Posjet pape Franje grčkom otoku Lezbosu i izbjeglicama u tamošnjim kampovima vrlo je politički. Porukom da “izbjeglice nisu brojevi, nego osobe”, što je ista poruka koju je prije četiri godine odaslao i papa Benedikt XVI., papa Franjo pokazuje se kao opozicija i Europskoj komisiji, ali i nominalno katoličkim državama, poput Poljske, koje su zatvorile vrata izbjeglicama.
Sporazum EU i Turske, pod patronatom Europske komisije, kojim su stvoreni pravi sabirni centri u Grčkoj iz kojih bi se po principu “jedan za jedan” zamjenjivali migranti za izbjeglice iz Turske, odmah je naišao na oštre kritike, kako političke, tako i iz redova Katoličke crkve.
Humanitarne organizacije upozorile su na kršenje prava ljudi koji traže azil, a skepsu je pokazao i UN, ali i Europski parlament, upozoravajući da Turska nije sigurna zemlja u koju se migranti mogu vraćati, apostrofirajući kršenje manjinskih i ljudskih prava, kršenje medijskih sloboda, ali i politiku EK da se ljudima trguje u zamjenu za političke ustupke.
Slične kritike dolaze i iz Crkve. Papa odlaskom u Grčku vrlo jasno kaže da Europa postupa krivo, smatra otac Thomas Smolich, predsjednik Jezuitskog vijeća za izbjeglice.
– Papina je poruka da je krivo prema migrantima postupati kao prema stoci i robi koja se trampi preko granica – kaže Smolich. U kritikama vlasti pridružili su mu se i austrijski crkveni poglavari, zamjerajući tamošnjim vlastima zatvaranje granica.
No ostavimo li načas po strani očito zanemarivanje univerzalnih vrijednosti, poput humanosti, milosrđa i solidarnosti, koje nominalno dijele i Crkva i EU, tragično je da je takav nesavršen sporazum jedino što je EU uspio sklepati u više od godinu dana izbjegličke krize. Nitko nije rekao da je realnost, pa i onu političku, lako uskladiti s moralnim vrijednostima, no porazno je to da neke europske države, poput već spomenute Poljske, pa i Mađarske, Slovačke i Češke, to nisu ni pokušale.
>>Papa na Lezbosu: Ovo je drukčije putovanje od ostalih. Putovanje obilježeno tugom
