Ovotjedni žestoki napad u Saboru Branimira Bunjca, zastupnika Živog zida, na sluganstvo Andreja Plenkovića Europskoj uniji i jednako žestok premijerov odgovor prvi je pravi okršaj oporbe i vlasti u ovom mandatu.
Bio je to, kako je netko napisao, predsjednik Vlade “kakvog još niste vidjeli”. Što ga je to tako teško pogodilo? Je li mu Bunjac rekao istinu? I to ne prvi, jer pitanje o tome čije interese štiti, hrvatske ili europske, izrečene su u samom Mostu dok se još nije znalo kako će biti sastavljena vlast.
Premijer će četiri godine imati priliku opovrgnuti optužbu da je “briselski projekt i ništa drugo”. Plenkovića je u Saboru branio čak i Joško Klisović, zastupnik SDP-a: “Ali ne možemo prozivati Vladu zato što je Hrvatska u EU i dužna je voljom građana provoditi europsku politiku”.
Klisovićeva je tvrdnja neistinita, ni on ni bilo tko drugi ne može se pozivati na “volju građana” jer je manje od trećine ukupnog broja birača odlučilo o ulasku u Europsku uniju. Dakle, samo su vlasti krive za kolonijalni položaj Hrvatske u EU, a na kraju ćemo vidjeti pripada li tim vlastima i današnja.
A da bi dokazali obratno, Plenković i društvo morali bi puno toga učiniti. Jesu li na to spremni? Tri su glavne zadaće sadašnje vlasti koje mora izvršiti ako doista radi za hrvatske interese, a to su vraćanje u hrvatsko vlasništvo bar polovice banaka i velikih državnih tvrtki i slamanje uvoznog lobija.
Sve do Tuđmanove smrti u anketama o EU bilo je između 70 i 90 posto pozitivnih odgovora, a kako smo poslije počeli gubiti suverenost, i financijsku, i gospodarsku, i političku, počela se i smanjivati potpora EU.
Ovih dana u Zagrebu Donald Tusk sriče hvalospjeve Hrvatskoj, pa bi i njega i sve nas trebalo podsjetiti kako su se od početka 2000. godine pa cijelo vrijeme Račanove i Sanaderove vlasti paralelno događali pritisci na Hrvatsku zbog suradnje s Haagom i tragična rasprodaja hrvatskih nacionalnih bogatstava koja je s tim pritiscima bila i te kako povezana.
U jednom sam tekstu svojedobno u stiliziranoj inačici napisao otprilike – jedan pritisak iz Bruxellesa i Haaga, ode jedna banka, drugi pritisak, ode druga banka, treći, četvrti, peti... pritisak, ode Ina, Pliva, Hrvatske telekomunikacije...
Bio je to nezapamćen grabež iz zemalja Europske unije koje su nas bešćutno ucjenjivale Haagom i drugim “neispunjenim uvjetima” koje neke zemlje na brzinu primljene u EU nikad nisu ispunile. Ljubo Jurčić je jednom priznao – tko želi ući u neki elitni klub, svakom članu toga kluba mora nešto darovati.
Cijelo vrijeme dok je tekla ta otimačina, javnost je podmićivana predodžbom o EU kao o “obitelji europskih naroda”, a ulazak u Uniju bio je glavni cilj politike. A i mnogih medija i lijevih intelektualaca kojima je to bila zamjena za Jugoslaviju.
Sjećam se jednog ponižavajućeg novinskog naslova koji bi mogao ući u antologiju hrvatske nacionalne bijede, a glasio je – “Bez Europske unije Hrvatska je nitko i ništa”. One koji su bili protiv EU, ili one koje je takvima zamišljao, Mesić je optuživao da Hrvatsku žele izolirati i zatvoriti kako bi je mogli nastaviti pljačkati.
Otvaranje Hrvatske prema Europi i svijetu, koje mu nije silazilo s usta, donijelo je upravo pljačku. Pljačku najvećih hrvatskih dobara. Sjećam se kako je Predsjedništvo SDP-a s Račanom na čelu na Sljemenu u vrijeme prvog Sanaderova mandata sricalo program za iduće izbore, a javnost je bila šokirana činjenicom da se u programu ulazak u EU spominje sasvim usput.
Tako je i Račan, koji je tako reći s “europskim kriterijima” spavao više od 15 godina, vidio da je potpora EU među građanima splasnula, a do tada su već europski profiteri iz Hrvatske bili iznijeli milijarde eura dobiti.
Želi li koliko-toliko ispraviti ono što su upropastile bivše vlasti, bar donekle vratiti Hrvatskoj financijski suverenitet i spriječiti pogubnu grabežljivost uvoznog lobija koji, naravno, ima potporu zemalja EU, izvoznica svega i svačega u Hrvatsku, ova će se vlast morati suvereno postaviti prema Europskoj uniji, makar bilo sukoba. Bez toga, Hrvatska će i dalje propadati, zaduživati se i gubiti stanovništvo, i neće biti dovoljan premijerov šarm da je spasi.
Neće biti dovoljno ni to što će Plenković ostati, kako ga je netko nazvao, “sedativ za sve”. I ponavljat će se ista pitanja u Saboru i ista njegova srditost, i bit će uzaludna njegova “jamstva” oporbenjacima da će “dobiti manje mandata i manje glasova na izborima”. Prije bi se to moglo dogoditi njemu i HDZ-u.
>> Bunjac je premijera prozvao da je 'briselski projekt', Plenković mu žestoko odgovorio
Živi organizmi se mijenjaju i prilagođavaju. Dok je tako, dok su sposobno za to su živi! Kada organizam nema sposobnost prilagodbe nastaje bolest i u krjnjem slučaju smrt. Tako je i s društvom. Niti nam treba srednjevjekovna Hrvatska, niti srednjovjekovna Europa, a ponajmanje Balkan. Živimo u 21. stoljeću, fala Bogu. Za neke je to jako traumatično, više bi im odgovarao srednji vijek. Ono podosta rade na implementaciji srednjeg vijeka u sadašnju kulturu. Štoviše, to retro putovanje zovu vizijama!