O štar protest koji je srbijanski veleposlanik Duško Lopandić uputio europskoj vladi zbog organiziranja izložbe o kardinalu Stepincu nije ništa drugo nego nastavak specijalnog rata srbijanske politike, diplomacije i Srpske pravoslavne crkve protiv kardinala Stepinca. A time i Hrvatske.
Rovarenje protiv Stepinca počelo je prije nekoliko godina i išlo ukorak s dovršetkom procesa njegove kanonizacije, kada je srbijanska diplomacija doslovce osvojila Vatikan svojim “šarmom” i utrla put političkom pritisku srbijanskog vrha, a sve je dosegnulo kulminaciju pismima patrijarha Irineja papi Franji kako bi se zaustavila kanonizacija kardinala Stepinca.
I u tome se doista uspjelo. Jer je papa Franjo u svojoj koncilijantnosti i želji za što većim dijalogom osnovao mješovitu komisiju Katoličke crkve u Hrvatskoj i Srpske pravoslavne crkve kako bi se razgovaralo o onome što je oko Stepinca sporno za SPC. No samo kako bi se razgovaralo, a ne zauvijek zaustavilo proces kanonizacije, koji je dovršen i Stepinac je, prema papinim riječima, za Katoličku crkvu neupitno svet.
Vatikan je otvoreno poručio srbijanskoj strani da ne kani odustati od proglašenja svetim, ali da ih ipak želi saslušati i razgovarati u duhu kršćanskog dijaloga. No, to Beogradu nije dovoljno. Kampanja protiv Stepinca nastavlja se i dalje. Potvrđuju to i pisma veleposlanika Lopandića i Ministarstva vanjskih poslova Republike Srbije, koja “ukazuju na neprihvatljivost organiziranja izložbe kojom se veliča lik i djelo kardinala Stepinca, koji se tu predstavlja kao ‘istinski biser Katoličke crkve i hrvatskog naroda’, a kojega srpski narod i SPC smatraju odgovornim za masovne zločine protiv srpskog i drugog nehrvatskog življa tijekom Drugog svjetskog rata na području tzv. NDH”.
Ovakav vokabular govori da Beogradu nimalo nije stalo čuti istinu o Stepincu (koja je, eto, zahvaljujući eurozastupnici Marijani Petir, Hrvatskom katoličkom sveučilištu i Zagrebačkoj nadbiskupiji) doprla i do Bruxellesa. Za Beograd Stepinac je ustaša. Bio i ostao. I teško je vjerovati da će se taj stav u skoroj budućnosti promijeniti, što bi bilo dobro znati svima koji uime dijaloga i ekumenizma žive u iluziji da će doći do revolucionarnog zaokreta u Srbiji u pogledu Stepinčeva lika. Kojega i beogradska politika i Srpska pravoslavna crkva koriste kao idealno sredstvo za raspirivanje strasti i nesnošljivosti, bježeći od sučeljavanja s istinom i povijesnim činjenicama. Što sigurno opterećuje i rad komisije koju je osnovao papa, upravo kako bi snizio tenzije i približio dvije crkve i dva naroda. Ali, očito, u ovakvom “specijalnom ratu” protiv Stepinca (pa tako i protiv Hrvatske i protiv Vatikana) argumenti i iskrene želje na slaboj su cijeni. Makar dolazili i od samoga pape Franje, čiji su stavovi oduševili svijet i promijenili lice Crkve.
>>Pozadina žestokog komentara protiv Karamarka: Miklenić nije govorio uime Crkve
Pitam se ima li Srpska pravoslna crkva drugog posla osim što rovari protiv kardinala Stepinca.Stara narodna poslovica očisti svoje dvorište pa onda idi kod susjeda.