Opet se pokazalo da su nogomet i politika u Hrvatskoj najvažniji.
I k tome, da su zapravo “dvije spojene posude”. Dok se zbog naših političkih apsurda vlast “valja ulicama”, u nogometu zbog dugogodišnjih političkih “grijeha nečinjenja” zapravo vlada “zakon ulice”. Kod nas su se neke navijačke skupine s vremenom pretvorile u huliganske bande, dospjevši u Francusku kao programirana rulja. Samo je u zemlji institucionalnog nereda, gdje i nema vlasti, poput naše, moguće da navijački divljaci dobiju dopuštenje da izađu iz Hrvatske i dospiju u Francusku. Ni Francuzi se nisu pokazali boljima od nas premda nemaju HDZ. Kao da su glumili uređenu državu, javno si utvarajući da sve drže pod nadzorom. Pokazali su svu nemoć liberalne države kojoj je “sloboda pojedinca” važnija i od reda i skrbi za opće dobro! Fetišizacija” ljudskih prava” i kult “političke korektnosti” i na stadionu su odnijeli pobjedu. Zapravo su naši huligani nakon Hrvatske, pobijedili i francusku državu.
Kao što su i kod nas iskoristili bezvlašće i sve apsurde nečega što samo sebe preuzetno drži vlašću i državom. Shvatili su da u državi u kojoj dio vlasti djeluje kao oporba svome političkom partneru i, gdje vlast sama ruši svoju Vladu, zapravo nema ni vlasti ni države. Da je državna vlast funkcionirala, naši huligani ne bi dospjeli ni do hrvatske granice, a kamoli do Francuske. Ne samo HDZ nego i sama Hrvatska već su nekoliko mjeseci taoci Tomislava Karamarka. Formalno najjača stranka ne usudi ga se smijeniti, a cijela ga je Hrvatska prisiljena trpjeti. Zapravo je jadna država koju on još od izbora drži kao taoca. Od takve je države još jadnija samo stranka kojoj je šef.
A i predsjednikom HDZ-a je postao na politički začudan način, vrlo brzo nakon što mu je povratak u stranku omogućila tadašnja HDZ-ova predsjednica Jadranka Kosor. Nekim čarobnim političkim inženjeringom postao je stranačkim moćnikom No. 1, no ipak, usprkos toj čudom stečenoj moći, nije postao i svemoćnim. Premda mu se žena ne zove ni Dalila ni Judita niti je on mitski ili biblijski junak, ona ga je ipak koštala političke glave. Tako da je njegov dugogodišnji politički mentor Stipe Mesić zacijelo bio u pravu kada je, nakon otkrića afere Konzultantica, rekao da je Tomislav Karamarko politički mrtav samo da on to još ne zna.
Karamarko je uistinu već dugo politički zombi. Jedino tu činjenicu nikako da shvate HDZ-ovi lumeni. Dok oni to shvate, Hrvatska će postajati sve besprizornijom. Slika iz Francuske postat će njezina najrealnija fotografija. Da nam je vlast bolja, sigurno bi nam i navijači bili uljuđeni i pristojni, a ne besramni i brutalni primitivci. Oni su samo egzemplari naših budalaština, našeg ekonomskog i političkog kaosa. Nogomet i politika su samo dno toga meteža.
