Koliko je ono već dana prošlo otkako je predsjednica države izrekla vrlo ozbiljne optužbe na račun bivšeg šefa Sigurnosno-obavještajne službe i bivšeg premijera? Da podsjetim: “Lozančić je bio osobni Milanovićev obavještajac”, rekla je Kolinda Grabar-Kitarović, ne kao privatna osoba u nekom privatnom, slučajno snimljenom razgovoru, nego vrlo službeno, kao predsjednica Republike Hrvatske, u službenoj izjavi na televiziji.
Meni, kao građaninu, takva se izjava čini iznimno važnom i zbog položaja osobe koja ju je izrekla i zbog položaja na kojima su bile osobe na koje se optužujuća izjava odnosi. Nije li se od tih riječi cijeli politički sustav ove države trebao ne samo zatresti nego i danima tresti sve dok netko od dotičnih ne tresne na zemlju? Nije li netko već trebao snositi posljedice? Nije li već trebala biti pokrenuta ozbiljna istraga pod budnim okom javnosti? Koliko ja znam, ništa od toga nije se dogodilo. Novi premijer Tihomir Orešković i dalje traži novi posao Draganu Lozančiću, Zoran Milanović još uvijek je cijenjeni vođa najveće opozicijske stranke i zastupnik u Hrvatskom saboru, a Kolinda Grabar-Kitarović još uvijek je predsjednica Republike Hrvatske, trenutačno u službenom posjetu Iranu.
Je li problem u meni i mojem preozbiljnom shvaćanju hrvatske države? Ili je možda problem u potpuno infantilnoj trivijalizaciji i banaliziranju i države i njenih najviših funkcija onih koji te funkcije obavljaju?
Nekoliko dana nakon što je u televizijskom razgovoru na račun bivšeg premijera i bivšeg šefa obavještajne službe izrekla vrlo tešku optužbu za tešku zloupotrebu službenog položaja i tko zna koliko još kaznenih djela koje iz takvog ponašanja proistječu, hrvatska se predsjednica upustila u javnu polemiku s jednim fratrom i izvela još jedno tragikomično televizijsko ukazanje naciji i građanima. O Lozančiću i Milanoviću nije rekla više ništa. Dakle, predsjednici RH potpuno je svejedno što njezine riječi očito nitko ne shvaća ozbiljno, bilo da istraži njezine optužbe i hapsi krivce, bilo da od nje zatraži ostavku i odlazak s Pantovčaka zbog neodgovornog klevetanja, širenja lažnih vijesti, uznemirivanja i uzbunjivanja javnosti.
Saborsko istražno povjerenstvo nije osnovano, koliko je meni poznato, DORH također nije poduzeo ništa. Štoviše, državnog odvjetnika Dinka Cvitana nitko o tome ništa više i ne pita. Možda sve to oni rade u tajnosti, kao što i rade. Prije ili kasnije, ali tek kad to ovoj ili onoj političko-interesnoj bandi bude odgovaralo, isplivat će ponovno ti grijesi i poneki dokument o njima. Ali, sada su na redu nove afere, nove optužbe, novi val javnog zgražanja, novi niz objava povjerljivih dokumenata...
Ma dajte – nehajno i lakonski uzvraća prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko. Umjesto odgovora, on dijeli lekcije o tome što je smiješno, a što ozbiljno novinarima koji ga pitaju o vrlo ozbiljnim optužbama na račun njega, njegove supruge i njihove eventualne zajedničke zloupotrebe njegovih prijašnjih, a pogotovo sadašnjih političkih pozicija u svrhu pribavljanja osobne materijalne koristi.
Mislim da bi tako nekako pravnici nazvali ono što je normalnim ljudima poznatije kao grabež i pljačka. I to ne obična, nego vrlo podla pljačka. Pošteniji je drumski razbojnik, pljačkaš banke ili silovatelj koji svojoj žrtvi pod vrat stavi nož ili u nju uperi vatreno oružje od onih koji, je l’, svoje zločine i zločinačke namjere prikazuju kao vrline.
Njihovo sudjelovanje u stvaranju države radi pljačke nije ništa drugo nego sudioništvo u zločinačkom pothvatu velikih razmjera čijim je organizatorima bilo potpuno svejedno koliko će i čijih sinova ubiti sve dok nisu njihovi vlastiti. Njihovo sudjelovanje u vođenju te države samo je nastavak tog istog zločinačkog pothvata. Na žalost, detalje o tim zločinačkim aktivnostima doznajemo uglavnom i samo onda kada se lupeži međusobno pograbe za vratove zbog podjele plijena. I dok se klasični mafijaši razračunavaju pištoljima, ovi se domoljubni naoružaju državnim organima. Pa da vidimo, je li jači onaj tko brže iz džepa potegne DORH, ubaci protivniku u krevet USKOK ili onaj koji dugo i strpljivo čeka detonaciju jedne dobro plasirane presude Ustavnog suda.
Što smo u svemu tome mi, građani, javnost, mediji? Pa, uglavnom zaboravni glupani prema kojima se vlast ponaša upravo onako kako zaslužujemo, odnosno kako im dopuštamo.
I zato ne začuđuje što predsjednica može govoriti što god joj padne na pamet, optuživati i braniti ljude kako joj njezino srce kaže. Već u sljedećem govoru širit će ruke i pozivati nas na zajedništvo. U čemu? U podjeli briga, nedaća, dugova, problema, praznih obećanja i pustih snova. Bogatstva više nema, plijen je podijeljen.
I zato ne začuđuje što Tomislav Karamarko ne izgleda previše uznemiren sumnjama koje bi već same bile dovoljne u nekoj... ah ta fraza, “ozbiljnoj državi”, što pak izaziva tešku mučninu.
Mi smo neozbiljni. Mi, neozbiljni građani stvaramo i trpimo neozbiljnu državu, biramo neozbiljne političare i ozbiljne lupeže.
Naravno, ne treba generalizirati. Ima u svakoj profesiji poštenih ljudi. Gledao sam danas prijenos sjednice Sabora i prazne klupe i SDP-a i HDZ-a. Ali, i onima koji tamo sjede iz manjih stranaka ove ili one koalicije, ili izvan bilo kakvih saveza, istječe vrijeme i svakim se danom troši kredibilitet, a laži se i obmane samo gomilaju.
Mi, građani nikada nismo saznali, a više i ne pitamo, zašto je otišao Ivo Sanader. Mi, građani nikada nismo saznali zašto je, zapravo, na premijersko mjesto došao Tihomir Orešković. Ako vjerujete u odgovor “zbog domoljublja”, onda ništa.
Oprostite, doista mi je bila namjera ovom mraku dodati i kontrapunkt barem jedne zrake svjetla, ali i papir i prsti već su previše okuženi da bih njima sada i ovdje dirao kulturu, umjetnost i glazbu. Drugi put.
, Gospodine Pofuk, Ustavni sud je obvezao hrvatsku Vladu da Gongu dostavlja podatke o tome tko je ušao u Banske dvore i tko je izašao iz Banskih dvora. Vjerujem da sve informacije o Sanaderu i Oreškoviću i svima koji suu dolazili i odlazili možete dobiti kod dežurnog u Gongu. Pozdravljam Vašu inicijativu da se država uozbilji i da konačno počne procesuirati sve koji bez dokaza optužuju, stvaraju paniku i iznemiravaju hrvatsku javnost.