Subota 10. prosinca
Tuđman nam je ostavio državu, Mesić – pljuvačku
Čelnici i desnice i ljevice bili su danas na Tuđmanovu grobu gdje su, na 17. obljetnicu smrti prvog hrvatskog predsjednika, položili vijence i svijeće. Pozdravili su to i lijevi komentatori i mediji. Koja razlika u usporedbi s 2000. godinom, kad je na vlast došao Račan i kad se sa svih strana udaralo po Tuđmanu, govorilo i pisalo o “deset izgubljenih godina”, o “dogovoru s Miloševićem”, o podjeli BiH, o krivnji za ratne zločine, o pljački, o silnom bogaćenju i bogatstvu Tuđmanove obitelji...
Tada je i Stjepan Mesić počeo “detuđmanizaciju”, izmišljao milijarde Tuđmanove obitelji, stranim novinarima pričao morbidne viceve o svom prethodniku, medijima, pogotovo “svojim”, dijelio transkripte njegovih razgovora, optuživao ga za ratne zločine, za dogovore o podjeli Bosne, i činio sve da ga što više ocrni.
Henry Kissinger je (o) Tuđmanu pisao: “Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom”. Politički sitnež kakvi su bili Mesić, Račan, Čačić, V. Pusić... sve oko sebe čini sitnim, a veličina kakav je Kissinger prepoznala je Tuđmanovu veličinu. Ta nam je velična ostavila državu koju je stvorila i obranila, a sitnež s Mesićem na čelu ostavio nam je pljuvačku.
Nedjelja 11. prosinca
Nije teško pogoditi koju kraticu Bojan više voli
Za prošrenje braniteljskih prava na pripadnike HVO-a godišnje bi se izdvajalo oko 160 milijuna kuna, kaže Josip Đakić, član radne skupine koja priprema novi zakon o braniteljima. Pomoćnik ministra branitelja iz SDP-ove vlade Bojan Glavašević tvrdi pak da bi se izdvajale dvije milijarde kuna, koje bi se, kaže socijalno osjetljivi “socijaldemokrat” s golemom plaćom, uzimale od 900.000 siromašnih hrvatskh radnika.
No, po onome što o njemu znamo i po pripadnosti SDP-ovoj vlasti koja je te siromašne radnike učinila još većom sirotinjom, Glavašević je pokazao mnogo veću osjetljivost za agresorsku vojsku. Na jednom predavanju u Vukovaru rekao je: “Kako to da hrvatski branitelji i civilne žrtve rata s hrvatske strane boluju od čitavoga niza malignih oboljenja, boluju od PTSP-a, a to je populacija koja je dobila rat, koja je pobijedila u ratu, koja putem Zakona o pravima branitelja ostvaruje mnoga prava, uključujući i mirovine...
S druge strane imamo korpus populacije koja je bila na strani Krajine i koja je izgubila rat, a nema prava i nema PTSP.” Nije, dakle, teško pogoditi koju kraticu Bojan više voli – SAO ili HVO.
Ponedjeljak 12. prosinca
Nova ljevica za manje od jedan posto glasova
Dok se stotine tisuća Hrvata, a među njima zacijelo i onih s naglašenim domoljubljem, iduće nedjelje budu posvećivale Bogu, osnivat će se još jedna politička stranka, Nova ljevica, koja će Boga i “nacionaliste” nastojati što više prognati iz javnog života.
Suprotstavljat će se, kako kaže njezin vođa, “klerikalizmu i nacionalizmu temeljenom na mitologizaciji 90-ih”. Pokretaču stranke Draganu Markovini, povjesničaru koji u skribomanskim novinskim kolumnama piše gotovo isključivo o opačinama desnice u Hrvatskoj od Tuđmana, u čijem “naslijeđu nema ništa pozitivno”, do danas, uz nekoliko posve usputnih frazica o socijalnom stanju u zemlji, te su opačine glavni razlog osnivanja Nove ljevice.
Radnička fronta, kojoj, sudeći po najavama, Nova ljevica sliči kao jaje jajetu, nigdje na izborima nije dobila jedan posto glasova, pa to može očekivati i Nova ljevica. No zacijelo joj i neće biti do birača, nego do toga da njezina “ljubav” za Hrvatsku odjekuje, da je iskorištavaju Beograd ili Zuroff, da iritira...
Utorak 13. prosinca
Trebao braniti generale, a trčao na jazz koncerte!?
Uspomene odvjetnika Čede Prodanovića, koji je, kako opisuje u jednom novinskom razgovoru, svoju sućut i pijetet prema zatvorenim hrvatskim herojima izražavao tako što je s iznimnom strastvenošću ljubitelja glazbe “kao muha bez glave” trčao od koncerta do koncerta jazza u Haagu, gdje je branio Ivana Čermaka, zaslužuje posebnu priču.
Ali mi je od njegovih haaških veselja ispod rešetaka iza kojih su bili hrvatski generali zanimljivije što kaže kako “s ‘desničarima’ poput Sanadera nikad nije imao problema”. Korektno je što je riječ “desničar” u navodnim znakovima, jer Sanader je na vlasti bio izraziti ljevičar, kojeg su lijevi mediji, novinari i intelektualci slavili kao “detuđmanizatora”, koji je pljunuo po svekolikom domoljublju kojim je osvajao birače, izdao hrvatske nacionalne interese, 25.000 četvornih kilometara mora poklonio grabežljivcima iz susjedstva, koji je preko najjače nacionalne stranke, HDZ-a, htio uništiti sve nacionalne vrednote i bogatstva i koji je svojim despotizmom terorizirao zemlju te napokon koji je optužen za teški kriminal.
Čedo Prodanović nije jedini koji s takvim Hrvatima “nije imao problema” nego samo veselja.
Srijeda 14. prosinca
Svaki dašak domoljublja za Srbiju je ustašizacija
Srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić izjavljuje: “Kad Hrvatsku naoružava NATO, svi kažu da to nije ofenzivnog karaktera i da nije upereno ni protiv koga. A ja pitam: protiv koga Hrvatska to može upotrijebiti osim protiv Srbije, da neće gađati Beč, Budimpeštu, Rim?”
Nije baš jasno tko bi to bili “svi” i kakav je to “ofenzivni karakter”, ali u nečemu je Miloševićev nasljednik u pravu. Doista ne treba kriti da se Hrvatska ne naoružava da bi napala Austriju, Mađarsku ili Italiju, nego radi nužne eventualne obrane od Srbije.
Od Srbije u kojoj je šef diplomacije Dačić bio i ostao u čelništvu stranke koja je stajala iza krvave agresije na Hrvatsku, dok su njegovi šefovi, šešeljevci Vučić i Nikolić, koji se nikad nisu odrekli granice Virovitica - Ogulin - Karlovac - Karlobag, u toj agresiji neposredno sudjelovali.
Malo će kad malo koji hrvatski političar (sluganska obzirnost!) podsjetiti na te opake činjenice, dok će srbijanski dužnosnici sa sramotnim biografijama iskoristiti svaki dašak domoljublja u Hrvatskoj da ga prikažu kao ustašizaciju i fašizaciju.
To jest obnavljat će istu propagandu kakva je devedesetih prethodila napadu četnika i JNA na Lijepu Našu. Protiv nasilja takvih postoji samo jedno oružje, a to je – oružje.
Četvrtak 15. prosinca
Evo opet Jokića s: ‘Moja je reforma sveta krava’
Opet se javlja besmrtni Boris Jokić, bivši voditelj ekspertne skupine za reformu školstva. I opet svoje protivnike napada bez argumenata, a jedini mu je argument – moja je reforma sveta krava. Svak tko ju je kritizirao, a riječ je o golemoj većini znanstvenika, književnika, profesora, nastavnika... “na najprljaviji je način klijentelistički uvezan s politikom i obrazovanje smatra drugorazrednim područjem djelovanja”.
Kao što se zna, u skupini su bili sami ljevičari, a neki njezini prijedlozi koji graniče s kriminalom, kao što je izbacivanje Marulića iz školske lektire i uvrštavanje beznačajnih i pornografskih knjiga, zgranuli su cijelu Hrvatsku. Jokić nije krio da je pošto-poto htio dobiti bezrezervnu potporu vlasti koja bi ga zaštitila, pa su ga razočarali i Milanović i ministri i osoba u koju je najviše vjerovao, Kolinda Grabar-Kitarović, kojoj sada – gle komunističkog naredbodavca! – prigovara što je poslije njega primila i akademika Paara!
A osim zbog Paara, u usporedbi s kojim je po ugledu i znanstvenom autoritetu neprimjetan, predsjednicu poziva na red zato što je primila “i još neke osobe za koje se znalo da su nečasno postupale u ovom cijelom procesu i zapravo ga rušile”. Ne bi li Jokić prije reforme školstva trebao reformirati svoj moral, nepristojnost, nesnošljivost i nekolegijalnost?
Petak 16. prosinca
Sramotne laži o ratu pa čak i o silovanju u logoru
Na sjednici saborskog Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav, na kojoj se raspravljalo o HOS-ovoj ploči u Jasenovcu, dična Vesna Pusić je rekla: “Dakle, što će nam povjerenstvo? O čemu će ono odlučivati? Treba nam šarafciger, a ne povjerenstvo”.
Ali prije nego što bi pozdrav “Za dom spremni” V. Pusić uklonila odvijačem, da bi si raščistila put do HOS-ove ploče trebala bi “šarafcigerom” ukloniti ploču na kojoj piše kako je u vrijeme rata, dok su u Hrvatskoj Srbi masakrirali stanovništvo i rušili gradove, u Zagrebu organizirala izdajnički okrugli stol “Hrvati i Srbi”, za kojim su probrani intelektualci iz Beograda i Zagreba izjednačavali krivnje za rat Srbije i Hrvatske, što je jedinstven primjer u povijesti.
A trebalo bi skinuti i ploču na kojoj piše kako je u Saboru Hrvatsku optuživala za rat u BiH, kako je tražila da se smijeni jedan član Ustavnog suda sramotno lažući da je u logoru u BiH silovao jednu muslimanku, a na kraju se ispostavilo da silovanja uopće nije bilo i da “silovana” nije ni postojala. I još podosta toga zbog čega i te kako moramo biti – za dom spremni!
>> Uklanjanje spomen-ploče u Jasenovcu dokaz je sluganske politike državnog vrha
Kad bih živio u takvoj zemlji koju mrzim odmah bih odselio na istok u zemlju koju obožavam. Tako bi trebala Pusićka sa svojim bracom krenuti put istoka. Pozdrav dobrim ljudima