Predsjednik SDP-a Zoran Milanović dugo se vremena uspješno predstavljao kao skroman i pošten političar. To mu i nije bilo teško jer su mu konkurencija bili Ivo Sanader i Tomislav Karamarko koji, kada je riječ o državništvu, i nisu neka ozbiljna konkurencija. Gledajući posljednje afere, ali i problematične političke odluke koje su povezane sa šefom SDP-a, uvjerio sam se da ima puno veći ugled u javnosti nego što to objektivno zaslužuje.
Posebno je problematičan njegov stav da se gotovo uopće ne oglašava o aferama, nego u prve redove gura svoje epigone, koji su zbog dobre pozicije na izbornoj listi spremni tvrditi da se Sunce okreće oko Zemlje.
Milanović tako pokazuje prijezir prema građanima Hrvatske i sebe stavlja iznad zakona kao da je neki srednjovjekovni suveren. Nakon nekoliko dana “gromoglasne šutnje”, koju zapravo treba tumačiti kao izbjegavanje javnosti, Milanović se konačno oglasio o visokim bonusima koje trebaju dobiti direktori Hrvatskih šuma koje je sam postavio. Šef oporbe tvrdi da nije bio upoznat s menadžerskim ugovorima koje je svom prijatelju Ivanu Paveliću osigurao ministar Tihomir Jakovina.
Priznao je da takvi bonusi nisu primjereni trenutku u kojemu živimo, ali to očito ne smatra nekim velikim propustom. Kao prvo, nisam posve siguran da Milanović nije ništa znao o svemu tome. Pogotovo je nevjerojatno da ništa o tome nije znao glavni tajnik SDP-a Igor Dragovan, koji je iz Slavonskog Broda baš kao i bivši ministar Jakovina i direktor Hrvatskih šuma Ivan Pavelić.
Teško je povjerovati da je Jakovina imao takvu političku autonomiju koja mu je omogućavala potpisati ugovore kojima praktično poklanja milijunske iznose. Logično je da je o tome izvijestio svoga prijatelja Igora Dragovana. Kako naše političke stranke vječno kubure s nedostatkom novca, a spremne su zbog poboljšanja konta ulaziti u razne sumnjive aranžmane, sasvim je legitimno sumnjati da je dio bonusa trebao završiti u nekim crnim stranačkim fondovima. Sve po onoj staroj devizi: Pola bonusa pije “uspješan” direktor, pola stranci daje. Milanović nas pokušava uvjeriti da ljetovanje njegove obitelji nisu plaćali porezni obveznici. Možda je to i točno, ali su zato očito plaćali Milanovićeve produljene vikende u Costabelli.
Problem je u tome što se Milanović nije uopće udostojio obavijestiti javnost da se provodi u luksuznoj vili s bazenom pa o tome saznajemo tek sada. Očito podanici ne smiju znati što suveren radi i kako troši novac poreznih obveznika. Milanović nam sada gotovo zapovijeda da mu moramo vjerovati na riječ kao da smo svi članovi SDP-a koji ga moraju slušati.
Šef SDP-a nije objasnio ni zašto je ulazio u koaliciju s Karamarkom prigodom izbora ustavnih sudaca. Zahvaljujući njemu, u Ustavni sud ušli su i neki ljudi kojima tamo nije mjesto. Previše “slučajnih” gafova za tako velikog poštenjačinu, koji se polako pretvara u Pinokija.
Zgodno je sad prozivati Milanovića da "zašto je ulazio u koaliciju s Karamarkom oko izbora ustavnih sudaca", ali i vrlo čudno s obzirom na to da su isti novinari prethodno pozivali dvojicu predsjednika da "konačno sjednu i dogovore se o tom izboru kako Ustavni sud ne bi dospio u blokadu". Čini se, izgleda, da se agenda mijenja i da se po svaku cijenu dnevno mora pronaći tema za kritiziranje čelnika Narodne koalicije. Nema više analitike, nema više argumenata, samo sipanje optužbi za koje nema baš uvijek povoda. Šteta, nekad je bio užitak čitati tekstove.