Da samoća, posebno u starijoj životnoj dobi, može biti teška i tužna, svjedoči Ivka Čehulić, 70-godišnjakinja koja sama živi u malenom selu Zadravcu kraj Orehovice. Ivka, rodom iz Graba blizu Bedekovčine, u Zadravcu je kupila kuću 1992. godine i u njoj sama živi već devet godina.
Ima dovoljno mjesta
Ivka ima 40-godišnju kćer Iskru i unučicu Luciju, no one žive u Austriji te iako je redovito posjećuju za školskih praznika, ostaje još mnogo dana u godini kada je Ivka sama u svojoj kući pa je nedavno došla na neuobičajenu ideju kako život učiniti ljepšim sebi i drugima – odlučila je pokušati dobiti sustanarke. – U mojoj kući ima dovoljno mjesta, imam dvije velike sobe, a može se još i nadograditi, pa pozivam žene, koje također žive same ili nemaju nikoga svog da se jave, mogle bi se k meni doseliti i svi bismo ljepše živjeli, kaže Ivka, koja poziva da joj se zainteresirane žene jave na telefon 049/238-832. Spremna je prihvatiti do šest žena, a kaže da nije bitno ni koje su životne dobi ni otkud su. Ivki sada društvo prave domaće životinje o kojima se sama brine – tri koze, dva jarca i jarić, koje s ljubavlju timari i od njih dobiva zdravo kozje mlijeko, kokice, nekoliko mačaka i dva vjerna psa koji su joj veliko veselje. No puno je to posla, brige oko životinja, održavanja kuće, kuhanja, spremanja, a kako godine odmiču, iako je zdravlje dobro služi, ipak je sve teže. – Imam u dvorištu i prostora za povrtnjak, koji bismo mogli urediti, obrađivati zemlju, zdravije se hraniti, a u društvu bi sve bilo lakše, podijelili bi se poslovi. Jedna od nas bi kuhala, druga bi prala, spremala, obrađivale bismo vrt, a najvažnije je druženje. Samoća je tužna, a sigurno ima još takvih žena kojima je teško samima.
U crkvu i na izlete
U samoći, kad napravim što treba, sjednem i tužno mi je samoj. Televiziju ne volim gledati, a dani su prazni, priča Ivka koja kaže da žene koje bi primila ne bi plaćale ni stanarinu, a svatko bi nešto uložio u kuću. – Bitna je samo pažnja čovjeka prema čovjeku, u društvu je sve vedrije, da budemo tu jedan za drugoga, ljudi premalo čine dobro, premalo dijele – kaže Ivka, kojoj najviše radosti pružaju životinje, priroda i molitva. Ovako bi podijelili životne brige i radosti, pomagali jedni drugima, začas bi bile gotove s poslovima pa bi se mogle družiti, zajedno ići u crkvu, na izlete, uredno i lijepo živjeti – dodaje Ivka i očekuje da će joj se javiti zainteresirane žene koje žele kvalitetnije proživjeti svoju starost.
Ako bi uspjela okupiti sustanarke, poduzetna Ivka ima i planove. Kupili bi magarca, pauna, uredili dvorište, postavili ljuljačke, pa bi tu mogla dolaziti i djeca na izlete, rado bi učinila nešto lijepo i dobro za druge.
– Jako volim djecu i društvo, a znam da ima djece bez roditelja koja žive u domovima i nemaju kome otići ni za praznike pa bi ovdje mogli dolaziti na igru i druženje. Nama starijima pak ljepše bi bilo doma nego da i mi odemo u neku ustanovu za stare i nemoćne pa bih ovako usrećila sebe, ali i pomogla drugima. Mislim da u današnje vrijeme ljudi slabo mare za svoje bližnje, a mogli bi mnogo, mnogo više. Ako bi uspjela okupiti sustanarke, poduzetna Ivka ima i planove. Kupili bi magarca, pauna, uredili dvorište, postavili ljuljačke, pa bi tu mogla dolaziti i djeca na izlete, rado bi učinila nešto lijepo i dobro za druge.
– Jako volim djecu i društvo, a znam da ima djece bez roditelja koja žive u domovima i nemaju kome otići ni za praznike pa bi ovdje mogli dolaziti na igru i druženje. Nama starijima pak ljepše bi bilo doma nego da i mi odemo u neku ustanovu za stare i nemoćne pa bih ovako usrećila sebe, ali i pomogla drugima. Mislim da u današnje vrijeme ljudi slabo mare za svoje bližnje, a mogli bi mnogo, mnogo više.
