Iako to baš i nije popularno reći, nakon pročitanih reakcija na razgovor Tihomira Dujmovića s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović u emisiji “Iza zavjese” na HRT-u, moram priznati, ne sjećam se da sam gledao ili čitao intervju u kojem je netko bio kritičniji prema recimo Ivi Josipoviću ili Stjepanu Mesiću u propitivanju gdje ste bili i što ste radili. Stoga me šokirao ton i sadržaj reakcije Hrvatskog novinarskog društva koje je, ustvrdivši da u emisiji nisu postavljena ozbiljna pitanja, a niti su se čuli ozbiljni odgovori u vezi razloga, sadržaja i rezultata boravka predsjednice u SAD-u, osudilo HRT i predsjednicu jer su “ponizili” novinarsku profesiju i “narugali” se građanima.
Zamjereno je predsjednici što nije održala konferenciju za novinare, već je odabrala gostovanje u emisiji “nekritičkog” novinara. To je uistinu nešto novo, dosad nezabilježeno u praksi odnosa predsjednika države s javnošću jer je općepoznato da Josipović i Mesić nisu imali omiljene novinare, već su intervjue uvijek davali svojim najvećim kritičarima poput Tihomira Dujmovića, zar ne? I to bi u pravilu birali nesklone im novinare baš kad su im se trebala postaviti ozbiljna pitanja. Još su nam svježa sjećanja na sjajne novinarske intervjue recimo o Milanovićevim putovanjima na Krk, ili o boravku na Hvaru u vili jednog od vodećih hrvatskih poduzetnika, a da ne govorimo o putovanju delegacije u Silicijsku dolinu, na koje je, uz ministre zdravstva i obrazovanja, vodio i sina. Doduše, za razliku od predsjednice, Zoran Milanović je recimo dan nakon povratka s dvotjednog puta u Australiju i Novi Zeland održao konferenciju za novinare, na kojoj je o razlozima i svrsi puta na koji je vodio suprugu, ministra obrane Antu Kotromanovića i Tomislava Sauchu, krajnje ozbiljno odgovorio na sva ozbiljna pitanja koja su se tada postavljala.
Tako smo prema izvješću Novog lista čuli da “tamo ima ljudi koji žive u prošlosti i misle da je Josip Broz Tito još uvijek živ”, zatim da se “na jednom mjestu skupi 300 ljudi s kojima fenomenalno komunicirate, a na drugom mjestu se skupi 20 ljudi koji su imali potrebu predstaviti se na glasan način jer žive od konflikta i podjela koje čak ni u Hrvatskoj ne postoje. To je tako i to je komplicirano, a sam put bio je fizički naporan”, rekao je Milanović u Banskim dvorima te još dodao kako je ondje bilo važno tim ljudima pokazati da vodimo računa o njima. Očigledno, sad je bio pravi trenutak da se upozori na te standarde za koje se novinarska struka teškom mukom izborila i predsjednicu ukoriti kao nikoga prije. Jer stvarno je bilo neprimjereno samo prvu četvrtinu 45-minutne emisije posvetiti putu u SAD. Dujmović je pitao predsjednicu koja je bila prava svrha tog puta jer je “ostalo visiti u zraku je li put bio službeni ili privatni, s kim ste i o čemu razgovarali, to je pitanje hrvatskih poreznih obveznika na koje oni imaju pravo na puni odgovor”, pa je ubacio “zašto niste objavili detalje (putovanja, op.a.), to ljude najviše interesira”.
Nakon toga konstatira “možda je sad vrijeme da odgovorite na pitanje s kim ste i o čemu ste razgovarali” da bi zaključno na tu temu rekao: “mediji su vas dosta žestoko napali zbog misterioznog puta u Ameriku, kako su mnogi pisali” pa je podsjetio da su mediji bili prilično nezainteresirani za Mesićeva i Josipovićeva putovanja, kako bi od predsjednice čuo kako je se dojmilo što su zbog njezina puta svi skočili na noge. Šteta je što HND u svome priopćenju nije naveo što je to Dujmović trebao predsjednicu još pitati na tu temu, a na što nije dala odgovor. Primjerice, moglo ju se pitati o gafu s javljanjem ispred ograde Bijele kuće, premda je u njezinim 11-minutnim odgovorima bio sadržan i odgovor o tomu. Ali, ako ona ne želi imenovati sugovornike s kojima se sastala u SAD-u, i za to daje nesvakidašnje političke razloge, pravdajući ih “novom diplomacijom” koju izaziva fenomen Trump, onda je nikakav dodatan upit ili komentar ne može prisiliti da postupi drugačije. Njezin je rizik kako će građani to percipirati. Osobno, sud o tom putu još nisam donio. Ali, dodatna pitanja osobito bi bila suvišna ako bi zbog njih bili uskraćeni za vrijedne i politički uravnotežene poruke o Srbiji, BiH, ustaštvu, zajedništvu, Bernardiću... Zasad mi je u predsjedničinu istupu jedino sporno što pravo javnosti da pita doživljava kao mobbing. Njezinu sam uredu kao novinar dosad dva puta slao upite i odgovore nisam dobio. Sad mi je jasno zbog čega. Premda, bolje i to, nego da kao Stjepan Mesić tuži novinare, što je uzgred u HND-u popraćeno “gromoglasnom tišinom”, unatoč ozbiljnim pitanjima i neozbiljnim odgovorima o podrijetlu 1,9 milijuna kuna za kupnju dva stana.
>> Kolinda Grabar-Kitarović: Napadi na mene zbog puta u SAD svojevrsni su medijski mobing
