Desnica je na vlasti, ali ni ljevica neće mirno promatrati “desničarsku revoluciju”. Na najave već bivšeg ministra Mije Crnoje da će napraviti popis izdajnika već su reagirali građanskim otporom, pa čak i demonstracijama na Markovu trgu. Kazališna redateljica Nora Krstulović pokrenula je umjetnički projekt “Registar izdajnika”, svojevrsnu parodiju na Crnojin pravi popis izdajnika, u koji se već upisalo nekoliko tisuća. Nora Krstulović crnim bojama i bez imalo ironije oslikava stanje u hrvatskoj politici i društvu.
– Govor mržnje, negiranje temeljnih demokratskih stečevina te konačno pozivi na likvidacije postali su hrvatska svakodnevica. Politika ne samo da to ne pokušava promijeniti, ona, dapače, dolijeva ulje na vatru, a rezultat je zastrašujući – normalizacija nasilja – kaže Krstulović dodajući da među visokim državnim dužnosnicima ima otvorenih simpatizera NDH. Na pitanje je li ovo najdesnija vlada od uspostave demokracije odgovara da joj ne pada na pamet generalizirati kompletnu vladajuću koaliciju. Zato otvoreno govori o politici ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića ističući da on negira ustavne temelje zemlje pa nikako ne smije biti njezin ministar. Krstulović odbija prigovore da je ljevica “okupirala” kulturne institucije te da dobro živi na “grbači” poreznih obveznika.
– Politička pripadnost jednako je neprihvatljiv kriterij za vrednovanje rada ravnatelja javnih ustanova kao što je to i brojenje krvnih zrnaca. Konačno je vrijeme da funkcioniranje svih institucija počnemo ocjenjivati temeljem rezultata njihova rada, a tu monopol na uspjehe i promašaje nemaju ni ljevica ni desnica – kaže Krstulović. Smatra da se nekim ljevičarskim aktivistima bezrazložno lijepe etikete da su “salonski ljevičari”, što više govori o onima koji je koriste “nego o onima kojima se lijepi”. Povjesničar dr. Dragan Markovina prometnuo se u jednog od najutjecajnijih ljevičarskih intelektualaca mlađe generacije. Zabrinut je što vlada Tihomira Oreškovića, kojoj Tomislav Karamarko daje osnovni ton, ima namjeru dubinskom kulturnom revolucijom promijeniti svjetonazorsko stanje u društvu.
– Uz to što smatram da je neprimjereno da u suvremenom i demokratskom društvu svi mislimo isto i koristimo istu nacionalnu paradigmu, puno veći problem leži u činjenici što takva vrsta politike nije dobila većinsku podršku na proteklim izborima. Most je imao sasvim drugu priču o reformama. Najavio je okretanje od ideoloških tema i govorio o nekom novom modernom društvu. S tako tankim izbornim legitimitetom raditi nešto ovog tipa krajnje je nedopustivo – objašnjava Markovina. Zanimljivo je kako ocjenjuje stavove svog kolege povjesničara Hasanbegovića.
– Svatko u svome radu ima pravo propitkivati bilo koju temu na način na koji on smatra da je najbolje. Hasanbegović o brojnim fenomenima ima prilično dubiozne stavove, a ti stavovi nisu takvi da bi bilo logično da on bude na poziciji ministra kulture. Dovoljno je samo podsjetiti na njegov intervju u Oslobođenju i stavove o Huseinu Đozi i Handžar diviziji – ističe Markovina. Smatra da je kulturna, intelektualna i izvanstranačka ljevica puno jača od one koju predstavljaju političke stranke. Upravo bi se ta ljevica mogla nametnuti kao realna brana od klizanja društva udesno. Stranačkoj ljevici, a prije svega SDP-u, zamjera da je do sada previše koketirala s nacionalizmom i neoliberalizmom. Unatoč svemu, zaključuje Markovina, Milanović se pokazao kao jedini političar na ljevici koji imenuje pojave onakvima kakve jesu. Novinar i aktivist Eugen Jakovčić tvrdi da je duh netolerancije pušten iz boce.
– Zabrinut sam za prava nacionalnih i svih drugih manjina. Naša predsjednica, premijer i predsjednik Sabora u nizu izjava i postupaka pokazuju demokratski deficit i nedostatak državničke odgovornosti – ističe Jakovčić naglašavajući da je trenutačno na vlasti radikalna desnica. Upozorava na izjavu Tomislava Karamarka – da će se, “kad oni dođu na vlast“, o Tuđmanu i Šušku moći kritički govoriti “samo u svoja četiri zida“. Zbog toga kao građanin osjeća strah i sram. Jakovčić tvrdi da se ministar kulture Hasanbegović divi onima koji su tijekom Drugog svjetskog rata zagovarali i provodili holokaust. Zabrinjavajuće je, nastavlja, da je zbog takvih radikalnih stavova biran za ministra. Jakovčić ističe da je potpuno neprimjereno da ministar govori o hrvatstvu kao moralnoj kategoriji jer je to bilo karakteristično za totalitarne sustave, u fašizmima paradigma je bila nacionalna ili rasna, u rigidnim komunizmima klasna. Iako je ljevica u ovom trenutku slaba, Jakovčić vjeruje da u Hrvatskoj i Europi još uvijek ima onih kojima je stalo do nekih općih moralnih načela, poput jednakosti ljudi pred zakonom, poštivanja sloboda i prava drugih, mirotvorstva, suosjećanja i brige za one kojima je naša pomoć potrebna. Kritičan je prema SDP-u koji je posebno zakazao kada je riječ o ekonomskoj nejednakosti.
– U društvenoj i političkoj sferi SDP je sigurno bolji, progresivniji, skloniji ljudskim pravima, manjinama i jednakosti od HDZ-a. U ovom trenutku treba voditi široki lijevo-liberalni građanski otpor protiv radikalne desnice koja je sada institucionalizirana u Vladi potpredsjednika Karamarka – zaključuje Jakovčić.
Šovinistička retorika
Lingvist dr. Mate Kapović jedan je od čelnika Radničke fronte koja je organizirala prosvjede protiv vlade Tihomira Oreškovića.
– Ako izuzmemo vlade za vrijeme rata kada je bila posebna situacija, ovo je svakako najekstremnija vlada – smatra Kapović, dodajući da u ekstremizmu prednjači Karamarko koji svjesno postavlja radikalne kadrove. Kapović vidi ekstremiste i u Mostu koji je, tvrdi, povezan s ultrakonzervativnim dijelovima Crkve i Opusom Dei. Za ovakvo stanje u hrvatskom društvu optužuje i SDP zbog popuštanja desnim radikalima. Zamjera Milanoviću da je u želji da dobije što više glasova na izborima preuzeo šovinističku retoriku i mahanje zastavama.
Nitko ozbiljan ne smatra SDP ljevičarskom strankom. SDP nije čak ni socijaldemokratska partija
– Sada kada je došao u opoziciju odjednom je postao veliki antifašist. Naravno, to je velikim dijelom oportunizam jer smo vidjeli kako je Milanović dvije godine tolerirao Baldasara i njegove profašističke ispade – tvrdi Kapović. S obzirom na to da Orešković dolazi iz multinacionalne kompanije, boji se da će doći do velike privatizacije i nekritičke rasprodaje.
– Naravno da bi Vlada to htjela, ali je pitanje hoće li moći napraviti. Dosta je problematično ako budu išli u privatizaciju zdravstva – kaže Kapović upozoravajući da se često događa da se vlade busaju u nacionalistička prsa i siju mržnju prema drugima kada ne mogu ljudima ponuditi sadržajnu politiku.
Filozof dr. Hrvoje Jurić smatra da je stanje u Hrvatskoj loše s tendencijom pogoršanja. Pritom misli i na situaciju nakon nedavne promjene vladajuće strukture, ali i na prethodni period.
– Društvo umire pod terorom partitokratske i kapitalističke oligarhije koja nesmetano ostvaruje svoje ciljeve. A to nije hrvatska specifičnost, nego europski i globalni trend. Istinska opozicija tome ne postoji, ponajprije zato što je kritička i radikalna ljevica marginalizirana, neorganizirana i nejaka – ističe Jurić koji se ipak ne slaže s nekim sugovornicima da je ovo do sada najdesnija vlada.
– Tko je preživio devedesete teško će ustvrditi da je ovo „najdesnija vlada“, premda se danas primjećuje neka vrsta rehabilitacije najgorih aspekata politike devedesetih, uključujući neskriveno “filoustaštvo“. To nam govori da revizionističko-ustaška struja u hrvatskoj desnici nikad nije nestala, a bojim se da i neće. Ipak, mnogo opasnijom smatram relativno novu pojavu na hrvatskoj političkoj pozornici, a to je spoj desničarskog svjetonazorskog fundamentalizma i fundamentalističkog neoliberalističkog kapitalizma – ono što se u Americi naziva neokonzervativizmom. Ukratko, više se bojim dolaska “kapitalističke emigracije“ na vlast, one iz Teve ili Agrokora, negoli povratka “ustaške emigracije“ – smatra Jurić dodajući da je očita namjera nove garniture na vlasti da reducira prava nacionalnih i seksualnih manjina, a neće se baš promovirati ni prava žena i radnika. Jurić smatra da je apsurdno je optuživati “ljevicu“ da živi “na grbači poreznih obveznika“, naočigled toga što partitokratsko-kapitalistička oligarhija sisa krv građanima koji su, prigodno, reducirani na “porezne obveznike“. Preuveličavaju se državna izdvajanja za nevladine udruge i neprofitne medije.
Preuveličavaju se iznosi
– Iznose nad kojima se neki ovih dana skandaliziraju preuveličava se, premda su oni na razini nabave toalet-papira i sapuna za Sabor, Vladu i Ured predsjednice. Osim toga, Katolička crkva i braniteljske udruge, koje se svrstavaju na desnicu, nimalo nisu bile diskriminirane u financijskom aspektu. To što Željka Markić negdje nije dobila traženu lovu ne može se apsolutizirati – objašnjava Jurić dodajući da SDP nipošto ne zastupa autentične interese ljevice.
– Nitko ozbiljan ne smatra SDP ljevičarskom strankom. SDP nije čak ni socijaldemokratska partija, nego je jedna klasična liberalna partija koja svojom mjestimično lijevom retorikom lovi duše, tj. izborne glasove onih koji se jako plaše desnice – ističe Jurić. Što se tiče “salonske“ i “prave“ ljevice, Jurić ističe da ne voli izraz “salonska ljevica“ jer ga koriste oni koji prizivaju militantnu ljevicu poput Frakcije Crvene armije ili nekakvu boljševičko-staljinističku partiju, da bi se s time obračunali i tako tobože prokazali kao zloćudnu bilo kakvu lijevu tendenciju.
>> Žele lustraciju, ravnopravan odnos lijevih i desnih u medijima, a trn u oku im je HTV
>> Hoće li Hasanbegović postati nova ikona desnice?
Ta moderna ljevica nudi analize. Neka ponude rješenja i ljude za provesti svoje ideje a da nam svima bude bolje imati će podršku javnosti. Ili im je rješenje jednopartijski sistem sa diktaturom proleterijata? I zanimljivo je to da su svi ti slobodnomisleći intelektualci na državnoj sisi.