Islandski rukometni strateg Dagur Sigurdsson, dva dana nakon što se najprije kvalitno napio, pa dobro otrijeznio, na svom facebook profilu je objavio nekoliko stranica, douše šifriranih, kako je u finalu Europskog prvenstva u Poljskoj uspio prevariti španjolskog kolegu Cadenasa i osvojiti naslov kao izbornik Nijemaca.
Bio je to švrakopis, koji nitko nije mogao pročitati, puno je bitnije što se na tim papirima pisala rukometna taktika. Studiozna, precizna i najučinkovitija. Nijemci su osvojili naslov, Sigurdsson je istaknuo svoje rukometaše kao heroje, pričao je samo o rukometu. Nije to škodilo ni Angeli Merkl, barem jedan dan glavne teme u toj velikoj zemlji nisu bile skupovi Pegide i migranti.
Nekako u isto vrijeme Hrvati su po prvi puta slavili broncu. Lijevo od 'repa' na Jelačić placu Željko Babić je u pozi Isusa zahvalio množici (dvadesetak tisuća ljudi) koji su došli pozdraviti dečke koji su uspjeli izgubiti tri utakmice od osam, hvaleći to kao podvig umornih i izmučenih ljudi. Koliko se ja sjećam odigrali su 8 utakmica u 16 dana, nekad se sve to igralo u 12 dana. Nekad, kada bi Goluža donio broncu, bio je sretan što ga netko nije spljuskao na aerodromu, dok bi Goluža za broncu završio u 'gulagu', Babić je završio na Pantovčaku.
Bodrili su ga kroz turnir predsjednica Kolinda Grabar Kitarović (tijelom) i premijer Tihomir Orešković duhom, pa su na kraju puta dočekali Babića i dečke. Najavili su da će se pratiti sport, nadam se da će se kroz sve obilike društva o njemu u budućnosti i baviti. Tako je obećao i ministar Šuster.
Ne zadirem u Babićevu privatnost i ona me apsolutno ne zanima, ne smeta me što u pripremi sebe i(li) momčadi ima i sat vjeronauka, što koketira sa svim svecima, zahvaljuje svevišnjem, njemu se ispunjavaju proročanstva, u konačnici i odglumi Isusovu pozu. Još je samo nedostajalo da nam pojasni kako to da 70 kilometara daleko od Wadovica, rodnog mjesta najomiljenijeg pape Ivana Pavla II. Poljaci, koji također maršraju za svojom desnicom, nisu tako dobro molili. Tako je Željko Babić uspio od Isusa napraviti kauboja (naziv za našu rukometnu reprezentaciju).
Više bih volio, da je finom i pristojnom kolegi Marku Vargeku koji mu iz tko zna kojeg razloga nije 'legao' obrazlagao zbog čega su ga tako namlatili Francuzi, te zašto je u ključnoj utakmici za finale protiv Španjolaca anemični Mirko Alilović dobio povjerenje ispred Ivana Stevanovića. Pa i da nam objasni što je svojim igračima rekao prije utakmica u kojima smo izgledali dobro, u kojima smo pokazali da smo rukometna zemlja, koja je i u proteklih 25 godina osvajala medalje, igrajući protiv puno većih rukometnih reprezentacija, protiv puno većih rukometnih zvijezda. Jer, istina je da smo u Poljskoj svjedočili jednom od skrominijih rukometnih turnira, nakon kojeg, eto nismo zamaptili niti jednog jedinog rukometaša koji bi posebno odskočio u rukometnoj izvrsnosti.
Na koncu, broncu smo osvojili zbog toga što Željko Babić poznaje rukomet, poznaje metodologiju treninga i vođenja utakmica, zbog toga što su Duvnjak, Kopljar i ostali dečki nakon prenaporne klupske sezone, mnogi i ozbiljnije ozlijeđeni naporno trenirali. Da ne kažem kako to čine već 15-ak godina. I doista ne znam da li su naši dečki svi odreda katolici, da li redovito idu u crkvu i da li su baš svi pohodili vjeronauk ili su možda, gle čuda i ateisti. Znam, da su kroz svoj život spartanski trenirali, da bi na kraju osvojili medalju. Najprije za sebe i svoje obitelji, za svoju daljnju rukometnu promociju. I za Hrvatsku!
Ugledni engleski BBC napravio je veliko istraživanje u kojem su kao najsretniji ljudi proglašeni budisti, pa katolici. Znate tko je najnesretniji? Ateisti. Zašto? Studija kaže da su nesretni jer najviše promišljalju o životu. Za novu vlast srećom u Hrvatskoj ih ima malo. A oni preostali bi vrlo brzo mogli negdje zatražiti azil!
>>Izbornik Babić posjetio Međugorje: "Molite se Gospi, tamo je snaga i sreća"
>>Hrvatska će imati težak zadatak pred danskim i norveškim navijačima
To nisu napravili Hrvati nego su to napravili Jugoslaveni. A to i sada čine. Najprije su hrvatske reprezentativce prozvali - "pakleni". Htjeli su ih prisvojiti. Kad to nisu uspjeli, prozvali su ih - "kauboji". I sad se s tim riječima igraju onako kako njima odgovara. Kako odgovara gospodinu Flaku! Isusa zazivaju i mole mu se i novinari. Pa nitko razuman neće reći da je Isus - novinar. Iako bi nam u Hrvatskoj jedan takav bio kao melem na ranu. U ovom jadu novinarskom!