Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić povukao je vraga za rep. Ugrozio je utabane odnose i profite u biznisu vrijednom milijarde kuna godišnje, a što je još opasnije, prignječio je i rep skupinama organiziranih prevaranata koji u sivom prostoru poluilegale ili u punoj crnini ilegale mlate stotine milijuna kuna varajući potrošače. Sigurno je dakle da se Tolušić jako izložio, možda kao nijedan od hrvatskih ministara u prošlosti. Nešto slično bila je poduzela Ljilja Vokić koja je, kada je na dvije godine uvela besplatne udžbenike, stala na rep moćnom lobiju kojemu je u interesu bilo da su udžbenici skupi i da budu mijenjani svake školske godine, kako se ne bi mogli “nasljeđivati” unutar generacija. Očito Vokićku kolege iz politike nisu poduprli pa je 1998. i dala ostavku na mjesto ministrice prosvjete. Za razliku od nje, Tolušić, premda je izazvao tektonske potrese u sektoru, očito ima potporu u Vladi za ono što čini.
Kako on nastavlja s planom da uvede reda tamo gdje su se stvari otele kontroli, pod jednostavnom parolom da neće dopustiti da Hrvati budu prisiljeni jesti smeće, a ne pokazuje znakove kolebljivosti, izgledno je da za nastavak takve politike ima i potporu svog šefa, premijera Andreja Plenkovića. A to je zanimljivo, jer se sada može zaključiti kako su, onda, priče da ga je Plenković premjestio iz Europskih fondova u poljoprivredu “po kazni” – netočne. Da Plenković nije imao povjerenja u Tolušića, ne bi uopće bio ministar, a kamoli poljoprivrede, gdje je trebao doći jaki individualac i popraviti ono što su pokvarili prethodnici. Taj sektor u Vladi osjetljiv je i zbog toga što je prethodni ministar bio Romić, iz Mostove kvote, a kojega u sektoru neće zapamtiti baš ni po čemu. Osim možda po tomu što je Romićeva pomoćnika novi ministar prvog smijenio jer nije obavijestio ni ministra ni javnost o pojavi salmonele. Za Tolušića se znalo da je energičan i politički ambiciozan, no bio ga je glas i da se, zbog jakih ambicija, zna zaigrati.
Drugi, pak, to kalkuliranje s političkim partnerstvima vide kao normalnu i benignu pojavu u političkom životu Hrvatske. Kako god bilo, Tolušić nije pripadao užem krugu Plenkovićevih ljudi od povjerenja, no to bi se sada moglo promijeniti, i to na najbolji mogući način – jer se Tolušićeve prave vrijednosti pokazuju i testiraju sada, dok Hrvati u općoj nevjerici promatraju kako se svakodnevno i posvuda pronalazi pokvareno, nekvalitetno ili čak otrovno meso. A to je već situacija koja graniči s panikom. Što će Tolušić dalje poduzeti? Morat će nastaviti započeto, uz davanje fer prilike velikim trgovačkim lancima da stabiliziraju sustav tako da se brzo preustroje i primijene nova hrvatska pravila – opću netoleranciju prema smeću na policama. Što se tiče onih “biznismena” koji već godinama neometano razvijaju paralelni ilegalni sustav popune tržišta nekvalitetnim, otrovnim i švercanim smećem od mesa, Tolušić im ne može ostaviti nikakvog prostora za “fer igru”. Oni su, jednostavno, s druge strane zakona, riskirali su i sada moraju bez ikakvih obzira biti eliminirani. Što se Plenkovića tiče, on kao da je rođen pod sretnom zvijezdom, jer se pokazalo izrazito mudrim rješenjem za sektor poljoprivrede postaviti osobu koja otprije nije kontaminirana agrobiznisom niti je umrežena u agraru.
Upravo je ta “čistoća” Tolušiću omogućila da reagira onako kako bi, u idealnom svijetu, trebao reagirati svaki ministar na njegovu mjestu. I kao što Tolušić uvodi rotaciju inspektora, pa će oni iz Čakovca nadzirati mesni lanac u Dalmaciji i obrnuto, valja razmisliti da se sustav rotacije ubuduće primijeni i na druga područja i ministarstva, sve u cilju blokiranja “umreženosti”.
>> Tolušić: Bilo je iznimno velikih nepravilnosti, kaznit ćemo sve one koji su se ogriješili
>> Meso bez kontrole: Uvoznici ga zataje, a inspektori žmire
Nevjerojatno, koja smo mi sretna zemlja, ispada da je senzacija to što će ministar uopće reagirati na masovnu pojavu salmonele u trgovačkim kućama, i to fer odnosima prema uvozničkom lobiju... Neki sposobni ministar, i neki sposobni premijer, iskoristili bi situaciju i pametnim zakonima desetkovali uvoz europskog smeća i potaknuli ulaganje u zdravu domaću prizvodnju