Nevjerojatan je taj neki poriv ultradesničara i ultraljevičara koji za sve pogreške i promašaje i tešku situaciju kod kuće traže vanjskog neprijatelja, nekoga tko nam je kriv za sve naše nedaće. A mi smo doma svi bebice, nevinaščad ili su nam naši tek oruđe u rukama velikih, sluge, kmetovi. Nevjerojatan je poriv tih umova da se nastoje samoizolirati, da ne vide prst pred nosom ni šumu pored drveta. Neprestano slušamo o nekakvom sluganstvu, neoliberalizmu, kapitalizmu, masonima, iluminatima pa i komunistima, o svakakvoj bandi ovoga svijeta koja se urotila protiv nas nesretnih i neshvaćenih Hrvatića. Jedna od neprestanih mantri te ekipice koja je glasna i naprasita jest neprestano lamentiranje kako nismo ništa dobili od članstva u Europskoj uniji, nego da smo samo i dalje i dublje u nekom sluganskom konceptu. Kojega li sljepila, kojeg li nepoznavanja činjenica, kojeg li nedodirivanja sa stvarnosti oko sebe...
Glavno protupitanje tim propagatorima protiv EU jest, što bi bilo u Hrvatskoj i s Hrvatskom da nije u posljednji trenutak ušla u NATO i pogotovo u EU? Pa to je bila slamka spasa, i da se odijelimo od balkanskog prostora i da si otvorimo budućnost na novom velikom tržištu, da dobijemo novu perspektivu na mnogim poljima... Ako ćemo redom, što bi bilo s posrnulim hrvatskim gospodarstvom da nije uspjelo ipak donekle iskoristiti novac iz europskih fondova? Kako bi tek bez njih izgledale državne financije? Mislim, promašaj je uopće razvoj države temeljiti na izvlačenju tog novca jer se temelji grade kod kuće, a novac izvana je samo dobra nadogradnja. Ali kad doma imamo jako bolesne temelje, i taj novac je dobrodošao za preživljavanje i kakav-takav razvoj. Kako bi bilo bez njega, bolje i ne pomisliti.
Drugo, još važnije, Hrvatska je ulaskom u EU dobila ulaz na tržište od pola milijarde stanovnika. Slobodan protok ljudi, robe, što je nemjerljiva prednost u odnosu na zagovaranje tih ekstrema, lijevih i desnih, koji bi da se zatvorimo u svoje dvorište i ostanemo balkanoidi.
Ali, dakako, treba raditi, boriti se, natjecati se, jer neće EU sam po sebi ništa donijeti ako se sami ne izborimo, ako ne znamo što želimo. Bitka za tržište svakodnevno je natjecanje kao i u sportu, i zalaganje i posebice kvaliteta uvijek donesu i rezultate. Što bi bilo s mnogim našim firmama koje ne bi dobile priliku za osvajanje novog tržišta, za dodatno stabiliziranje poslovanja, za osiguranje radnih mjesta, za novo zapošljavanje? Kako bi bez tržišta EU izgledala statistika nezaposlenih? Kako bi rastao BDP? Kako bismo pobijedili recesiju? Ma badava svi ti argumenti, sve te činjenice, jer desno-lijeva propaganda ne mari za njih, nego je samo isključiva propaganda bez sadržaja. Zapravo propaganda ljudi koji su izgubljeni u vremenu i prostoru i kojima je jedina svrha zagađivanje javnog prostora svojim iracionalnim stavovima. Ali i to je demokracija, koja trpi sve i svašta.
Na kraju, kad ne bismo bili u EU, kad ne bi bilo tog velikog tržišta, kad ne bi bilo slobodnog protoka ljudi, što bi bilo s masom naših ljudi koji kod kuće nisu imali posla, ali su se spasili u drugim zemljama?! Što bi oni radili u Hrvatskoj? Kakva bi tek tada bila socijalna slika? I tko bi mogao financirati toliku socijalu koju se i ovakvu sada sve teže financira? Ovako su mladi dobili prostor za traženje egzistencije, a i njihovi koji su ostali kod kuće donekle su profitirali jer neki euro više dođe kući. Da, sve je to opet samo preživljavanje, ali se nešto vrti, događa, jer je bolje ne zamišljati kako bi bilo da je drukčije…
Možda da pogledamo kako preživljavaju u Srbiji, Bosni i Hercegovini? To bi nam trebali biti uzori? Ili da se natječemo sa Slovenijom, Austrijom...
Nije Europska unija nikakva idealna tvorevina. I ona pati od svakakvih bolesti, u prvom redu od nemoguće birokratiziranosti i tendencije prema centralizmu. Ali taj isti EU svima pruža iste šanse, iste početne pozicije, a na nama je da se izborimo dalje, da znamo što hoćemo, i da radimo, u prvom redu! Rad, rad i rad, a ne lupetanje. Samo će rad donijeti novu vrijednost, samo će on na kraju dignuti gospodarstvo, napuniti proračun, zaustaviti iseljavanje...
Jer je ovakvo lupetanje samo još jedan od razloga zašto se bježi iz zemlje. Takvo lupetanje ne donosi perspektivu, nego samo produbljuje beznađe! Istina je da nam je politika bila promašena svih ovih godina, pa je krajnje vrijeme da se trgnemo. I iskoristimo članstvo u EU, a ne da od njega bježimo.
Nije to baš tako, Despot. Sami kažete da kad imamo kući jako bolesne temelje, novac izvana služi barem za preživljavanje. Problem je da je upravo preživljavanje ono što je nama najmanje potrebno. Kad čovjek ili društvo ima "jako bolesne temelje" onda ga u jednom trenutku treba grubo suočiti s tom istinom, kako bi, suočen s njom, ili konačno i brzo propao ili si sredio temelje. Dokle god mu, međutim, omogućuješ preživljavanje, on nema motiva razriješiti problem. U konačnici, tlo Hrvatske će ostati gdje jest, ali će ljudi, narod koji ovdje živi nestati, upravo zato što se nije dobio priliku suočiti sam sa sobom i konačno, nakon stoljeća tuđinske vlasti, ustati i preuzeti odgovornost na sebe - za sebe. Nakon Beča i Beograda mi smo ponovno izabrali tuđu vlast - Bruxelles. I ništa se kod nas, realno, ne mijenja, osim što nam je populacija sve starija i sve nas je manje.