Blaženi Alojzije Stepinac nije svetac nego ustaški vikar, Srebrenica nije genocid nego jedan od mnogih zločina kakvi su se u vihoru rata događali posvuda, Draža Mihailović nije osuđeni kolaboracionist s nacistima nego rehabilitirani komandant četničkog pokreta, hrvatska vojno-redarstvena operacija Oluja nije legitimna akcija oslobađanja okupiranog dijela Hrvatske i sprečavanja još jednog genocida u BiH nego najveće etničko čišćenje u Europi nakon II. svjetskog rata... Tako, ukratko, izgleda stvarnost koju si je iskonstruirala Srbija pod vodstvom predsjednika Tomislava Nikolića i premijera Aleksandra Vučića, dvojice bivših radikala i najbližih suradnika optuženog ratnog zločinca na privremenoj slobodi Vojislava Šešelja.
S obzirom da se znatan dio tako iskonstruirane srpske stvarnosti kosi s presudama međunarodnih sudova, europskim standardima ponašanja i, općenito, s vanjskim svijetom koji za Srbiju počinje na njezinoj najzapadnijoj granici s Hrvatskom, može li - i treba li - službeni Zagreb ostati ravnodušan na sve to?
- Sad je već potpuno evidentno da se u Srbiji događa reafirmacija vrijednosti projekta Velike Srbije - kaže HDZ-ov saborski zastupnik i bivši ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković.
- Ne radi se o incidentima, nego se radi o politici koja Srbiju pokušava vratiti vrijednostima Velike Srbije i takvu je približiti Europskoj uniji. Proces europeizacije Srbije trebao bi voditi potpunom odvajanju Srbije od tih vrijednosti velikosrpskog projekta, a Srbija pokušava upravo suprotno - zaključuje Jandroković.
Oslanjajući se na lukavost i manipuliranje činjenicama, u što spada i pokušaj da se krivnja za rat jednako raspodijeli među svim narodima bivše Jugoslavije, premijer Vučić pokušava, po Jandrokovićevu mišljenju, sakriti svoju vrijednosno velikosrpsku strategiju od međunarodnih aktera koji su Srbiji bitni. Riječ je ponajprije o Njemačkoj i SAD-u. Ali HDZ-ov zastupnik smatra da je zadaća Hrvatske, koja od svih članica EU najbolje može prepoznati velikosrpski sustav vrijednosti u nečijoj politici, da na to ukaže.
- Vrlo sam tvrd po tom pitanju, ali to je na temelju višegodišnjeg iskustva. Ponekad mi se čini da oni našu dobronamjernost doživljavaju kao našu slabost. Srbiji jednostavno treba jasno reći: mi želimo suradnjju, želimo vam pomoći, ali ne možete se tako ponašati, dok to ne promijenite ne možemo graditi suradnju. Treba im jasno dati do znanja da će imati potporu oko ulaska u EU, ali pod uvjetom da prihvate civilizacijske vrijednosti koje jesu dio EU - kaže Jandroković.
Analitičar Žarko Puhovski već dvije godine ponavlja da se Hrvatska ulaskom u Europsku uniju našla u nikad superiornijem položaju prema Srbiji. Jer, prema Puhovskom, put u EU za Srbiju vodi preko Zagreba, jednako kao što je put Hrvatske u EU vodio preko Ljubljane.
Hrvatska kao članica EU može usporiti put Srbije prema članstvu u Uniji. Premda se saborskom deklaracijom iz 2011. Hrvatska obvezala da neće koristiti otvorena bilateralna pitanja u svrhu kočenja svojih susjeda na europskom putu, sve je jasnije da se ta deklaracija može prekršiti. To je sve jasnije ne samo analitičarima u Hrvatskoj, nego i u Europi.
"Iako je Hrvatska u više navrata odbacivala mogućnost posezanja za takvim opstrukcijama, najnovije konzervativne/nacionalističke tendencije u hrvatskom društvu i političkoj areni predstavljaju rizik izbijanja manje kooperativnih politika u prvi plan u budućnosti", piše u upravo objavljenoj analizi European Policy Centrea (EPC), jednog od analitičkih instituta (tzv. think tank) u Bruxellesu. EPC je analizirao stavove država članica EU prema proširenju Unije na zapadni Balkan, a poglavlje o Hrvatskoj pisao je Andrew Konitzer, profesor političkih znanosti na Sveučilištu u Pittsburghu (SAD), gdje vodi odjel za Rusiju i istočnoeuropske zemlje. Konitzer smatra da su Hrvati dovoljno oprezni da naglašavaju baš izričito da ne podržavaju bilateralni veto Hrvatske u srpskim pregovorima s EU. "Međutim, prilično je nejasna linija između inzistiranja na tome da Srbija zadovolji određene (hrvatske) kriterije prije članstva u EU i bilateralnog korištenja veta", piše Konitzer u analizi za EPC.
Po njemu, saborsku deklaraciju nije tako teško pogaziti jer u Hrvatskoj politiku određuju osobnosti, a ne institucije. HDZ je pod Ivom Sanaderom nastojao voditi politiku usklađenu s općim interesom EU, ali to ne mora biti tako pod Tomislavom Karamarkom. Osim toga, piše u analizi EPC-a, izjave predsjednika SDP-a i aktualnog premijera Zorana Milanovića o tome da će Hrvatska blokirati ulazak Srbije u EU ako se ne promijeni sporni srpski zakon o nadležnosti za ratne zločine "sugeriraju da ovaj diskurs može nadilaziti stranačke i ideološke podjele te da čak i članovi ranije podržavajućih stranaka mogu osjetiti pritisak prema zauzimanju opstruktivnijeg stava".
Bivši predsjednik RH Ivo Josipović, međutim, smatra da je za Hrvatsku važno da se dokaže kao "zemlja kontinuiteta i poštivanja svojih institucija" te da spomenuta "deklaracija bude dio politike svake vladajuće koalicije, bila ona desna ili lijeva".
- Mislim da je odavno došlo vrijeme da svoje hrvatstvo ne mjerimo količinom antagonizma prema srpstvu - dodaje Josipović, za čijeg su mandata, i u mandatu predsjednika Srbije Borisa Tadića, odnosni dviju država možda bili na najboljoj razini nakon rata.(Cijena za to je bila plaćena s obje strane, dodaje analitičar Žarko Puhovski, aludirajući na činjenicu da su i Josipović i Tadić izgubili izbore).
- Vidjeli ste, uvijek sam odlučno kritizirao sve velikosrpske eskapade pojedinih političara iz Srbije, u jednom trenutku kao predsjednik bio stavio "na led"kontakte s predsjednikom Nikolićem, osudio rehabilitaciju Mihajlovića, jasno govorio o ulozi Srbije u agresiji. Ali, znao sam i pružiti ruku, prihvatiti neke različitosti i uvijek nanovo poticati na politiku razumijevanja i pomirenja - kaže danas Josipović.
Srbija je dobila status kandidata za članstvo u EU u ožujku 2012., a odluka o otvaranju pregovora donesena je u siječnju 2014., no do danas Srbija nije otvorila nijedno pregovaračko poglavlje. Hrvatska je unutar Vijeća EU podržala otvaranje pregovora i nije imala primjedbi ni na što, no čini se da svoje glavne primjedbe čuva za kasnije korake, za rasprave o otvaranjima pojedinih poglavlja.
- Postoji u nekim komentarima tendencija da se i vanjska i svaka druga politika smatra primjerenom jedino ako koristi retoriku iz 1990-ih. A istina je upravo obrnuta. Svaka politika koja je korisna za Hrvatsku više ne koristi, niti će ikad koristiti, retoriku iz 1990-ih. Hrvatska je danas u sasvim drugoj poziciji - kaže ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić. Jedini formalni pokušaj blokiranja Srbije pojavio se ne u Vijeću EU, koje stvarno odlučuje o pregovorima s nekom zemljom kandidatkinjom, nego u Europskom parlamentu, koje sekundira Vijeću i Komisiji.
Europarlamentarci iz HSS-a i HDZ-a pokušali su u rezoluciju o Srbiji ugraditi amandman koji bi pozvao Europsku komisiju da kao jedno od mjerila za otvaranje pregovaračkog poglavlja 23 uvede obvezu Srbije da promijeni sporni zakon o nadležnosti za ratne zločine. Amandman nije prošao jer njemački izvjestitelj EP-a za Srbiju David McAllister to nije dozvolio, pa su ga HDZ-ovci dvaput ublažavali do te mjere da od mjerila i poziva na blokadu nije ostalo ni slova. Hrvatski pokušaj blokade Srbije tako se sam našao blokiranim, i to od strane moćnijih Nijemaca.
- Ta akcija nije bila politički mudra. Bila je štetna - kaže Ivo Josipović. - Hrvatska mora dosljedno tražiti ispunjavanje kriterija za pristup svake države jednako, naravno i Srbije. Ali, neprincipijelno ucjenjivati bilo koju državu, pa i Srbiju, prije svega predstavlja šamar samom sebi - dodaje.
Kao i u mnogim drugim pitanjima u EU, Njemačka je ključna članica i po pitanju srpskih pregovora. Srbija toliko dugo čeka na otvaranje prvih poglavlja upravo zato što Njemačka kao preduvjet traži da Beograd počne implementirati sporazum o normalizaciji odnosa s Kosovom. Put Beograda prema EU vodi, kako uočava Puhovski, preko Zagreba, no Srbija ima specifične pregovore kakve nitko nikad nije imao s EU i u njima put Beograda prema Bruxellesu u najvećoj mjeri vodi preko Prištine. Pitanje hoće li Hrvatska postaviti Srbiji neki uvjet koji Beograd mora ispuniti pod prijetnjom hrvatskog veta nije primarno pitanje u srpskoj politici, kaže Filip Švarm, novinar i odgovorni urednik tjednika Vreme.
- Mi smo još prilično daleko od EU. Zbog svega što se događa s EU, pitanje je hoće li Srbija i za 10 godina doći do toga da postane članica. S druge strane, kad je riječ o početku pregovora, pitanje Kosova je neusporedivo važnije i, gledajući iz perspektive Beograda, problematičnije. Srbija je prije svega time preokupirana, a odnosi s Hrvatskom na putu prema EU u drugom su planu - kaže Švarm.
S druge strane, u Hrvatskoj, mogućnost veta na članstvo Srbije prema EU upali se kao lampica svaki put kad iz Beograda stignu provokativne izjave poput onih koje ne priznaju pravomoćnu presudu Haaškog suda o Oluji kao legitimnoj vojnoj akciji ili također presude čak dvaju međunarodnih sudova o Srebrenici kao genocidu koji su počinile snage bosanskih Srba uz asistenciju službenog Beograda.
- Radi se o tome da Srbija ne prihvaća odluke međunarodnih sudova. Moj osobni stav je da takva zemlja ne može nastaviti prema EU. To je ujedno i problem Hrvatske jer treba inzistirati na tome da Srbija prihvati odluke međunarodnih sudova. To je temeljna europska vrijednost - kaže Luka Mišetić, američki odvjetnik hrvatskog podrijetla koji je branio generala Antu Gotovinu u Haagu.
Za Milorada Pupovca, saborskog zastupnika SDSS-a, nešto drugo je suštinski problem trenutno loših hrvatsko-srpskih odnosa.
- Politika, i iz Zagreba i iz Beograda, mnogo više pažnje posvećuje reakcijama na pojedine stvari nego li rješavanju otvorenih pitanja. Sve se svodi na to da se, nakon što se stvori buka, ta buka smiri, ali dugoročno gledano ne izgleda kao da bi ti odnosi mogli biti produktivniji - smatra Pupovac.
Eto, Hrvatska se ni za sta ipak ne pita.