Shizofrenom, takvom je ministar Tomo Medved nazvao situaciju u kojoj pokušava povući posljednje poteze na izradi dugoočekivanog Zakona o pravima hrvatskih branitelja. I jest shizofrena. Oporba, ljuta ljevica, društveni kroničari, kuloari... tjednima bruje o pet milijardi kuna, koliko će, tvrde, koštati tek pokrivanje mirovina pripadnika HVO-a, upozoravaju da će priznanje braniteljskog statusa pripadnicima Narodne zaštite napumpati ionako krcati Registar branitelja, o PTSP-ovcima koji će onamo pohrliti, a govori se i o desetak tisuća “novih lažnjaka”, da se i ne govori. Ipak, riječ je djelomično o zluradosti, djelomično o nepoznavanju činjenica što ne bi trebalo nikome zamjeriti jer je ministar o tome šutio sve do jučer. Hrvatska će obeštetiti tek 300-tinjak najtežih ratnih vojnih invalida HVO-a, ostalima pružiti određene oblike zdravstvene skrbi. Za dnevnopolitičke potrebe nepotrebno se navlačio bijes prema ljudima koji su stradali braneći državnu granicu skupa s HV-om, kao da se Dalmacija nije branila u Livnu, kao da se Hrvatska nije oslobađala iz BiH. Nadalje, prozivani pripadnici Narodne zaštite već su u najvećem broju otprije u Registru, dok će status branitelja temeljem PTSP-a moći ostvariti samo oni s kontinuitetom liječenja. Broja im se zasad ne zna, ali nema ih mnogo, no sve dok na Rebru leži i jedan jedini branitelj koji je unazad deset godina obolio od ove opake bolesti, nastojanja ministra Medveda treba podržati. Jer, nisu mu pomogla ni predizborna obećanja kojima je HDZ kupovao braniteljsko biračko tijelo navlakušama poput one o “izjednačavanju prava HV-a i HVO-a”. Naime, u hrvatskome puku još uvijek, i 25 godina od početka Domovinskog rata, živi duboko ukorijenjena i grubo neistinita predodžba o braniteljima kao žderačima državnog proračuna.
A sada nam na grbaču stižu i “oni drugi”? Malo nam je naših?! Zapravo jest. Ne pola milijuna, koliko ih je upisano u Registar, njih tek 57.130 koji su, kako branitelji znaju gorko reći, imali sreće da “popiju metak”. Svi ostali, njih više od 400 tisuća, nezaposleni ili potplaćeni, dijele sudbinu hrvatskih građana i sada ih ministar, ponekom mjerom zapošljavanja i poboljšanja narušenog zdravlja, želi učiniti “vidljivima” u zakonu, uz cijenu od 201 milijun kuna, ne više od toga. Nekima previše. Podosta odgovornosti za “shizofrenu situaciju” leži i na ministru Medvedu koji je samom sebi učinio medvjeđu uslugu, šutnjom. Da ima upola PR vještina poput svoga prethodnika Freda Matića, već bi odavno amortizirao udarce, odbacio dezinformacije prezentiranjem činjenica u razgovoru poput onog koji je jučer naposljetku objavio Večernji list. No aktualni ministar – po vokaciji branitelj i general pa tek onda političar – primjenjivao je vojničku taktiku prešućivanja detalja “operacije” sve do njezina završetka. Ministar Tomo Medved ima, nije pretjerano reći, povijesnu priliku da trajno vrednuje i zbrine doprinos branitelja domovini, što će za mnoge od njih značiti i konačni svršetak rata, no dok to ne dočekaju, odgovarajući na verbalnu baražnu vatru u javnosti, ima obavezu štititi i njihov dignitet.
>> Medved: HVO-ovcima ćemo pružiti konzularnu, pravnu i materijalnu pomoć
