– Dober dien i Buog daj sreču težakima pri poslu! – orilo se na velikoj žitnoj njivi u Cerju, u vlasništvu braće Andrije i Romana Sakalja iz Stažnjevca, na kojoj je dvadesetak žena iz mjesne Udruge za kulturu i sport vrijedno želo starinsku raž. Nakon što su maramama podigle kosu, dobro raspoložene žene na čelu s gazdaricom Nevenkom Sakalj su, baš kao i nekad, srpovima uronile u zlatno klasje. U dobrom raspoloženju vješto su žele stabljike visoke čak metar i pol, skupljale ih, vezivale i slagale u stogove gdje će se sušiti četiri do pet dana. U pomoć su priskočili i muškarci, koji su skupljali žito i slagali ga u stogove.

– Raž slažemo u „stavice“ i ostavljamo ih na polju da se na suncu dobro osuše. Nakon toga raž ćemo dobro istući po nekoj drvenoj podlozi, po badnju ili bačvi i još je izlupati štapom, kako bi se sjemenke odvojile od stabljika. Potom ćemo slamu raščešljati na velikom češlju sa zupcima koji zovemo rihelj, da je oslobodimo od listića, smeća i kukolja. Kad je tako raščešljamo, slama će postati glatka i dobiti lijepu, zlatnožutu boju – ispričala je Nevenka koja je žeti naučila još u djetinjstvu. Snopići takve slame potom se slažu u škopove promjera 20 do 30 centimetara, kojima se onda mogu pokrivati krovovi starih hiža i klijeti.

Starinsku raž nije lako odnjegovati, to više što je teško doći do izvornih sorti sjemena.

– Probali smo i prošle godine, ali baš nam i nije uspjelo. Ove godine sjeme smo nabavili u susjednoj Bednji, gdje već više godina siju domaće sorte. Raž je prekrasno izrasla, nije polegla, a i korova je bilo malo – zadovoljno je dodala Nevenka Sakalj. Dio škopa obitelj će darovati Udruzi za kulturu i sport u Stažnjevcu.

– Njime ćemo pokriti stari zdenac kod igrališta. U žetvene poslove rado smo se uključili, jer riječ je o poslu koji je s naših polja nestao, pa je ovo bila prilika da se podsjetimo starih vremena i žetvenih običaja stažnjevečkog sela – kazao je predsjednik udruge Nikola Sedlar.

Da uzgoj starinske raži može biti unosan posao, pokazuje i činjenica da je škop na tržištu vrlo tražena roba. Dok u Sloveniji kilogram škopa dostiže cijenu od dva do tri eura, u nas jedan snopić stoji 50 do 60 kuna. Zna li se da za jedan krov veličine 8x4 metara treba 250 škopova, računica pokazuje da je krov od škopa skupa stvar. Budući da je potražnja za njim golema i da zovu ljudi iz cijele Hrvatske, mještanima je otvorena mogućnost solidne dodatne zarade.

– Ova žetva donijet će nam oko 200 škopova. Kanimo ga prodati, a raž ćemo vjerojatno zasijati i iduće godine – poručila je Nevenka Sakalj. Velik je to uspjeh ako se zna da domaću raž desetljećima gotovo nitko nije sijao, pa je izvorna sorta gotovo nestala. A bez nje nema ni slame za škopove. Naime, autohtona sorta za trećinu je viša od hibrida i naraste do dva metra visine, njena je slama tanja i finija i nije sklona polijeganju.