Više od mjesec dana cijeli svijet kao da je začaran. Svi, što nikako ne isključuje ni mene, buljimo prema Washingtonu i iščekujemo što će Donald Trump sljedeće učiniti. Iako o njegovim potezima ovisi jako puno toga u svijetu, ima mjesta na ovom našem planetu koja su nam bliža, a na kojima se ne događa ništa lijepo i pozitivno. Štoviše, događaju se stvari zbog kojih bismo se i te kako trebali biti zabrinuti zato što bi nas one mogle izravno zapljusnuti.
Mislim da bi nas jako trebala zabrinuti činjenica da se broj izbjeglica koji ulaze u Tursku radikalno povećao u posljednjih pet mjeseci. Krajem rujna objavljeni su podaci po kojima ih je bilo oko tri milijuna, većinom Sirijaca i Iračana.
Najnoviji podaci pokazuju da je u tom razdoblju u Tursku ušlo gotovo 600 tisuća izbjeglica i imigranata, a to je mjesečnu sumu koja Turska za njih izdvaja podiglo s 500 na gotovo 600 milijuna dolara. Nedavno je napravljen obračun i ispalo je da je turska vlada zajedno s nevladinim sektorom i privatnim donatorima od početka izbjegličkog vlada iz Siriji do sada potrošila oko 30 milijardi dolara.
No to nije jedini teret koji Turska podnosi zbog izbjeglica – kako su oni u osnovi jeftina radna snaga koja ne traži nikakve privilegije i radi za “kikiriki”, turska bilježi rekordan rast nezaposlenosti. Broj Turaka koji nemaju posla dosegnuo je gotovo 4 milijuna, no najviše zabrinjava nezaposlenost mladih od 23 posto.
Država je za izbjeglice platila 18 milijuna liječničkih pregleda, 800 tisuća operacija, školuje oko 300 tisuća izbjegličke djece...
Istodobno, Bruxelles se ponaša kao nevin u ludnici i ne poštuje dogovoreno – isplatu dogovorene svote u zamjenu za zadržavanje izbjeglica i imigranata u Turskoj. A imigranta ima iz Irana, Mjanmara, Pakistana, Afganistana, Gruzije, Eritreje, Uzbekistana i Turkmenistana.
Njih ima sve više i više i oni samo čekaju da ih Erdoğan pusti da idu dalje, u Europu, kako su i krenuli. Mislim da je s dolaskom proljeća, s jačanjem kriznih kretanja u turskom gospodarstvu i s političkim kalkulacijama turskog predsjednika, pitanje trenutka kada će on prema Europi pustiti veći izbjegličko-imigrantski val.
Uz navedene imigrante, ima oko 260 tisuća Sirijaca koji žive u izbjegličkim kampovima. Ako samo ti ljudi krenu prema Europi, svi ćemo se zajedno naći u vrlo velikom, krajnje ozbiljnom i u osnovi nerješivom problemu.
Zbog svega toga čini mi se da Europa pomalo okreće glavu od vrlo ozbiljnih kršenja ljudskih prava u toj zemlji. Navest ću samo jedan od njih – oko 130 novinara nalazi se po zatvorima već mjesecima, a neki od njih suočeni su s vrlo teškim optužbama za suradnju s terorističkim skupinama.
Kako tužiteljstvo nije uspjelo prikupiti dovoljan broj dokaza za podizanje optužnica, suđenja su odgođena na neodređeno, no ti su ljudi i dalje u zatvoru jer ih Erdoğan smatra svojim neprijateljima.
Mnogi od njih strahuju da bi mogli postati žrtvama zatvorskih smaknuća. Ovo je samo jedan primjer, ali toga ima još. Pitam se samo hoće li možda i svi oni postati žrtve naše nesposobnosti da rješavamo probleme?
>> ‘Izbjeglice, dajte vaše mobitele da utvrdimo tko ste vi doista’
