U trenucima kada se još ne zna koliko će Ministarstvo kulture i njegovo novo čelništvo dobiti novca iz hrvatskog budžeta, hrvatska se javnost bavi portretom prvog oca domovine Ante Starčevića kojeg je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek vratila Matici hrvatskoj. Riječ je o radu bosanskog slikara Behaudina Selmanovića, čije je ime i to ne samo u Hrvatskoj prilična nepoznanica. Selmanovićev minimalistički portret od Matice hrvatske posudio je bivši ministar kulture, a sadašnji saborski zastupnik, povjesničar Zlatko Hasanbegović i stavio ga u blizinu svoga ministarskog stola kao metaforičnu političku i kulturološku poruku.
Selmanovićev Starčević tako je gledao u veliko platno Ede Murtića (koje je, usput rečeno, fiksirano za zid palače u Runjaninovoj ulici), ali i u druge umjetnine koje su ostale od bivših ministara kulture. I ne tako davno, na ulazu u Ministarstvo kulture posjetitelje je dočekivao znameniti Apoksiomen, naravno, ne u svom neprocjenjivom originalnom izdanju, nego u replici posebno izrađenoj zbog sigurnosnih razloga. Sada je i ta replika na Malome Lošinju, gdje se već nekoliko mjeseci nalazi i originalna skulptura izronjena baš u moru nedaleko od toga grada.
Prema tvrdnjama čelnika Malog Lošinja, privlači veliku pozornost posjetitelja. Tko se malo bolje sjeća, može se prisjetiti i da su se likovno-politički krugovi i prije koškali zbog unošenja ili iznošenja likovnih umjetnina, dakle slika i skulptura iz prostranog ministarskog kabineta koji ima lijepi i smirujući pogled na zgradu Hrvatskog državnog arhiva, ali i na zagrebački Botanički vrt. I kada je hadezeovac Božo Biškupić voljom građana smjenjivao esdepeovca Antuna Vujića u ministarskoj fotelji, bilo je uvrijeđenih jer je iz kabineta morala otići atraktivna skulptura jedne ugledne kiparice.
No, Biškupić i Vujić političari su iz dva (vjerojatno) trajno suprotstavljena tabora pa njihovi različiti umjetnički ukusi nisu izazivali tako veliki odjek u javnosti. No, Nina Obuljen Koržinek iako, koliko se zna, nije članica HDZ-a, ipak ima iskustva iz niza HDZ-ovih kulturnjačkih administracija. Kako je ona u Ministarstvu kulture zamijenila Zlatka Hasanbegovića kojeg dio medija i dalje zaljubljeno prikazuje kao perjanicu hrvatske osviještene političke desnice, njezino micanje portreta Behaudina Selmanovića postalo je prvorazredno hrvatsko političko pitanje iz kojeg brojni komentatori iščitavaju buduće smjerove političkog djelovanja Vlade pomirljivog Andreja Plenkovića. Naravno, nije tu u pitanju djelo bosanskog slikara koji se školovao na zagrebačkoj Likovnoj akademiji i tada navodno družio s pravaškim političarima, nego lik i djelo Ante Starčevića, političara kojeg je u svojoj ranijoj fazi znao citirati i Miroslav Krleža i o kojem je ugledni književni povjesničar Stanko Lasić svojedobno trebao napisati i monografiju.
Stoga je vraćanje Starčevića u palaču Matice hrvatske doista prije politička, nego estetska činjenica.
>> Interliber ne treba inerciju, nego injekciju, i to i kreativnosti i novca
