Da je živ, veliki češki kroatist Dušan Karpatsky sutra bi, 28. veljače proslavio osamdeset i drugi rođendan. No, neformalni ambasador hrvatske kulture u Češkoj umro je u Pragu 31. siječnja ove godine.
U njegovu će čast danas, u ponedjeljak 27. veljače u 19 sati više vodećih hrvatskih kulturnih institucija, ali i Hrvatsko-češko društvo koje ovih dana slavi četvrt stoljeća postojanja u Matici hrvatskoj komemorativnim skupom odati počast zaslužnom pokojniku.
Ponavljati koga je sve od hrvatskih (ali i srpskih i bosansko-hercegovačkih pisaca) Karpatsky preveo na češki i nema nekakvog smisla. Bilo bi jednostavnije nabrojati koga nije preveo.
Spominjati s kime se sve taj druželjubivi Pražanin rođen u Slovačkoj 1935. godine od hrvatskih pisaca dopisivao, isto bi bio oveći pothvat. Uostalom, izbor iz svojih dopisivanja Karpatsky je objavio u knjizi “Epistolar”. Karpatsky nije dočekao niti otkrivanje spomen-ploče biskupu Josipu Jurju Strossmayeru na Strossmayerovom trgu u Pragu, za što se zalagao još 2005. godine.
Iako nije imao nikakvih pretjeranih iluzija u životu, jer je hodao “malen ispod zvijezda”, Karpatsky je umro pomalo i razočaran u odnos hrvatskih kulturnih vlasti prema njegovom velikom pothvatu, prema izdavanju sabranih djela Miroslava Krleže u sedam knjiga koje je dovršeno 2013. godine. No, razočarao je Karpatsky i samog Krležu. Svojedobno mu je obećao da će obavezno dočekati osamdeset i četvrti rođendan, ali otišao je dvije godine prije. Kao i mnogi slični ljudi od knjige i erudicije, i Karpatsky je bio hodajuća enciklopedija, iako se znanjem nije razmetao, jer razmetnik doista nije bio.
Oni koji su imali sreću da ih baš Karpatsky provede Pragom, točno znaju o čemu pišem.
Obilazak praških znamenitosti u pravilu bi završavao u umjetničkom restoranu Luki lu koji miriše na Sarajevo, Andrića i Teslu i u kojem se mogu pojesti i jadranski riblji specijaliteti i to uz gutljaje pelješkog vina.
Da je Karpatsky volio Jadran, kao i brojni drugi Česi, nije bila nikakva tajna. Među brojnim prijevodima na češki, Karpatsky je objavio i antologijsku zbirku hrvatskih pjesama o moru “Duša mi je more” koja je imala veliki uspjeh.
Bio je Karpatsky i veliki i bezuvjetno vjerni prijatelj pulskog sajma knjiga i autora.
S likovnom umjetnicom Zdenkom Pozaić objavljivao je i bibliofilske grafičke mape, primjerice one s jedanaest ratnih pjesama političara i pisca Vaclava Havela ili sa “Pjesmom o zrcalu” češkog nobelovca Jaroslava Seiferta.
I posljednji ispraćaj Dušana Karpatskog (rođenog Rosenzweig), bio je u znaku hrvatske kulture, kako to piše u specijalnom izdanju Vjesnika Hrvatsko-češkog društva objavljenom Karpatskom u spomen. Na Olšanskom groblju u Pragu, taj marljivi heroj kroatistike ispraćen je uz Ave Mariju Josipe Lisac i pjesmu Zbogom Arsena Dedića. I prilično. I dostojno.
>> Ščmarit bistrajngu, to bi bilo po domaći. Upoznajte 'samoborski govor'
