Budućnost je u “oblaku”, tako barem kažu. Podjela tehnoloških resursa i dostupnost u svakom trenutku, sa svakog mjesta, sa svakog uređaja predstavlja našu budućnost, a nekima već predstavlja i sadašnjost. Kao član izvršnog odbora kupovao sam i prodavao poduzeća pomoću mobilnog telefona i prijenosnog računala dok sam bio na jedrenju.
Vodio sam pregovore vezane za prodaju aviona za stolom ispred svojeg omiljenog bara u Münchenu dok su kupci sjedili u svojim uredima u Milwaukeeju, Wisconsinu – barem pretpostavljam da su se nalazili ondje. U konačnici lokacija uopće nije bitna, bitno je da je posao obavljen. Iako se čini da naši pametni telefoni i računala konstantno traže pažnju, tehnologija nam istodobno omogućava prethodno nepojmljivu razinu slobode. Jedna od najvažnijih stvari koje sam naučio tijekom studija prava uopće nije imala veze s pravom. Ticala se Biblije i mudrog starog profesora iz Engleske.
Dok nam je objašnjavao posljedice recentnih odluka vezanih za trust law, često je znao zastati da bi napomenuo da imamo na umu citat iz Knjige Propovjednikove: „Nema ništa novo pod suncem!“ Želio je istaknuti da te novosti i nisu tako nove i strane kako se činilo na prvi pogled, osobito uzmemo li u obzir čitavo ljudsko iskustvo. Mnogo je pozadinske buke u našoj svakodnevici – na poslu, u medijima, čak i u našim domovima: „ova će tehnologija promijeniti sve“, „morate ovo učiniti kako biste preživjeli“, „ovaj će nas političar spasiti“, „ovaj će nas ministar uništiti“, itd.
No malo se ovakvih predviđanja obistini; uglavnom završimo negdje na pola puta. Tehnologija utječe na nas, ali naši su životi uglavnom nepromijenjeni, dok nam političari uglavnom idu na živce, ali ostavljaju tek neznatne tragove u povijesti. Tako je i s “oblakom” – naš se poslovni svijet transformira, kao i način na koji upravljamo informacijama te način na koji se socijaliziramo, ali “oblak” ne unosi drastične promjene među ljude i njihove temeljne potrebe. Ništa se osobito novo ne događa pod oblacima.
I dalje su nam potrebne kvalitetna hrana i odjeća, udobne cipele, transport, sigurnost, krov nad glavom, ljubav i obitelj. Nećemo raditi goli pod oblacima, osim ako nam to baš odgovara. Kako to onda može utjecati na „stare“ industrije poput poljoprivrede, metalurgije, tekstilne, kemijske, čak i naftne industrije? Ove se industrije često negativno etiketira kao „zastarjele industrije“ – staromodne i nekonkurentne, bez budućnosti. No, osobno doživljavam taj epitet kao pozitivnu, a ne negativnu karakteristiku. Te su industrije dugovječne jer ispunjavaju temeljne ljudske potrebe.
A one se nisu drastično promijenile – ono što se mijenja jest način na koji ih ispunjavamo. Sada imamo više opcija, više je konkurencije, razvoj se ubrzao, a kvaliteta se uglavnom povećala. Te „zastarjele industrije“ nalaze se na prekretnici: mogu nastaviti funkcionirati na isti način kao i dosad te polako odumrijeti ili mogu prigrliti mogućnosti koje nude nove tehnologije pa se transformirati i nastaviti ispunjavati temeljne ljudske potrebe. Jednostavno rečeno, mogu produljiti svoj vijek pod oblacima.
