Stali smo pred velika drvena vrata na kraju širokog i mračnog ulaza zgrade iz pretprošlog stoljeća. Valjda je to to. Nikakvih oznaka nije bilo ni na zgradi ni na vratima. Dum, dum, dum. Tri smo puta snažno udarili šakom po vratima. Sekunda, dvije, tri... tišina. Opet tri udarca.
Slava Ukrajini!
Otvorio se mali prozorčić na vratima. S druge strane mrke oči starijeg muškarca. Nešto je promrmljao na ukrajinskom. Čovjek želi čuti lozinku...
– Slava Ukrajini – uzviknuli smo kao raštimani orkestar.
– Herojima slava – viknuo je glas s druge strane. Za sekundu su se otvorila masivna vrata. Zakoračili smo u prostoriju dva sa dva. Muškarac oko ramena ima prebačenu pušku, na glavi vojničku kapu.
– Odakle ste došli – pita polumrko.
– Iz Hrvatske – odgovaramo.
– Onda dobro – odjednom se ozario i posegnuo za tri male čašice i čuturicom. Svakom je utočio medicu i nazdravio.
– Možete dalje, momci – rekao je “stražar” i uhvatio policu s knjigama. Tajna vrata. Iza police smo se spustili mračnim stepenicama prema podrumu i došli do prve prostorije sa stolovima. Na kraju sobe opet jedan oniži, nabijeni muškarac u uniformi s voki-tokijem u ruci.
– Slava Ukrajini. Trojica, ha? Sjednite tu – rekao je strogo pokazujući prema jednom stolu. On je očito zapovjednik Krivke, “najtajnijeg” lokala u Lavovu. A lokal se nalazi u katakombama ispod središta grada. Iz jedne prostorije ulazite u drugu i ne treba puno da se izgubi orijentacija. Zidovi su prekriveni starim fotografijama ukrajinskih vojnika iz Drugoga svjetskog rata, u ruke se mogu uzeti starinske puške... Ima tu svega, od sturmgewehra, mausera, strojnica MG 42, plinskih maski do starih radiostanica... Sve što su Ukrajinci koristili u borbi protiv Rusa.
Na kraju Krivke u jednom je kutu i streljana. Za nekoliko kuna dobijete desetak metaka i pucate u metu – Putinov lik. Mario je, na oduševljenje okupljenih Ukrajinaca, prvi hitac ispalio ruskom predsjedniku “među oči”. Za uspomenu je dobio metu koju je proparao svojim streljačkim umijećem.
U Krivki postoje i neka pravila ponašanja. Na meniju koji je napravljen kao stare ukrajinske novine lijepo je istaknuto da su psovke na ruskom strogo zabranjene. One ukrajinske su dobrodošle. Zabranjen je i ulaz ruskim špijunima. Tu se može popiti pivo Putin Hulio (u slobodnom prijevodu: Putin Drkaroš). Domaćini kažu kako je u prostorima lokala nekad uistinu bio štab ukrajinske vojske za vrijeme Drugog rata. Tri godine nakon početka sukoba s Rusima na Krimu, Ukrajinci na zapadu zemlje jasno, u svakodnevnom životu, daju do znanja što misle o, kako kažu, okupatorskoj sili. Svaki drugi lokal ukrašen je crveno-crnim “ukrajinskim” zastavama, zastavama ustaničke, nacionalističke vojske koja se onda borila protiv sovjetske Crvene armije i snaga nacističke Njemačke. Vladimir Putin trenutno je najomraženiji lik u Ukrajini. Toliko omražen da je njegov lik i na toaletnom papiru koji se prodaje gotovo u svakom dućanu.
– Rusi samo žele probleme. Pokazuju svoju snagu, ali neće nas dobiti tek tako – kazao nam je sa žarom Saško u jednoj lavovskoj pivnici. Svaka njegova riječ bila je o ratu na Krimu. Njegov prijatelj Andrej šutio je i gledao u svoju čašu. – Ti nemaš mišljenje o Krimu – pitamo ga.
– Ma pustite njega. On je porijeklom Rus. Ali mi je i prijatelj pa inače ne razgovaramo o tome – odgovorio je umjesto njega Saško. Rusa u Lavovu, gradu od 750.000 ljudi, ima oko 90 tisuća. Turbulentna i krvava prošlost obilježila je grad. Bio je središte povijesne Galicije, pa dio Poljske, pa ga je otomanska vojska neuspješno okružila 1672., da bi ga švedski kralj osvojio tri godine kasnije. Bilo je tu još i prodora Kozaka i Rusa, a u 18. stoljeću kuga je pokosila 40 posto populacije.
Stoljeće kasnije potpao je pod Habsburgovce te je uskoro postao sastavni dio Austro-Ugarske Monarhije. U tom razdoblju grad se počeo razvijati kao kulturno središte Poljaka, Ukrajinaca i Židova. Početkom Prvog svjetskog rata pao je pod rusku vlast, ali ga je Austro-Ugarska ubrzo vratila. Raspadom monarhije došlo je do poljsko-ukrajinskog rata. Poljaci su tada u gradu činili većinu stanovništva. Taj je sukob prekinut kada se na horizontu pojavila veća prijetnja. Ona boljševičke Rusije i Staljina. Lavov se tada uspio obraniti.
A onda je došao krvavi vihor Drugog svjetskog rata. Grad je prvo bio pod okruženjem nacističke vojske, da bi ga uskoro osvojili Sovjeti. Tada su počele i prve masovne egzekucije. Njemačka je napala SSSR 1941., a Crvena armija i NKVD iza sebe su ostavili opustošen grad. Ukrajinskim nacionalistima tada su gledali kroz prste dok su se osvećivali boljševicima i Židovima. Sličnu politiku prema poljskom i židovskom stanovništvu nastavile su nacističke snage.
Crvena armija opet je 1944. zauzela grad koji je nakon toga bio sastavni dio sovjetske Rusije. Oni su pak radili na protjerivanju Poljaka i useljavanju Ukrajinaca s ruskog govornog područja. Sam Lavov odigrao je jednu od ključnih političkih uloga u osamostaljenju Ukrajine 1990-ih godina.
Lavov je i prijestolnica ukrajinske kulture. Arhitektura je prožeta germanskim, ugarskim i, naravno, slavenskim utjecajem. Središte starog Lavova na popisu je UNESCO-ove svjetske baštine. Danas je središte Lavova prepuno kafića i restorana, a svaki od njih ima neku svoju priču. Tako u restoranu Meso i pravda konobari sjekirama režu rebarca pred vašim očima. Ili u Arsenalu koji je cijeli uređen spravama za mučenje i srednjovjekovnim oružjem. Uz hranu ne poslužuju pribor za jelo, jede se rukama. Cijelo središte Lavova područje je besplatnog interneta. Jedino što bode oči užasno je stanje u kojem se nalaze prometnice.
>>Austrija, Češka i Njemačka su najpopularnija odredišta za solo putovanja hrvatskih ispitanika
Grad Galič ( Ivano -Frankivska oblast) po kojem je pokrajina Galicija/ Galičina i dobila ime je bilo središte Bijelih Hrvata prema kazivanju samih ukrajinskih povjesničara koji Bijele Hrvate ubrajaju među slavenska plamena koja su sudjelovali u etnogenezi današnje ukrajinske nacije .