Čim sam ga prvi put vidio kako prolazi hodnikom Hrvatskoga glazbenog zavoda, bilo mi je jasno da je riječ o izuzetnom čovjeku i glazbeniku. Svojim držanjem, načinom hoda, pogledom snažno se isticao u mnoštvu svojih vršnjaka. Nisam uopće znao tko je, ali bilo mi je jasno da je sasvim poseban.
Ovako se jedan od najboljih zagrebačkih poznavatelja “lika i djela” Ive Pogorelića prisjeća trenutka kada ga je prvi put u životu vidio, 1975. godine u zagrebačkom HGZ-u. U tom hodniku do lani je još bila i zbornica i nekoliko soba za vježbanje Muzičke akademije, a tih dana, na koje se odnosi ovo sjećanje, vreva je morala biti još veća jer u tijeku je bilo Jugoslavensko natjecanje mladih glazbenika u kategoriji klavira.
Ivo Pogorelić je pobijedio i postao senzacija, barem u upućenim glazbeničkim i pijanističkim krugovima.
Njegov nastup i pojava tada su u Zagrebu morali biti posebno iznenađujući jer Pogorelić nije bio dio glazbeničko-studentske zagrebačke scene. Stigao je iz Moskve, kao student završnih godina glasovitog Konzervatorija Čajkovski. A u Moskvu je, kao iznimno nadaren i od ruskih pedagoga probran dječarac, nekoliko godina ranije otišao iz Beograda, grada u kojem se rodio jer je njegov otac, rodom s Paga, tamo imao posao glazbenika u vojnom orkestru.
Ostalo je povijest. Pet godina kasnije, 1980., Ivo Pogorelić najprije je trijumfirao na velikom natjecanju u Montrealu, a onda, u jesen te godine, uzburkao svjetsku glazbenu javnost svojim nastupom na Chopinovu natjecanju u Varšavi.
Iznimno zahtjevan program
U proteklim desetljećima bilo je dugih višegodišnjih razdoblja kada je hrvatska publika u dometima Pogorelićeve glazbeničke i pijanističke genijalnosti mogla uživati samo slušajući ploče koje je snimao za Deutsche Grammophon. Srećom, ponajprije zahvaljujući dobroj suradnji s Koncertnom dvoranom Vatroslava Lisinskog i s orkestrom Zagrebačke filharmonije, Ivo Pogorelić posljednjih je godina redoviti gost najveće hrvatske glazbene pozornice.
Nakon još jednog obilaska velikih svjetskih dvorana, a tjedan dana nakon što je oduševio publiku Sarajevskih večeri muzike svojom izvedbom Chopinova Koncerta za klavir i orkestar u f-molu uz Sarajevsku filharmoniju pod ravnanjem Samre Gulamović, Ivo Pogorelić večeras ponovo nastupa u Lisinskom.
Riječ je o odgođenom koncertu koji je prvobitno bio zakazan prije mjesec dana. No dvorana je davno rasprodana, a koncert će, iako se zbog izvanrednih okolnosti održava u ponedjeljak, sasvim sigurno biti i kruna koncertne sezone i još jednog ciklusa Lisinski subotom. Program recitala iznimno je zanimljiv, opsežan i zahtjevan. Sastoji se od Tri stavka iz baleta Petruška Igora Stravinskog, Brahmsovih Varijacija na Paganinijevu temu u a-molu, velike Fantazije u C-duru, op. 17 Roberta Schumanna te skladbe Fantasia quasi sonata u d-molu (Nakon čitanja Dantea) iz druge knjige Godina hodočašća Franza Liszta.
U povodu ovog koncerta u dvorani Lisinski lijepo su se prisjetili da je svoj prvi nastup na pozornici te dvorane Ivo Pogorelić, tada još kao sedamnaestogodišnjak, imao prije četrdeset godina. Na koncertu Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem velikog beogradskog maestra Jovana Šajnovića Pogorelić je 30. siječnja 1976. bio solist u Trećem koncertu za klavir i orkestar Sergeja Prokofjeva.
Mladi pijanisti i fotograf
Pogorelićev debi u Lisinskom zabilježio je Davor Šiftar, tada također na početku karijere umjetničkog fotografa i vrijednog fotokroničara zbivanja na zagrebačkoj kulturnoj, a osobito glazbenoj sceni.
Dugogodišnji službeni fotograf dvorane Lisinski, a prije toga Zagrebačke filharmonije, Koncertne direkcije Zagreb i mnogih drugih umjetničkih organizacija i manifestacija, prošle je godine, krajem rujna, nažalost iznenada preminuo. Ovo je zahvala i njemu na moru fotografija mnogih genija, među kojima je bio i mladi Ivo Pogorelić. Nedostajat će nam večeras u Lisinskom.
>> Ivo Pogorelić je već nekoliko godina u vrhunskoj formi
