Poslovni sustav koji je Ivica Todorić sagradio zaista je impresivan. Rast od seoske okućnice do multinacionalke s 50 milijardi godišnjeg prihoda, s deset na 60.000 zaposlenih, zaista je epohalan, ne samo u hrvatskim gabaritima. Podizanje petnaestak tvornica u nekoliko zemalja od propalih do monopolista u svojoj branši nešto je čime se u Hrvatskoj doista ne može pohvaliti nitko osim Ivice Todorića. Ali, da barem to nije činio isključivo kreditima! Da se barem pritom koristio i hrvatskim tržištem kapitala! I tada je mogao imati i većinsko vlasništvo i obiteljsku tvrtku, ali i kreditni dug koji bi mogao uredno servisirati. S druge strane, za učinkovito funkcioniranje tržišta kapitala potrebna je učinkovita zaštita manjinskih suvlasnika. Recimo da izgradite ili kupite poduzeće pola-pola s nekim partnerom s kojim imate izvrsne odnose. U nekom trenutku vaš partner odluči, ili bude prisiljen, svoju polovicu glavnice zajedničke tvrtke prodati ili prepustiti nekom mafijašu, ili afričkom diktatoru masovnom ubojici, ili ruskoj državnoj banci s kojom vi ne želite imati nikakvog posla, a najmanje biti u partnerstvu. U tom slučaju mafijaš, diktator, oligarh ili obični glupan mora i vama ponuditi otkup vašega dijela poduzeća po fer tržišnoj vrijednosti.
To je temeljno pravilo tržišta kapitala, civilizacijska tekovina koja omogućava i osigurava postojanje tržišta dionica, vlasničku demokraciju, okrupnjavanje novčanih resursa naroda i naposljetku gospodarski razvoj, rast i blagostanje. Ali, u svakoj krizi ta temeljna institucija suvremene ekonomije prva je koju zakonodavac odluči suspendirati. Tako je i s lex Agrokor. Po tom zakonu, po trećem amandmanu podnesenom Saboru neposredno pred izglasavanje i prihvaćenom bez i jedne riječi rasprave, Agrokorovi vjerovnici koji u nagodbi steknu kontrolne vlasničke udjele u ovisnim tvrtkama koncerna ne moraju dati ponudu za otkup i preostalih dionica te tvrtke, kako to predviđa hrvatski Zakon o preuzimanju dioničkih društava.
Kojeg li paradoksa: spašavajući Agrokor od likvidacije, Vlada premijera Plenkovića suspendira upravo onaj tržišni mehanizam koji je jedini mogao spriječiti Agrokorovu propast! Na stranu sad što se tom odredbom lex Agrokor gaze temeljna vlasnička prava vezana uz dionice, a time i Ustav koji kaže da se “prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom”. Na stranu i to što sad imamo dva zakona, lex Agrokor i Zakon o preuzimanju, koji o istoj stvari govore suprotno, a istoga su ranga jer noviji lex Agrokor nije takozvani organski budući da ga Sabor nije donio dvotrećinskom većinom. S tom odredbom lex Agrokor Vlada premijera Plenkovića poručila je da ne želi suvremeni kapitalizam, tržište kapitala, burze dionica, vlasničku demokraciju, glavni motor rasta i razvoja, ni ekonomsko blagostanje.
Vlada je svim ulagačima poslala jasnu poruku: milijarde kuna štete koju smo dioničarima Leda, Belja, Jamnice ili Zvijezde napravili danas, sutra možemo napraviti i vama.
>> Petrov odbio Plenkovićeve kritike: Istrage moraju ići dalje
>> Pet domaćih banaka Agrokoru odobrilo 80 milijuna eura
