– Meso ne moramo jesti svaki tjedan. Krumpira imamo, pomaže nam i rodbina, pa se gladi ne bojimo. Više nas je strah ovih teških greda koje bi svaki čas mogle pasti na nas i poklopiti nas, zajedno s cijelim krovištem – kaže Vesna Vnuk (41) iz Pribislavca, koja se na vlastitoj koži uvjerila u izreku da nesreća nikad ne dolazi sama.
Prije 12 godina iznenada je oboljela od raka štitnjače. Bolest je nju i njezinu kćer zatekla u Njemačkoj, gdje je radila i zarađivala za kruh. Iako je tamo boravila bez radne vize, bilo im je lijepo jer je plaća bila dobra, a i sprijateljile su se s vlasnicima restorana u kojem je Vesna radila. Nakon dijagnoze, sve je pošlo po krivu. Morale su se vratiti u Hrvatsku jer u Njemačkoj nije imala zdravstveno osiguranje, a za pokrivanje troškova liječenja nije imala dovoljno novca. Operirana je u Zagrebu i Čakovcu, a na skupo liječenje otišla je sva ušteđevina. Već desetak godina ona i kći žive od socijalne pomoći i dječjeg doplatka. To je oko 1500 kuna mjesečno! Nakon što se čulo za njihovu nevolju, počela im je stizati pomoć, no nedovoljna za njihovu najveću želju – novu kuću u kojoj ne bi morate strepiti za goli život. Posljednjih godina žive u kućici koju im je ustupio bratić.
– Kuća je sva ispucala, a krov samo što se sruši. Hvala Bogu što ove zime nije bilo puno snijega jer bi pod njim sigurno grede popucale. Strop je pun rupa, pa kad pada kiša, ispod njih podmećemo kante. Vodu imamo, ali nemamo odvod pa i prljavu vodu odnosimo van u kantama. Nemamo kupaonicu pa se kupamo kod moje sestre koja također živi tu u Pribislavcu – kaže Vesna. Upravo blizu sestre Vesna sanja novu kućicu. Temelji postoje, no nemaju građevni materijal, a ni novac za majstore.
– Ponudila se rodbina da će početi zidati, ali ne smiju. Graditi mora tvrtka ili obrt – kaže. Svi koji žele pomoći mogu se javiti Vesni Vnuk na broj 098/473-242.
Kupi metalne lajsne 5,6 metara duge i ukucaj ih sa strane dasaka koje drze krov (neznam na nasem jeziku). To je za pocetak dovoljno.