U Hrvatskoj vlada posvemašnje ludilo. Je li ono potencirano i dolaskom lokalnih izbora, teško je procijeniti i odvojiti izbore od uobičajenog ludila, ali ludilo je svuda oko nas.
Jedno od takvih ludila jest uopće informacija sa sastanka državnih dužnosnika i sindikata oko kolektivnog ugovora, gdje je ministar rada Tomislav Ćorić kazao kako se neslužbeno u kuloarima spominjala i 13., 14., pa čak i 15. i 16. plaća! Spominjanje takve ideje, pa makar i neslužbeno, ludilo je samo za sebe! Kome je ta ideja pala na pamet, taj nema veze sa stvarnim životom. I što je Ćorić uopće htio postići puštanjem te informacije?
Možda da ideju u začetku odmah suzbije kroz medije? Kako god, od takve ideje boli glava. Jer koje bi to gospodarstvo moglo podnijeti takav udar, da dođemo i do 16. plaće za javni sektor? Užas! Idemo dalje s ludilima.
Josip Đakić, šef Saborskog odbora za ratne veterane, tako drži da bi svi polaznici vojnog roka trebali imati prednost pri zapošljavanju u državnim službama! Nije li već sad dovoljno što se u državnim službama godinama zapošljava po političkim, interesnim, prijateljskim, klanovskim i ljubavničkim kriterijima? Sad bi na sve to trebalo još i ovaj kriterij ubaciti, pa da nam država do kraja bude srozana? Najgore je od svega što Đakić tvrdi da se s njime slaže dobar dio njegovih kolega u HDZ-u, a premijer na sve to šuti, dok mu se Đakić u Virovitici iza leđa pred kamerama šeretski smije.
No ni premijer nema odmak od tog ludila. Tako on dođe u Sisak i kao jedan od najjačih argumenata za održanje tamošnje rafinerije ispali da je to sisačka tradicija, pa onda tradiciju treba i nastaviti. Otkad tradicija ima veze s poslovnim planovima, tržištem? Kako ima petlju i dalje mazati oči ljudima, kao i politika svih ovih godina? Pa dobro, ako ćemo tradiciju uzeti kao dio poslovnog odlučivanja, onda je najbolje cijelu Hrvatsku pretvoriti u muzej tradicijskog gospodarstva. U državi neka ostanu oni koji mogu živjeti od tradicije, a svi ostali van! Ma ludilo! Ali se bome najveće ludilo političkog uplitanja u gospodarstvo pokazalo na primjeru promjena u Podravki.
Neosporno je da je bivši šef uprave Zvonimir Mršić došao na krilima politike, i da je za taj posao bio i nestručan i nekompetentan. Jedina mu je kompetencija bila što je bio gradonačelnik Koprivnice i član SDP-a koji je bio na vlast, pa je vlast iskoristio za uskakanje u vodstvo Podravke. Stoga je sasvim očekivano da će ga smjena vlasti i ukloniti. Jer kako si došao, tako si i otišao. Bez obzira na podatke o poslovanju. Politiku za njih nije briga.
U svemu tome licemjerno je, međutim, od ministra Gorana Marića koji je Mršiću predbacio da ga je dovela politika, a kao da politika nije dovela novu upravu. Ma kako ima obraza uopće tako javno reći? Koje ludilo! Istina jest da je Mršićev nasljednik Marin Pucar kompetentan, ali je pitanje koliko će mu politika dati odriješene ruke da vodi kompaniju. Zatim je ludilo pojačao Damir Krstičević koji je svog kandidata Kolaka predstavljao kao odličnog vojnika, časnika, izvidnika…
Zar su to kompetencije za vođenje Podravke? Zar je karijera u MORH-u dovoljna da se vodi takva firma? Ili su posrijedi uskogrudni interesi budući da i Krstičević i Kolak dolaze iz iste branše? Doista, nije nužno da šef Podravke mora biti iz iste branše. Ali nije bilo teško birati između Kolaka i Pucara. Međutim, u cijelom tom igrokazu oko Podravke svima je promaknuo jedan mali, ali jako važan detalj. Jeste li primijetili tko je jedan od članova Nadzornog odbora Podravke koji predstavlja državu? Luka Burilović! Znate li gdje on radi? On je predsjednik Hrvatske gospodarske komore. Koje je to ludilo?
Podravka plaća debelu članarinu HGK, zatim šef HGK dođe u Nadzorni odbor firme i fino glasa za tvoju smjenu! Pa to je ludilo nad ludilima! I još jedan u nizu dokaza kako se politika odnosi prema gospodarstvu! Burilovića je doveo HDZ na čelo HGK, a HDZ uopće više ne spominje ukidanje zakonske obveze plaćanja članarine HGK. Onda još Burilovića kao svog predstavnika vodi po firmama gdje država ima svoje vlasništvo, da diže ruke kako HDZ odluči. Doista ludilo!
I tako su našim političarima puna usta reformi, a gdje su? Nema ih! Poslodavci moraju plaćati HGK koji je nakaradan, moraju plaćati turističke zajednice, spomeničke rente… Sve samo da bi uhljebi imali daljnju egzistenciju. Sad će inflacija pojesti i ono malo povišice koju su dobili radnici, i ide Hrvatska prema najsiromašnijoj zemlji EU.
Da, Finu nisam spomenuo…
>> Goran Marić: Podravka nikome neće biti bankomat
