U vrijeme Sanaderove svemoći visoki dužnosnik jedne moćne državne tvrtke rekao mi je: “Novcem HEP-a, Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda... ne upravljaju njihovi ravnatelji, nego – Ivo Sanader!” Sjetio sam toga razgovora nakon što sam u novinskim naslovima pročitao kako Most želi nadzor nad HEP-om, Inom, Plinacrom, Janafom, Hrvatskim vodama, Hrvatskim šumama...
Koja vlastohlepnost, koja proždrljivost! Ljudi koji su do jučer, slikovito govoreći, upravljali stadima koza po hrvatskim zabitima zinuli su na divovske gospodarske sustave, i to nakon što su dobili oko 15 posto glasova na izborima, a sada su u anketama pali ispod deset posto. Koliko god je Hrvatska nesretna, siromašna, prezadužena zemlja kojoj iseljavanje, koje je zbog nezaposlenosti i neimaštine sve veće, prijeti demografskom katastrofom, još je nesretnija zbog svojih vlasti koje su poslije rata sve gore i gore. Pojavi se neka politička skupina koja je vijorila zastavama poštenja, reformizma, promjena, pravde, općeg boljitka Hrvatske i nadasve zastavom protufoteljaštva, a onda se pokaže – bez obzira na ishod bitke između Mosta i HDZ-a za nadzor nad velikim državnim tvrtkama – da joj nije ni do čega od toga, nego samo do što više vlasti i što više fotelja. Države su poput živih bića među kojima slabi, nemoćni i nezaštićeni najgore prolaze.
U ratu su Hrvatsku štitili hrabri ratnici, ali cijelo vrijeme od osamostaljenja vlastohlepni i grabežljivi podlaci osjećaju i znaju kako je Hrvatska nezaštićena, kako je, poslije tolikih stoljeća u kojima je bila svačija, postala ničija. Takvu, mogu je pljačkati do mile volje, iskorištavati osjetljivost njezina stanovništva na nepravde pa ga obećanjima zavesti, preuzeti vlast i nastaviti po njoj krasti, budzašto je rasprodavati strancima, veleizdajnički je s vrha vlasti denuncirati na suđenjima u Haagu, zatim po stranim medijima i parlamentima te u nju dovoditi strane špijune da pomognu u progonu i uhićenjima ratnih heroja.
Da je Hrvatska nezaštićena i ničija, vidjelo se već u vremenu premijera Zlatka Mateše, koji je udario temelje onome što će iduće vlasti još obilatije nastaviti – rasprodaji banaka i velikih državnih tvrtki, što nas je dovelo do gubitka financijske i gospodarske suverenosti. Poslije Tuđmanove smrti događa se sprega valjda nezabilježena u povijesti država – teška žrtva komunizma Dražen Budiša (a u istom je kolu i druga Titova žrtva – Vlado Gotovac) sklapa koaliciju sa svojim krvnikom Račanom, koji je političku karijeru počeo točno na dan kad su Budiša i Gotovac uhićeni. Naravno, kad ga je iskoristio, Račan je Budiši dao nogu u stražnjicu, nastavio rasprodavati i zaduživati ničiju zemlju Hrvatsku, dok mu četiri godine s usta ne silazi Europska unija, koja je za njega koji je Lijepu našu prihvatio kao nužno zlo što ga je donijela “stranka opasnih namjera” – bila zapravo nova Jugoslavija.
Račana će naslijediti Ivo Sanader, čija je pokvarenost veća od Račanove. Upotrebljavajući moćnu izrazito nacionalnu stranku HDZ, on nastoji razoriti hrvatsko nacionalno biće, o čemu javno izvještava svoje prijatelje Britance na predavanjima u Oxfordu i drugdje. Desničareći i tuđmanujući uoči izbora kako bi se dokopao vlasti, on se na vlasti služi ljevičarskom destrukcijom zemlje, a skupa s Mesićem i drugima nastoji temeljito detuđmanizirati Hrvatsku. Posljedice su – još slabije gospodarstvo, još veći javni dug, nastavak rasprodaje obiteljskog zlata i vlastito bogaćenje. Naslijedit će ga osoba, a sam ju je izabrao, Jadranka Kosor, koja će trijumfirati nad njegovim uhićenjem te nastaviti njegovu jalovu gospodarsku politiku i sluganstvo prema Haagu do te mjere da ju je zbog progona ljudi iz Gotovinina odvjetničkog tima Haaški sud obuzdavao!
Hrvatsku će njezin nasljednik Milanović zadužiti neusporedivo više od svih svojih prethodnika, kao što će ih preteći i u srozavanju gospodarstva, u nezaposlenosti i u sramoćenju pokušajem zaštite udbaških ubojica zakonom lex Perković. Most je samo još jedna u nizu nagonskih težnji da se upadne u ničiju, nezaštićenu zemlju i njome zavlada. S tom razlikom što dosad nijedna stranka nije u tako kratko vrijeme toliko obmanjivala, ucjenjivala, mijenjala stavove i partnere, i tako bezočno iznevjerila sva načela koja je nebrojeno puta izricala.
HDZ i Karamarko znaju da će ih Most, koji je očito nečiji opaki plan, u svemu sputavati, ali su se kukavički i sami svrstali u niz vlasti poslije Tuđmana kojima je Hrvatska – ničija zemlja.
Gospodine Ivkošiću, Vaša ljutnja prema "ljudima koji su donedavno upravljali stadima koza po hrvatskim zabitima" je znakovita i/ili suspektna obrana od vlastitih provincijalnih atavizama! Idete na ruku (ili im se ulizujete!?) onima koji misle da je politika rezervirana za ljude iz (pred)određenih lokaliteta i "stališa"! Da je tako, a na sreću nije, niti Vi ne bi bili u prilici ovo pisati što pišete!