Umjesto “sigurnim smjerom” u najvećoj su oporbenoj stranci, čini se, odlučili krenuti putem samouništenja. Dvije zaraćene strane, pobjednici i gubitnici, posljednjih su dana otvorile topovsku vatru jedna na drugu. Streljivo se ne štedi, kao da se natječu tko će po kome jače.
Tko je prvi počeo, više nije ni važno. Lider stranke, a to bi trebao biti novoizabrani predsjednik SDP-a Davor Bernardić još nije uspio uzeti uzde u svoje ruke, pokazati da može smiriti animozitete, ujediniti zaraćene strane.
I zapravo, sve ono što je govorio u svojoj kampanji za predsjednika stranke, u kojoj se predstavljao kao netko tko će pomiriti, ujediniti, okupiti ono najbolje i podići stranku na noge, u posljednja je dva mjeseca polako pada u vodu.
Pa, ako se glave ubrzo ne ohlade, u partiji bi sve moglo završiti po sad već čuvenoj Milanovićevoj “ili mi, ili oni”. Jer zajedno, izgleda, ne mogu. Rezultat svega najbolje se vidi u rejtingu stranke koji pada već pet mjeseci za redom. I činjenica je da ga ni izbor novog predsjednika nije uspio promijeniti.
– Kada bi oni koji govore iz SDP-a da je rejting loš manje govorili, da ne kažem šutjeli, rejting bi bio puno bolji. Upravo oni koji ga ruše govore uokolo da je rejting loš. Ja bih svojim kolegama koji su za vrijeme prošlog rukovodstva šutjeli u stranci kao da je uvijek sve bilo dobro poručio da nemaju ni moralno ni političko pravo prigovarati sadašnjem stanju.
To što rade ne rade za dobrobit stranke, već zbog samih sebe i svojih frustracija. A poručio bih i onima koji su ranije bez razloga napadali Zorana Milanovića samo da bi ga napadali da se danas ne javljaju u obranu Davora Bernardića – obrušio se na drugove član Predsjedništva stranke Ivo Jelušić.
U pravu je. Ali to nije cijela istina. Za pad rejtinga nisu krivi samo i jedino anonimni izvori koji blate Bernardića. Nisu jedini krivci ni oni koji se prave da ne znaju kako Bernardić u dva mjeseca i ne može učiniti čudo i koji mu nabijaju na nos svaki dan, putem medija, sve što ih smeta i mole Boga da mu ne krene i da se izjalovi baš sve što predloži.
Nisu jedini krivci ni Predrag Matić i njegovi žestoki istupi protiv šefa stranke ni Ranko Ostojić, kojemu je članstvo SDP-a prije dva mjeseca kazalo da ga ne želi za vođu, pa makar ga je okruniti želio i sam Zoran Milanović.
Birači još uvijek izgleda ne vide ono što bi trebali vidjeti u novom lideru oporbe. A to je da bude, što sama riječ i kaže, lider oporbe. I da im ponudi jasnu alternativu, razlog zbog kojeg bi svi oni nezadovoljni aktualnom vlašću kao i svi oni neodlučni u državi uperili pogled upravo u njega.
– Ne slažem se s tim pričama da su dva mjeseca premalo. Nitko nije očekivao čudo, ali je činjenica da se na četiri sjednice Predsjedništva i dvije sjednice Glavnog odbora, koliko ih je održano otkako je Bernardić postao šef, baš ništa bitnog nije predložilo.
S čime je Bernardić to izišao pred članstvo, što je ponudio, koji su to njegovi prvi potezi vrijedni spomena. Sada ga buše sa svih strana, a on se čudi. No to je cijena koju plaća zbog načina na koji se ponaša – kaže jedan ugledni SDP-ovac.
Podsjeća da je Zoran Milanović u samom startu, kada je 2007. godine preuzeo stranku, odmah iznenadio s nekoliko jakih poteza, što se pozitivno odrazilo na SDP. Predložio je izmjenu Statuta, odnosno načelo da se predsjednika bira po principu jedan član jedan glas, a na nacionalnoj je razini poveo snažnu kampanju protiv tadašnjeg premijera Ive Sanadera.
Na Iblerovu trgu ovih dana vjerojatno plaču od muke dok gledaju kako je njihov kolega Martin Schultz, u samo tjedan dana, otkako je objavljeno da će biti kandidat njemačkih socijaldemokrata za mjesto kancelara, svoj SPD u predizbornim istraživanjima podigao na 26 posto, na koliko ta stranka nije bila u posljednje dvije i pol godine. Tako je moglo biti i njima. Ali nije.
Sad se već i iz aviona vidi da Davor Bernardić vodi brod koji pušta na sve strane. Taman kad zakrpa jednu rupu, na drugom mu mjestu već curi. I curit će vjerojatno dok god ne dođe do pravog zaokreta, odnosno dok stranka ne detektira svoje istinske probleme, sve ono što ih godinama muči, i ne počne ih rješavati.
Pa krenimo redom. Nakon dva vrlo neugodna gubitka parlamentarnih izbora jednostavno je nevjerojatno da SDP nije imao potrebu povesti raspravu kako im se to dogodilo, što su pogrešno napravili i što moraju spriječiti da im se u budućnosti nešto slično ne ponovi.
Nije bilo ni temeljite rasprave o problemima u samoj stranci, kadrovskim i organizacijskim deficitima, načinu na koji je Zoran Milanović vodio stranku devet godina, svemu onome što ih muči i što treba popravljati.
– SDP je u padu, i to je temeljni problem. Ne bavi se strankom, nije otvorio procese, raspravio bitne stvari. Sam Davor Bernardić suštinski zapravo i ne može mijenjati stvari jer ne može izaći iz svog moda, a to je klijentelizam. Oko sebe ima sluge, a ne stručnjake. Takvih više nema i zato je ovako kako je – kaže jedan ugledni SDP-ovac koji se trudi držati po strani.
Drži da je od samog starta sve krenulo jako loše. Opet su provedeni izbori putem šalabahtera, a stranka koja bez tih listića nije kadra izabrati svoje vodstvo ne može biti ni uspješna. Ne biraju se najbolji, biraju se podobni, oni koji štite jedni druge i omogućavaju im opstanak.
– Stranka je krcata slijepim putnicima koji su tu, a tu ne pripadaju. I koji zapravo za SDP nikada ništa nisu napravili, a samo su od njega uzimali. Došli su u stranački vrh putem šalabahtera, a zapravo nemaju ništa iza sebe.
Primjera je koliko hoćete. I onda Davor Bernardić, koji je i izmislio šalabahtere, danas gura priču o društvu jednakih mogućnosti. To tako ne ide – govori jedan zagrebački SDP-ovac.
Prevelik je broj ljudi u stranci i koji nemaju što raditi u životu osim baviti se politikom. Nemaju svoju struku, politika im je jedini izvor prihoda. A takvi su idealni da postanu podobni.
Greška Bernardića jest i što nije išao u nove izbore u zagrebačkom SDP-u. Sada govori kako će gradska organizacija odlučiti tko će biti kandidat za gradonačelnika Zagreba, a on joj je i dalje šef. Lokalni izbori bit će prvi veliki Bernardićev test i jasno je da s razlogom kalkulira.
Međutim, priča da bi i on mogao ići u utrku s Milanom Bandićem jest kontraproduktivna. Članovi nisu birali Bernardića da bi se on i dalje bavio Zagrebom. Izabrali su ga da osnaži stranku, da je digne na noge, da ojača SDP.
Predrag Matić je u pravu kad kaže da je članstvo zamjerilo Toninu Piculi što je kazao da stranku misli voditi iz Bruxellesa. Bio je to Piculin “pucanj u nogu” i razlog zbog kojega nije ni dobio podršku ključnih ljudi u SDP-u i zbog čega nije na kraju postao šef stranke
. A takav je plan bio. Bernardić uopće nije bio u kombinaciji. Danas, zapravo novi šef poručuje da on može biti i gradonačelnik Zagreba i šef stranke. Možda i može u stranci u kojoj sve funkcionira kao po špagi. Ali SDP nije ta priča.
Bernardić je pogriješio i u tome što je dopustio da se stvori slika u javnosti da u svemu sluša svoje potpredsjednike stranke, Zlatka Komadinu, a ponajprije Rajka Ostojića. I što se doveo u poziciju da mu bivši šef i bivši potpredsjednik stranke putem medija poručuju da mora postati prvi, a ne prvi među jednakima
. Zato što to nije ni točno. Da, Bernardić se na Komadinu i Ostojića najviše oslanja jer bez njih i njihove podrške danas ne bi ni bio šef stranke. No priče da mu oni sve sufliraju i da donose odluke umjesto njega, ponajprije Rajko Ostojić, nisu točne.
Paralelno ne bi smio zanemariti i sve one ljude u Predsjedništvu koji prije nisu bili na njegovoj strani, što ipak čini. Sam je govorio da nudi tim, a ne sebe, i sam govori da je prvi među jednakima. A to se, osim riječima, treba pokazati i djelima.
SDP-u hitno trebaju i nove, jasne politike. Ta je stranka već dugo ispražnjena od sadržaja i tu je potreban velik zaokret. Novi šef najavio je osnivanje novih stranačkih savjeta u kojima bi se upravo nova politika i trebala predlagati i brusiti, koji bi trebali okupiti ono najbolje što stranka ima, ali i ugledne intelektualce bliske SDP-u
. No taj proces, po mnogima, također ide presporo. Jer očito nije tako lako ni pridobiti ljude na svoju stranu.
– Ne može se sadržaj tražiti izvan stranke, nego u njoj. Ljudi se moraju okupiti oko SDP-a, a to se očito ne događa jer im se ništa ne nudi. A doista je potreban potpun zaokret. Priče o povratku radništvu potpuno su promašene.
Pa radnici su danas i poduzetnici. Hrvatska je budućnost u poduzetništvu. SDP se, dakle, mora obraćati i njima i njih štititi, a ne samo govoriti o zaštiti radnika. Gdje će radnik raditi ako nema poduzetnika – pita se naš sugovornik iz stranke.
Detektiranje stvarnih problema i njihovo rješavanje jedini je spas za SDP. Nikakvo zazivanje Zorana Milanovića, kojega bi neki, uglavnom radi vlastitog spasa, opet rado vidjeli na tronu. Nema dvojbe, s Milanovićem je stranka doživjela najveće pobjede, imala i premijera i predsjednika države, ali i respektabilan rejting (većinu vremena).
I što god tko mislio o njemu, on je političar koji je osvojio najveći broj preferencijalnih glasova, više od 42 tisuće ljudi dalo mu je svoj glas, što je gotovo deset tisuća više nego što je dobio u tom trenutku turbo-mega popularni šef HDZ-a Andrej Plenković.
Ali je isto tako i glavni, ne jedini, krivac za velike poraze SDP-a, posebice zadnji kada je izgubio, po mišljenju mnogih, već dobivene izbore zahvaljujući čuvenoj snimci sastanka s Josipom Klemmom i ekipom.
I krivac je što stranka nema jasne politike, što se desničarilo, zbunilo biračko tijelo, što je stranka devastirana, što se nisu izgradili neki novi ljudi, novi opinion makeri u stranci jer je veliki vođa više volio da oko sebe ima one koji će mu klimati glavom.
Ti koji ga sada zazivaju uglavnom štite sami sebe, misle da će im opet s njim biti dobro kao nekada. Ali kako je kazao jedan ugledni SDP-ovac, Milanović je prošlost, a budućnosti nema u prošlosti. Njegov povratak na čelo SDP-a bio bi potpuno krivi potez. I to se vjerojatno nikada više neće ni dogoditi. Što ne znači, s druge strane, da je raskrstio s politikom. Dapače.
I neki ljudi u samom stranačkom vrhu, bliski Davoru Bernardiću, drže da za bivšeg šefa treba biti mjesta. Pa čak i oni koji s njim nisu bili u dobrim odnosima smatraju da, s obzirom na sve svoje kvalitete, stranci treba i da bi bilo odlično kada bi bivši premijer imao ambiciju nositi SDP-ovu listu za Parlament EU.
>> 'Milanović će se vratiti u SDP, dajem mu šest mjeseci da se vrati u politiku'
