikvenici, gdje je radio kao keramičar, doživio teški moždani udar.

– Javili su mi da se to dogodilo i da je hitno prebačen u bolnicu Sušak, gdje su ga oživljavali. Tamo je bio desetak dana, a onda je prebačen u KBC Rijeka, gdje je zadržan do početka ožujka. Rekli su mi da Miljenko nije za drugo nego za dom u Marofu ili Dugoj Resi, međutim mi nismo željeli odustati od njega – prisjeća se Božica Piljek.

 ‘Locking-sindrom’

 Uspjeli su uvjeriti liječnike te je Miljenko prebačen bliže kući, u Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama, gdje je bio do travnja ove godine. Potom su ponovno morali uvjeriti liječnike da će se boriti za njega koliko treba te im je odobreno da Miljenko bude pušten kući.

– Moj muž boluje od tzv. locking-sindroma, on je zaključan u svom tijelu. Sve vidi i čuje, ali ne može govoriti. Uz to je potpuno nepokretan, čak ni glavu ne može sam držati. Ima kanilu bez koje ne može disati, PEG trbušnu sondu preko koje se hrani te kateter i pelenu – opisala nam je teško suprugovo stanje Božica Piljek. Uz edukaciju koju je ona prošla, fizioterapeut ih je posjećivao pet dana u tjednu, a nedavno je to smanjeno na tri dana, pet dana u tjednu dolaze i medicinske sestre, morali su angažirati i osobnog fizioterapeuta, a njihova financijska situacija postaje sve lošija. Naime, Miljenko je, dok je radio, dobro zarađivao pa je Božica domaćica. Još je nekako išlo dok je Miljenko na bolovanju dobivao 70 posto od plaće, a Božica naknadu s burze. Međutim, ona od prošlog mjeseca više ne dobiva ništa pa njih dvoje i njihove dvije kćeri od 12 i četiri godine te sin (10) žive od 1700 kuna invalidske mirovine, 1200 kuna osobne invalidnine i dječjeg doplatka.

–  Režije i hrana su skupi jer i djeca i Miljenko trebali bi se hraniti kvalitetno, a to je s tim novcem nemoguće. Osim toga, HZZO ne pokriva troškove svih lijekova pa za to moramo mjesečno izdvajati između 500 i tisuću kuna. Usto smo kupili krevet, doplatili invalidska kolica i prilagodili kuću i prilaze – nabraja Božica.

 Pomoć sumještana

 Da im treba pomoć, prepoznao je i Miljenkov poslodavac, ali i sami sumještani pa su Piljekovi u više navrata dobili i pomoć općine i župnika, a za Miljenka su organizirana i dva humanitarna koncerta. Božica je pak poslala zahtjev u Ministarstvo socijalne politike da joj se odobri status njegovateljice, što joj je ovih dana odbijeno uz objašnjenje da njegovatelji mogu biti samo roditelji. – Država je očito već digla ruke od Miljenka koji je vrijedno radio i plaćao sve što je trebao državi, a sada kad on treba pomoć, pušten je na milost i nemilost – zaključila je Božica koja nam se obratila jer jednostavno više nema dovoljno za Miljenka, djecu i sebe.

Kaže da će primiti sve – higijenske potrepštine, namirnice, vlažne maramice ili losione, dok se novac može uplatiti na njen žiro-račun u Zagrebačkoj banci na broj: 2360000-3111074679. Inače, sve o Piljekovima može se vidjeti i na Facebook-grupi ‘'Pomozimo Miljenku’'.