Gotovo tri mjeseca prošla su otkad je predsjednik HDZ-a Andrej Plenković postao premijer. U ta tri mjeseca aktualne Vlade prilično je vremena potrošeno na kadroviranje, iskočile su dvije teme za koje se može reći da će obilježiti Plenkovićevu vladavinu.
To su ministar obrazovanja Pavo Barišić i najava uvođenja obveznoga vojnoga roka od mjesec dana. I dok se o uvođenju “light” vojnog roka govori tek desetak dana, o Barišiću, kojega oporba te dio akademske zajednice i uglednih znanstvenika optužuje za plagiranje, priča se od prvoga dana otkad je postao ministar.
U ta tri mjeseca nije bilo dana a da neki od medija radi Barišića nije prozivao Plenkovića. Očekivalo se da će Barišić pod pritiskom, poput Mije Crnoje koji se u Vladi Tomislava Karamarka na mjestu ministra branitelja zadržao samo nekoliko dana, podnijeti neopozivu ostavku. I Plenković, kao i cijela hrvatska javnost, znali su od prvoga trenutka da će upravo Barišić biti najslabija karika Vlade. Postavlja se pitanje što je cijela ta priča o spornome ministru Barišiću trebala Plenkoviću koji je najavio novi, umiveni i drukčiji HDZ kada se znalo da je postojao niz kandidata s kojima bi izbjegao ovaj „rat“ koji ne može dobiti. Upravo stoga nejasno je i zašto si je to Plenković napravio, posebno sada kada je vidljivo da ni Most, kao HDZ-ov koalicijski partner, ne podržava Barišića.
Najviše kritičara ministra obrazovanja Barišića smatra da je glavni razlog što je on još na mjestu ministra zapravo sujeta Andreja Plenkovića. Mišljenja su kako si premijer ne želi dopustiti tako brzo smjenjivanje jednoga od svojih ministara čime želi pokazati svoju čvrstinu, usmjerenost, i demonstrirati snagu političkim suparnicima, ali i članovima svoje stranke. Isti taj Barišić, koji odbacuje sve optužbe, svoju aferu naziva „aferom fusnota“.
Pri tome izostaju njegova rješenja o toliko spominjanom kurikulu, o tome da djeca primjerice uče informatiku po programu iz 1994., kao i o tome da se i dalje ne zna kada se može očekivati obnova nekih škola i gradnja novih. Nije znao ni da jedina vukovarska osnovna škola, koju pohađaju djeca s posebnim potrebama, nema školsko igralište i da im ne radi većina informatičke opreme! Posebna je pak priča uvođenje vojnoga roka za hrvatske mladiće iako je nejasno što se to od zahtjevne vojne obuke može naučiti u mjesec dana.
Nejasno je i kako će se to platiti niti što će Hrvatska time dobiti. Razvidno je da se veliki broj građana buni protiv takve odluke, pogotovo kada se saznalo da ni Božo Petrov, Plenković i niz drugih ministara nisu služili vojsku. Strahuje se i da će Hrvatska kao članica NATO-a možda već sutra morati poslati svoju vojsku u neko od ratnih žarišta u svijetu koja za sada samo pratimo preko medija i gdje se svakodnevno gine.
Tko će tada, ako do toga dođe, a pri tome znamo da nas se za mnoge stvari i ne pita, otići k roditeljima i objasniti zašto su i zbog koga ostali bez djeteta.
