Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 15
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Životna priča

Ivo Balenović: Nevjerojatno je da i danas odgovaram za nešto za što apsolutno ne mogu biti kriv

Dr Ivo Balenović
Foto: Boris Ščitar/Večernji list
1/4
23.09.2016.
u 19:00

Liječnik i scenarist filmskog hita 'ZG80' o filmovima i svojoj životnoj drami

Teško se sjetiti nekog romana ili lika koji se gotovo trenutačno uspio “ušančiti” u hrvatsko društvo. Dobro, imate besmrtnu gospodu Fulira i Šafraneka, no druga su to neka vremena bila, bez današnjeg sumraka koji nekako nikako da se pretvori u konačan mrak. Današnji heroji žive u “Metastazama”, i doslovno i figurativno. Krpa je danas dio uličnog slenga, njega se citira i imitira. On je društveni antiheroj. I nedavno je tako Krpa doživio svoju reinkarnaciju u filmu “ZG80”, ponovno pod palicom svojeg stvoritelja.

S Ivom Balenovićem, kojeg smo ranije upoznali kao Alena Bovića, razgovarali smo o svačemu, ponajprije o novom filmu o Krpi i ekipi snimljenom prema scenariju koji je napravio s Robertom Cukinom. Zašto taj film? Nekako se čini kao da je suvišan nakon “Metastaza”?

– Pa zapravo je to ideja Roberta Cukine koji mi se javio i rekao da ima tu neku ideju o priči o gostovanju Bad Blue Boysa u Beogradu. Pitao me može li koristiti moje likove i želim li pisati s njime scenarij. Imao sam u početku malo problema s likovima sve dok nisam vidio Iću Purgera i čuo Bubin intervju, bilo mi je onda čisto psihološki lakše profilirati te likove. Radili smo zajedno i dopunjavali se. Zadovoljan sam filmom iako sam ga zamišljao malo drukčije, po inicijalnom scenariju trebao je biti malo brutalniji, crnji, no stvar je redatelja i producenata kako će ga napraviti. Ispao je drukčiji žanr od “Metastaza”. Humor? Pa radili smo priču o navijačima, dečkima s ceste, ne prodaju oni intelektualne štosove! Sve su to već fore koje smo čuli sto puta, nešto ja, nešto Cukina, nešto Šeregi, ništa nije izmišljeno. Nekako baš zbog toga što su stare, i glupe su i duhovite. Kod takvih likova uvijek ćeš znati što te slijedi, kaže.

Razlika je i u režiseru koji sada nije Branko Schmidt, iako Balenović nije propustio priliku obnoviti suradnju koja je do sada bila tako efikasna i plodonosna. Ipak, Schmidt isti potok ne gazi dva puta, ispostavilo se.

– Nazvao sam ga, tada je baš snimao “Ljudoždera”, no rekao je da je već napravio “Metastaze” i da ga više ne zanima ta tematika. Producentska kuća Kinoteka bila je zainteresirana za scenarij koji su onda i uzeli te su odabrali Igora Šeregija da režira film. I napravio je dobar posao, govori Balenović.

Ipak, dojam je da bi jedan dio publike lakše prihvatio film da se ne zove “ZG80”, prema jednoj od prvih organiziranih navijačkih skupina.

– Zapravo se film trebao zvati “Živi zid”, još je nekoliko naslova bilo u kombinaciji, na kraju je ostalo “ZG80”, tako su producenti odlučili – objasnit će i potvrditi da intencija nije ni bila da se isprati baš ta navijačka skupina. No film jest o navijačima.

– Doduše, Cukina jest bio navijač pa smo odlazili u klubove Bad Blue Boysa i tamo slušali priče o gostovanjima te od njih radili scenarij, inspirirale su nas. Zabijanje Dinamove zastave u centar što su, čini mi se, napravili u Novom Sadu, primjerice. No, navijača se ne može generalizirati, pa ni ovim filmom. U svakoj grupi ili supkulturi ima različitih likova, tako je i s nogometnom publikom, na stadione se odlazi i s različitim motivacijama. Potreba pripadanja grupi, možda. Ni Krpa nije to, pogotovo ne onaj iz “Metastaza”, njemu je navijanje samo jedna popratna aktivnost, neki hobi. Stvoren je od nekoliko likova, on je psihopat poremećene osobnosti koji je agresivan, ne može se uklopiti u društvo, agresijom odgovara na sve, obiteljski je nasilnik, netolerantan, agresija je njegov jedini način komunikacije, opisat će svojeg antiheroja poznati pisac.

Poseban je Krpin odnos s Dejom i u jednom i u drugom filmu.

Dejo je u oba filma Krpin prijatelj, no za njega će on uvijek biti obilježen jer je Srbin. Dejo u “Metastazama” ne može se uspoređivati s Dejom u “ZG80”. On je zagrebački Srbin u “Metastazama”, a u “ZG80” Srbin koji je došao iz Beograda. Različita su vremena događanja oba filma, i u “Metastazama” koje se događaju nakon rata i dalje je Krpin prijatelj zbog čijih dugova na kraju Krpa i ide u pljačku. No Krpa mora uvijek dati svakome do znanja tko je glavni, postaviti ga na svoje mjesto, bila to njegova žena, prijatelji, mora se znati vođa čopora, a Krpa percipira Deju kao Srbina. Zadovoljan sam kako je Krpa ispao na filmu. Nisam Renea izabrao ja, nego Branko Schmidt, ali vjerojatno ni sam ne bih bolje, govori.

Sa Schmidtom je u međuvremenu postao prijatelj, suradnja se popela na jednu višu razinu, složit će se Balenović kako je upravo veliki hrvatski redatelj prava osoba, iako ga je izabrao izdavač, a ne sam pisac, netko tko je u ovom vremenu prošao puni krug i nema kočnica u pristupu tematici kojom se on bavi. Imaju, kaže, pripremljene i nove projekte.

U jednom se mnogi s Ivom Balenovićem neće složiti, a to je da je u vrijeme kada se događa “ZG80”, krajem 80-ih, još bio neki normalan odnos među navijačkim skupinama, da ne kažemo posljednja iskra bratstva i jedinstva.

Ne živim od pisanja

– Oni su jednostavno jedni drugima bili potrebni. Bi li imalo smisla ići na utakmicu, a da ih tamo ne čekaju Delije i Grobari. Onda antagonizam prema Beogradu, danas sličan antagonizam između Zagreba i Splita. To je taj antagonizam skupina koje su si puno bliže po mentalitetu i načinu razmišljanja nego one koje bismo nazvali normalnima, oni su bili jedni drugima smisao. Eto, i danas zapale auto u Dugopolju, riječ je o ekipi koja uvijek traži neki razlog i način za održavanje netrpeljivosti, misli Balenović čiji su romani nastali spontano, bez namjere da ikada postane piscem.

– Mislim da se većina ljudi u životu srela s nekim poput Krpe. Njega je u životu imao svatko od nas. Ja sam jednostavno takve stvari zapisivao, nešto sam vidio, nešto sam čuo, ali 90 posto stvari u mojim romanima doista se dogodilo. Da, dosta mi je dva puta otići na utakmicu i imam materijala za dva romana. I tako sam jednom jednostavno sjeo i to počeo uobličavati, stigao do nekih 200 stranica kada sam pomislio da bi to možda netko i mogao pogledati. Nisam imao pojma, mislim da sam čak poslao nekom izdavaču, ali sasvim slučajno naletio sam na agenciju koja spaja pisce i izdavače. Svidjelo im se i “Metastaze” su izašle. Pseudonim? Pa nikada nisam očekivao da će roman doista netko i čitati! Mislio sam, nekoliko kritika i to je to, nisam vidio potrebe da objavljujem pod pravim imenom jer u tom trenutku nije mi ni na kraj pameti bilo da bih se mogao ozbiljnije baviti pisanjem. A pseudonim mi je dopuštao i slobodnije pisanje za koje, ponavljam, nisam mislio da će se ikome svidjeti. Kasnije su počeli istraživati mediji, ljudi su se zainteresirali tko je to, predstava, film, pa je prestala i potreba za pseudonimom. Život mi se nije promijenio, jedino što sam ušao u žižu interesa javnosti, što mi baš ne odgovara, prisjeća se tvorac “Metastaza”.

Nije zaradio i ne misli da se od pisanja može živjeti, no u pisanje nije zbog novca ni ušao. Uzori su mu Popović, Ferić, puno sebe vidio je u “Šimpraginim Kavicama”. Čudi se kako kod njega nitko nije prepoznao Johna Kinga koji je gotovo isključivo pisao o navijačima. Nakon “Metastaza” dolazi “Ljudožder vegetarijanac”, za koji smo sve do sada mislili da je uspješniji i konkretniji od Balenovićeva prvijenca. Pogrešno.

– Već sam prije pisanja “Ljudoždera” odlučio da ću napustiti liječničku službu. Mislio sam nekako da ću govoriti u ime svih nas, onih koji taj posao pošteno radimo. Poznato je kako pojedini liječnici uzimaju novac za ono što rade, to je javna tajna, no ono što u tom trenutku nisam znao jest da je zapravo riječ o organiziranom kriminalu gdje sustav takve ljude štiti. To u tom trenutku nisam znao. Nisam se bojao kako će reagirati kolege, hoće li u mene netko upirati prstom i proglasiti me drukerom, naprotiv, oni su mi dali podršku, više sam se bojao onih koji bi se u tom romanu mogli prepoznati. I sad, u “Ljudožderu” jesam razotkrio takvog doktora, situacije u njemu stvarne su, no nisam razotkrio sustav u kojem je taj doktor najobičniji šljaker koji od toga dodatno zarađuje, ali i hrani taj isti sustav koji ga štiti, kaže Balenović neminovno se vraćajući na prijelomnu točku svojeg života koja ga je nagnala da ubrza pisanje “Ljudoždera vegetarijanca”.

– Iako sam, kažem, već ranije odlučio da ću napustiti struku, taj nesretni porod za koji i danas odgovaram, jer cijela je stvar vraćena na početak i sve moramo prolaziti ponovno, ubrzala je odluku da napišem roman. Nevjerojatno je da još danas odgovaram za nešto za što apsolutno ne mogu biti kriv. Ti su liječnici godinama dolazili raditi u kliniku uz dozvolu tadašnjeg predstojnika. Nije na meni da ja provjeravam njihove ugovore ni da kontroliram rad predstojnika klinike i istinitost njegovih tvrdnji. Inspekcija Ministarstva zdravlja zataškala je očite činjenice da oni dolaze godinama (kasnije se ispostavilo bez ugovora), da naplaćuju svoje usluge bez izdavanja računa, da je za njihov rad odgovoran predstojnik klinike (koji je organizirao njihov rad i kojem su davali postotak od zarade), a u dežurstvu odgovornost preuzima nadslužba kao što je bilo i u konkretnom slučaju. I nitko ne misli ili ne vidi da je u tom sustavu netko počinio kazneno djelo, očito ništa nije smjelo izgledati kao kriminal, kaže.

Jedno je vrijeme napustio struku, no danas opet radi u jednoj ambulanti u Zagorju.

– Nikada se nisam čuo s liječnikom koji je tada došao voditi porod, on je ionako tek jedan kotačić u cijelom tom sustavu. No, nezamislivo mi je da ti liječnici, kao i tadašnji predstojnik klinike, lažu i pacijentima i svim zaposlenicima, i to uz zaštitu Ministarstva zdravlja kao i časnog suda Hrvatske liječničke komore (koji je slučaj odveo u zastaru). O svemu je obaviješten i tadašnji ministar zdravlja Ostojić, ali to je problem koji ni tadašnji ravnatelj bolnice nije mogao riješiti – govori Balenović koji se pomirio s time da se danas zapravo ne isplati biti angažiran.

– Ne mislim da su “Metastaze” ili “Ljudožder vegetarijanac” išta promijenile u sferama kojima se bave. Ne vjerujem da se prestalo uzimati mito i da se prestalo raditi ilegalne pobačaje. Problem je kada se to ne želi raskrinkati pa će se radije udariti po provincijskim liječnicima koji su dobili sponzorstvo za neki kongres ili pojedincima koji se ne uklapaju u takav sustav. Postoje dokazi koje su i neki mediji objavili, a sve je potvrđeno na sudu, pa se svejedno ništa ne poduzima. Razmišljam i o tome da odem korak dalje, no sve ovisi o tome kako će se rasplesti ta situacija, razočaran je pisac dodajući da nije riječ o lokaliziranoj pojavi, ali i da su u cijelu stvar uključeni i mediji.

– Neshvatljivo mi je kako novinarka koja se navodno bavi istraživačkim novinarstvom i formira nekakvo javno mišljenje uspijeva doći do svih, a jedino moj broj mobitela nije mogla pronaći. A sve redakcije imaju moj broj. No, to ni nije bilo novinarstvo, nego javni linč prepun laži i potpune neupućenosti u problematiku o kojoj se piše, ili pak pisanje po direktivi. Da bi me sada, pet godina nakon, imala obraza nazvati, ipak je u tom vremenu uspjela doći do mog broja, i tražiti intervju. Ako se netko bavi istraživačkim novinarstvom u zdravstvu, onda je sve to trebalo istražiti. A imala je odmah sva izvješća i dokumentaciju iz Ministarstva. Osim mog broja, reći će.

Sada slijedi kraj trilogije. Ali za koji ne postoji Balenovićev književni predložak.

– Na snimanju nisam bio, pa iskreno čak ni ne znam što će Schmidt napraviti. Ja sam napravio nacrt scenarija, no on ga je dao na doradu tako da će i za mene biti iznenađenje kakav će to film biti, ja sam tek dio tima. Je, nedostaje nam možda jedan socijalno angažiran film, ali to više nisu teme koje me zanimaju. Objavio sam još dva romana nakon “Metastaza” i “Ljudoždera” koji se bave tematikom reality showa. Za mene su oni jedan apsurd, ljudi okupljeni u vremenu i prostoru između kojih nestaju sve granice gdje apsurdnost današnje stvarnosti dolazi maksimalno do izražaja. Stvarno ne znam zašto se to gleda, a zaista više ne znaš je li to izrežirano ili su to doista stvarni likovi. Po meni, to je izrugivanje gledateljima. Ako se Malnar s Noćnom morom izrugivao televizijama, onda se reality show izruguje gledatelju. Malnar nam je barem bez krzmanja rekao da smo idioti što to gledamo, kaže.

Za njega je pitanje koliko književnici danas imaju utjecaj na društvo.

– Sve se to shvaća kao zabava. Čini mi se da je i te “Metastaze” dio publike krivo shvatio. Krpa im je vrlo zabavan i omiljen lik s kojim se poistovjećuju, pogotovo kada tuče ženu! Nisam to očekivao, da će Krpa tako zaživjeti, postati simpatičan u glavama drugih. Namjera je bila pokazati ga onakvog kakav je, govori Balenović koji ne misli da je slavan niti osjeća da to misli bilo tko drugi.

Na nogometne utakmice ne ide, navijač nije iako “ZG80” jest navijački film.

Moglo bi se pisati o bankarima

– Ne moraš ubiti nekoga da bi mogao pisati o ubojstvu! Pišem o društvenim devijacijama koje su oko mene i koje su neminovno i neizbježno dio naših života. Takve stvari moraš primijetiti i mislim da ih svi primjećuju, a ja sam ih odlučio i zapisati, govori.

Moglo bi se nešto napisati i o bankarima, no to bi, misli Balenović, trebao napraviti netko tko ih zbilja poznaje, ne može se pisati o nečemu što barem u nekom dijelu ne poznaješ.

Nije mi se dalo glasati na izborima, potpuno sam apolitičan. Sve je već godinama isto, vlast se izmjenjuje, ne očekujem nikakve promjene. Vijesti pogledam tu i tamo, reći će.

– Pravi zagrebački film? Mislim da to nije više moguće. Vrijeme i njegovi tokovi uzimaju svoje i, doista, situacije i likove iz mojih romana možeš staviti u bilo koji zagrebački, ali i kvart bilo kojeg drugog grada. Izgubio je Zagreb tu svoju prepoznatljivost, mislim da se to neće vratiti, kaže autor “Metastaza” i “Ljudoždera vegetarijanca”.

> > Ginekolog i književnik Balenović: Nisam mogao ništa učiniti

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije