Iako je bilo velikih polemika i prijepora oko reforme sustava lokalne samouprave u Danskoj, za koju su mnogi analitičari bili uvjereni da će dovesti do kolapsa zdravstva i školstva i povećati nezaposlenost, Danska je danas, osam godina nakon te reforme, primjer u svijetu kad je riječ o lokalnoj samoupravi.
Gotovo 90 posto Danaca skeptično je gledalo na reformu, ali danas su zadovoljni. Lokalna samouprava dobro funkcionira i očito je da će osigurati bolji život i idućim generacijama. Provođenje reforme počelo je 2007., ali pripremana je godinama. Utemeljena je na dobrovoljnom spajanju jedinica, zamjenjivanju okruga manjim brojem regija i na delegiranju javnih poslova s državne na lokalnu razinu, ali najprije je svaki njezin detalj javno raspravljen. Mala Danska, koja je imala čak 13 županija, podijeljena je u pet regija: Hovedstaden, Zeland, Južna Danska, Središnji Jutland i Sjeverni Jutland. Spajanjem dotadašnjih 270 općina došlo se do njih 98, od kojih samo sedam ima manje od 20.000 stanovnika.
Goleme uštede
"Reforma lokalne samouprave prouzročila je i cjelovitu reorganizaciju zadataka u javnom sektoru, u kojem su općine dobile još značajniju ulogu: nadležnosti ukinutih okruga podijeljene su između središnje države, regija i općina, a općine su dobile i dio poslova iz dotadašnje nadležnosti središnje državne uprave", piše Marko Kovačić, bivši ravnatelj Zavoda za javnu upravu Ministarstva uprave, u svom radu "Reforma lokalne samouprave u Danskoj 2007. godine".
Danci su se brzo prilagodili promjenama iako su, zbog spajanja općina, škola, vrtića ili bolnica, morali putovati dvadeset i više kilometara dalje nego prije, kako bi obavili pregled u bolnici, odveli dijete u vrtić ili otišli u školu. Primjerice, u gradu Vordingborgu, općini u regiji Zeland na južnom dijelu otoka Zelanda, bile su tri škole koje su reformom ujedinjene u jednu kao i tri dječja vrtića u jedan. Bolnica je zatvorena te stanovnici te općine koriste bolnicu u Næstvedu udaljenom oko 30 km od Vordingborga. Jedino je dom zdravlja ostao u funkciji kao i prije. Samo na ovom primjeru Danska je mjesečno uštedjela više od stotinu milijuna danskih kruna. Mnogi zaposlenici dobili su otkaze, među njima i profesorica danske književnosti Randa Diabsen.
– Mnogi su kao višak radne snage u reformi dobili otkaz, kao i ja prije šest godina. Međutim, ne osjećam se zakinuta. Redovito dobivam plaću. Pola mi isplaćuje radnička udruga, a drugu polovicu fond nezaposlenih. Iako mi je ponuđeno novo radno mjesto, za sada ne želim raditi u profesiji koja nije moja. Reformom nitko nije oštećen. Dapače, sve bolje funkcionira, a i manji su izdaci za porez i prirez, kazala je za Večernji list Randa Diabsen ističući kako su svi njezini strahovi od reforme brzo nestali.
– U javnim sektorima broj zaposlenih nije se smanjio, dapače, povećao se za tri posto. Radnici se traže i u privatnim i u javnim sektorima. Glavni problem u Danskoj nije sama reforma, već brojni imigranti koje država uzdržava. Zbog toga plaćamo visoke poreze, ali Danska je zemlja jednakosti i to moramo svi poštovati – naglasila je R. Diabsen. Osim od gubitka radnih mjesta, u reformi se najviše strahovalo od kolapsa u zdravstvu. Međutim, u području zdravstva općine su preuzele odgovornost za izvanbolničku zdravstvenu rehabilitaciju, zdravstvenu prevenciju i promociju zdravlja u obrazovnim ustanovama i ustanovama socijalne skrbi, liječenje ovisnosti i specijalizirani stomatološki tretman mentalno oboljelih osoba te participaciju u financiranju zdravstvene zaštite.
Ono što je najzanimljivije, a čega su se Danci najviše bojali, dugog čekanja na specijalističke preglede ili operativne zahvate uopće nema. Ako u roku od 15 dana pacijent ne dođe na red u bolnici, automatizmom ga šalju u privatnu kliniku u kojoj ima pravo na isti tretman kao i u državnoj bolnici te sve troškove pokriva općina. U općoj bolnici u Næstvedu liječnik opće prakse Federik Espersen kazao je za Večernji list da u reformi zdravstva, koja je u završnoj fazi, sve ide prema planu.
– Istina je da moramo raditi više zbog zatvaranja nekih lokalnih bolnica, ali za to smo i dobro plaćeni. Nema nikakvih problema. Organiziran je prijevoz za sve pacijente, bez obzira na godišnje doba. I što je najvažnije, zdravstvo je u plusu, nema gubitaka, unatoč tome što brojne pacijente šaljemo u privatne klinike da ne čekaju dugo – istaknuo je Federik Espersen.
Na temelju ugovora o partnerstvu sa središnjom državom, općine su preuzele poslove zapošljavanja u lokalnim uredima za zapošljavanje. Općine također organiziraju, financiraju i pružaju usluge iz područja socijalne skrbi, uz djelomično sufinanciranje države u posebno skupim pojedinačnim slučajevima socijalne skrbi. Nakon reforme, općine su preuzele i obrazovanje i pedagošku pomoć djeci s posebnim potrebama i obrazovanje za odrasle. Sudjeluju i u upravljanju regionalnim prijevozničkim poduzećima, čiji su osnivači regije, a koja su zadužena za autobusni prijevoz. Uz to, općine brinu i o većini okružnih cesta i poslovima iz područja kulture, znanosti i tehnologije.
Pet novih regija preuzele su od ukinutih okruga sustav zdravstvene zaštite. Regionalne oblasti uključuju bolničke usluge, psihijatrijske ustanove, zdravstveno osiguranje, opću i specijalističku zdravstvenu zaštitu, regionalni razvoj, nadzor nad onečišćenjem tla, ustanove za osjetljive kategorije građana i osobe s posebnim potrebama za socijalnim uslugama i posebnim obrazovanjem kao i formiranje međuregionalnih poduzeća za javni prijevoz. Odgovornosti regija zakonski su limitirane, one mogu samostalno preuzeti i obavljati samo one poslove koji su kao njihovi navedeni u zakonu.
Uspješan danski model reforme, koji je postao primjer u svijetu, nije napravljen preko noći. U suštini, počeo je prije gotovo 57 godina. Prva teritorijalna reforma u Danskoj, kojom se željelo smanjiti teritorijalnu rascjepkanost i ojačati ulogu lokalne samouprave, počela je još 1958. godine. Već tada se, dobrovoljnim udruživanjem, broj jedinica lokalne samouprave smanjio sa 1386 na 1098, dok se istovremeno pripremala prva velika reforma lokalne samouprave. Reformom koja je počela 1970. godine započeo je dugotrajan proces moderniziranja sustava lokalne samouprave. Reformom iz 1970. stvoreni su uvjeti za prijenos ovlasti i odgovornosti sa središnje državne na lokalnu razinu te za promjenu sustava financiranja koji bi omogućio veću autonomiju lokalnih vlasti.
"Polazišna osnova za teritorijalni preustroj bila je formiranje općina s dovoljnim brojem stanovnika koje su sposobne samostalno obavljati velik broj javnih poslova i biti odgovorne za njihovo financiranje kroz sustav lokalnih poreza i potpora središnje države", objašnjava Kovačić. Ideja je bila da općine moraju biti potpuno odgovorne za učinkovito i ekonomski održivo osnovno školstvo, dok su se okruzi temeljili na mogućnosti vođenja bolnica. To se pokazalo uspješnim jer su veće jedinice lokalne samouprave mogle učinkovitije organizirati javne službe zbog čega je porasla kvaliteta usluga. No, Danci nisu stali na tome. Nakon dugogodišnjih analiza i stručnih rasprava, danska vlada 2002. imenovala je povjerenstvo za upravnu organizaciju čiji je zadatak bio procijeniti prednosti i nedostatke alternativnih modela strukture javnog sektora i izraditi preporuke za dugoročno održive promjene.
Nezaposlenost pet posto
U travnju 2004. danska vlada predstavlja svoj prijedlog za reformu javnog sektora, koji vrlo brzo dobiva potporu parlamentarne oporbe. U lipnju 2004. sklopljen je sporazum između vlade i oporbe o reformi javnog sektora koji je uključivao i odluku o financiranju i financijskom izravnanju. Na temelju sporazuma, danska vlada uputila je u ljeto 2004. zahtjev svim općinama koje su do početka 2005. trebale dati svoje prijedloge za spajanje s drugim općinama kako bi zadovoljile zahtjeve o veličini novih jedinica. Većina općina dogovorila se o spajanju sa susjednim jedinicama, neke i unatoč tome što su već i same imale više od 20.000 stanovnika.
Godine 2005. prihvaćeni su zakoni koji su poslužili kao osnova za reformu lokalne samouprave, a u međuvremenu političkim konsenzusom prihvaćen je i dogovor o spajanju jedinica. Od prihvaćanja zakona do 1. siječnja 2007. izvršene su opsežne promjene na razini središnje države, okruga i općina kako bi se mogla provesti nova teritorijalna podjela i distribucija zadataka. Organizirani su poslovi unutar novih jedinica, riješeno je pitanje prijenosa vlasništva nad imovinom te statusna pitanja za više od 170.000 zaposlenih u javnom sektoru koji su dobili novog poslodavca. U većini slučajeva nije bilo otkaza pa čak ni promjene radnog mjesta. Analitičari tvrde da je zahvaljujući tim reformama Danska izbjegla financijski kolaps i postala bogata zemlja.
Poznato je da je Danska još od sredine 1970-ih patila od visoke nezaposlenosti i sve do reformi tržišta rada 1994. godine nije pridavala osobitu važnost aktivnoj politici tržišta rada kao druge skandinavske zemlje. Sustav naknada za vrijeme nezaposlenosti bio je izdašan, pogotovo za skupine s niskim dohotkom. Visoka stopa radne aktivnosti ponajviše je bila uvjetovana visokom stopom aktivnosti žena. Prije početka reforme danskog tržišta rada stopa ukupne nezaposlenosti iznosila je 12 posto. Više od pola nezaposlenih čekalo je na posao dulje od šest mjeseci, dok je trećina nezaposlenih čekala dulje od godinu dana. Najviše nezaposlenih bilo je među mladima, u dobi od 15 do 24 godine, i njihova je stopa nezaposlenosti iznosila 11 posto. Niska razina obrazovanja i kratko radno iskustvo mladih te visoko utvrđena minimalna plaća pridonosili su njihovoj niskoj zapošljivosti. Danas je Danska postotak nezaposlenosti smanjila na samo pet posto, ali očekuje da će na kraju reforme, koja ide u tri stupnja i još traje, taj postotak još pasti.
>> Danske muke sa zaštitom životinja
