SDP je izgubio vlast, predsjednika, ovih dana ostao je i bez koalicijskih partnera. Jesu li to najteža vremena za SDP od 2000. godine?
Možda i nisu najteža, ali su najneizvjesnija. Jedna je era završena, počinje nova, borba za budućnost stranke, a time i Hrvatske. Kamo će nas to odvesti, vidjet ćemo za nekoliko mjeseci. Ne samo izborom novog predsjednika nego ukupno izborima u stranci. Kada to završi, znat ćemo u kojem smjeru SDP ide i moći ćemo ocjenjivati tu budućnost.
Stranka je u godinu dana dva puta izgubila na izborima, odlazi dugogodišnji predsjednik, slijede lokalni izbori… Vlada li u SDP-u kaos?
To je jednostavno početak nove ere. Nije moguće sve predvidjeti i nitko nema kristalnu kuglu. Dosadašnja praksa pokazala je da nakon osvajanja parlamentarne vlasti pozicija izgubi nešto na lokalnim izborima. Ako po tome mjerimo, situacija ne mora biti crna. HDZ će biti na vlasti u državi i tom logikom građani će se na lokalnim izborima nešto više opredijeliti za opoziciju. Sada treba gledati što će kandidati za sljedećeg predsjednika SDP-a ponuditi. A lokalni izbori bit će prvi test svega toga. Iako, ni uspjeh ni neuspjeh na lokalnim izborima neće biti kriterij sam za sebe koji će određivati budućnost stranke.
Zašto je SDP izgubio izbore. Koje ste pogreške napravili?
Prva je pogreška pokušaj da se u izbore ide podgrijavanjem priče o uspješnoj Vladi, i to nakon što građani toj istoj Vladi već jednom nisu dali drugi mandat. Zatim, izbori u studenome 2015. bili su vjerojatno maksimum koliko je SDP mogao ići prema centru, čak i prema desnici, a da ne izgubi podršku birača. Sada smo otišli korak dalje i kažnjeni smo.
Što su bili ti koraci dalje?
Previše priče o Tuđmanu, potom sastanak s radikalnom skupinom branitelja koja je dugo prosvjedovala i retorika na tom istom sastanku koja se trebala svidjeti radikalnoj skupini.
A HSS?
U HSS-u su se dogodile promjene. Na čelo stranke došao je čovjek koji nije bio sklon suradnji s HDZ-om nego s nama. I mi smo, logično, krenuli u razgovore s HSS-om o suradnji, ali tada se sve ubrzalo. Došlo je do raspada Vlade HDZ-a i Mosta i mi smo odjurili u koaliciju s HSS-om jer se to činilo dobrim. No pokazalo se da ta koalicija nije bila organska i nije dala sinergijski učinak.
Danas je u SDP-u popularno za sve loše upirati prstom u Milanovića. Mislite li i vi da je on jedini krivac za sve?
Ne. On je samo ono što je i kakav je bio od početka. Nažalost, u SDP-u nije bilo dovoljno snage za promjene kada su prvi problemi u radu stranke postali evidentni. To muči stranku od 2010., kada smo se nakon lokalnih izbora suočili u stranci s novom praksom, tzv. šalabahter-demokracijom koja je omogućavala organiziranim skupinama od samo 20-30 posto delegata da na stranačkim konvencijama pregaze i izbrišu sve ostale. Stranka se tada prvi put suočila s tim problemom i nije ništa napravila. Time su započeti ciklusi mržnje i čekanja do sljedeće konvencije na priliku za osvetu. Takvo unutarnje iscrpljivanje traje do danas i rezultiralo je ukupno demotiviranom strankom i nespremnosti članica i članova za borbu s političkim protivnikom. Također, odvelo je to stranku u najgore moguće grupiranje, tko ima svoje ljude i tko ih ima više u SDP-u. Uvjerenja i stavovi postali su nebitni, jedina lojalnost koja se tražila bila je vjernost pobjednicima.
Zašto se nitko nije usudio proturječiti lideru?
Zbog grupiranja. Imate cijeli niz ljudi izabranih na stranačke funkcije, a 90 posto članova ne zna što misle, što zastupaju ili predstavljaju. Svi jedino znaju da su izabrani jer su bili dobro umreženi, dobro grupirani. Kada su tako postavljeni odnosi, sadržajno suprotstavljanje je nemoguće i gotovo svi sukobi događali su se zbog osobnih animoziteta. Godine 2010. na Glavnom odboru postali smo svjesni problema. Zaključeno je da se moraju mijenjati pravila i napraviti etički kodeks, ali ništa nije napravljeno. Bilo je i kasnije pokušaja. Arsen Bauk predložio je prije nekoliko godina novi sustav glasanja da eliminiramo šalabahter-demokraciju, ali ni to nije usvojeno. Ništa nije napravljeno i time je stranka ostavljena da se prži u unutarnjim sukobima.
I vi ste član Glavnog odbora. Jeste li rekli Milanoviću da ne stavlja na liste Jakovinu, Jamba, da ne bi trebalo glasati za ustavne suce?
Prije da, ali u završnoj fazi sam i ja šutio. Sve se desilo prebrzo. Naslućivali smo da je Plenković budućnost HDZ-a, ali nismo mogli znati da će se to desiti tako brzo. SDP je izašao iz procesa unutarstranačkih izbora s gotovo nepromijenjenim vodstvom koje je dobilo mandat između ostalog i da mijenja sve ono što smo definirali da je bilo loše u prethodnom razdoblju. Nije bilo vremena. Vlast HDZ-a i Mosta se raspala i odmah se krenulo u prijevremene izbore. U SDP-u je zauzet stav da ćemo te izbore lagano dobiti. Pokušao sam upozoriti da HDZ izborom Plenkovića može u te izbore ući s vjetrom u leđa bez obzira na to koliko je loše za njih to izgledalo potkraj lipnja, ali nitko to nije shvaćao ozbiljno. Pogriješio sam što sam poslije toga šutio.
Slažete li se da je snimka s braniteljima bila prijelomni trenutak kampanje?
Da, zato što je ta snimka postala predmet, sadržaj, agenda i smisao cijele kampanje. Ništa drugo više nije bilo bitno. Retorika koja se željela prilagoditi radikalnoj skupini, da čuju što žele, postala je javna tema i nije se više moglo vratiti natrag.
Izjavili ste da je Milanović na tom razgovoru pogazio i neke teze vašeg oca iz 2006. godine?
Nisam. Neven Mimica sugerirao je da bi se SDP trebao osloniti na taj dokument iz 2006. godine, a radi se o načelima djelovanja koja je usvojio Glavni odbor. Neki vaši kolege iz medija počeli su iz tog dokumenta vaditi pojedine rečenice ili stavke članaka dokazujući svoje teze. Međutim, tako proizvoljno se mogu izvući razne rečenice iz tog dokumenta da se dokažu potpuno suprotne teze. To ne treba raditi, to je pogrešno. Taj dokument treba gledati u njegovoj cjelosti kao dokument vremena u kojem je nastao. Tada je to bila podloga za razvoj stranke, za izradu novog statuta i drugih stranačkih dokumenata, ali je zanemaren. Danas taj dokument može poslužiti kao prilog raspravi o budućnosti SDP-a.
Demokracija nije problem SDP-a. SDP je demokratska stranka. Ali to što je nešto demokratsko ne znači nužno da je i dobro
Mnogi vjeruju da SDP čeka najmanje osam godina oporbe. Dolazi li SDP na vlast samo kada je HDZ u rasulu?
Da, takav je bio put SDP-a do sada i treba puno raditi da to promijenimo. To mora postati misija sljedećeg vodstva, izgraditi SDP u temeljnu opciju biračima. Za to je potrebno novo uređenje stranke i suradnje na političkoj sceni s aktualnim i potencijalnim partnerima.
Stranka bira novog predsjednika. Imate li vi favorita?
Nemam. Poštovat ću svakog izabranog predsjednika, a javno podršku neću dati nikome niti ću agitirati za bilo koga. Mislim da je najviše članica i članova u iščekivanju kao i ja i zanima ih kakve će promjene kandidati ponuditi. Tek tada će se moći odlučiti za koga će glasovati.
Slažete li se s bivšim SDP-ovim kreatorom kampanja Borisom Maleševićem da nijedan od osmero kandidata za novog šefa „ne svijetli“?
To da nema jasnog favorita ocjena je iz pozicije promatrača sa strane. Izbori će pokazati je li to tako.
Što bi novi predsjednik trebao ponuditi za demokratizaciju stranke?
Nije problem demokratizacija stranke. SDP je demokratska stranka, ali zato što je nešto demokratsko ne znači da je nužno i dobro. Demokracija nije nešto što se uvede pa je time posao gotov. Demokracija se mora kontinuirano razvijati i graditi, prilagođavati se , a u SDP-u je sada nužno riješiti evidentirane probleme.
I sami ste rekli da je kompletna moć bila koncentrirana u rukama predsjednika. Kako dati članstvu više ovlasti?
Potrebno je ići u nekoliko smjerova. Prvo je osnaživanje mjesnih, gradskih i županijskih organizacija. One moraju dobiti veći prostor u odlučivanju, a time i veću odgovornost. Ne samo u sastavljanju izbornih lista nego i veći utjecaj na stranačke politike. Zatim sustav biranja jedan član – jedan glas treba uvesti na svim razinama. Kao treće, budućnost sigurno nije u zatvaranju nego u otvaranju. Potrebno je uključiti u rad stranke i javnost i početi raditi na tome da se u rad stranke uključe i simpatizeri koji mogu sudjelovati u stranačkim izborima, referendumima ili drugim oblicima izjašnjavanja. Na aktualnom primjeru je svima jasno da izbor predsjednika SDP-a nije samo izbor šefa stranke nego i osobe koja mora okupljati i biti prihvaćena i izvan stranke.
Slažete li se onda da novi šef SDP-a mora biti i kandidat za premijera?
Iskustvo i dosadašnja praksa tako govore. No to ne brani kandidatima u ovoj utrci da predlože model upravljanja strankom u kojem će se ići na varijantu u kojoj predsjednik stranke ne mora biti i kandidat za premijera nego će biti odgovoran da složi najbolju ekipu i nađe najboljeg kandidata za novog premijera.
Treba li štititi disidente?
U širokom smislu da. Stranka mora graditi i čuvati prostor iznošenja različitih mišljenja. Međutim, postoji i gradacija disidentstva. Jedno je ne slagati se s politikom, a drugo je divljati i od svega raditi eksces. Mislim da se najviše disidentstva nalazi između te dvije krajnosti, a u medije se u prethodnom razdoblju olako izlazilo s kritikom i zbog toga što nije bilo dovoljno prostora unutar stranke za iskazivanje različitog mišljenja. To treba ispraviti.
Zadnjih dana često se može čuti kako SDP-u danas nedostaje netko poput Vladimira Šeksa. Slažete li se?
Na primjeru Vladimira Šeksa ćete vrlo brzo doći do zaključka da je i njegova pozicija u HDZ-u uvjetovana dinamikom internih odnosa. I on je u nekim trenucima bio potpuno marginaliziran. To je fluidna situacija u kojoj takvu poziciju zadržavaju ljudi ako se dovoljno dugo zadrže u vodstvu stranke. U SDP-u sličan ugled ima Antun Vujić.
Što je s povratkom nekih bivših članova u stranku? Ima li mjesta u SDP-u opet za Ivu Josipovića, Mirelu Holy?
Moralo bi biti. Zalagat ću se da bude. U stabilnim demokracijama stranke ne postaju jače isključivanjem ili odvajanjem svojih članova. SDP u budućnosti može institucionalizirati suradnju s drugim političkim opcijama, potencijalnim partnerima, ali i s onima koji su otišli u prethodnom razdoblju. To se može napraviti kroz odbore Glavnog odbora ili kroz savjete, ovisno o budućem ustrojstvu stranke. Time bismo otvorili prostor za aktivan dijalog pa i moguću integraciju ili reintegraciju u SDP.
Nakon negativnog iskustva s HSS-om, neki kandidati za novog predsjednika stranke već govore da SDP na iduće izbore mora ići samostalno?
To je lako sada tako reći. Isto tako smo nakon izbora 2003. godinama slušali da smo predali vlast jer nismo išli u koaliciju. I 2007. smo također, po mišljenju mnogih, izgubili izbore jer nismo išli u koaliciju. To je lako tako reći. Zalažem se da ako dolazi do koalicije, da se do nje dođe organski, sadržajnom suradnjom, a ne samo ad hoc dogovorom na vrhu.
U SDP-u je priča i o predizborima za kandidata za predsjednika države. Kandidat za novog šefa stranke Tonino Picula već je kazao da bi volio biti i kandidat za predsjednika države. Sviđa li vam se ta ideja?
Predizbori su dobar put za izbor kandidata. Tonina Piculu već dulje vrijeme vidim kao potencijalnog protukandidata Kolindi Grabar-Kitarović na sljedećim predsjedničkim izborima.
A Zlatka Komadinu?
Također. Eto, već ste spomenuli dva kandidata koji bi mogli biti u predizborima za SDP-ove kandidate za predsjednika.
Slažete li se s Komadinom da je Milanović prebrzo bacio koplje u trnje i da nije trebao odbaciti svaku mogućnost poslijeizbornih pregovora s Mostom?
Mislim da je Milanović dobro procijenio da je njegova era završena. Nije bilo realno da bi mogao sastaviti vlast. Mogao je kupovati vrijeme, taktizirati, ali jasan neuspjeh na izborima je poziciju predsjednika stranke napravio neodrživom. Da nije tako postupio, sada bi se suočio s vrlo grubim napadima i zahtjevima da odstupi. To bi bilo u fokusu. To je naprosto tako, na neki je način zatvoren krug od 2007. godine kada je bio kritiziran što je do zadnjeg trena pokušavao sastaviti Vladu.
Mislite li da će se Most i HDZ na kraju dogovoriti i da ćemo imati stabilnu Vladu?
Dogovorit će se. Kakva će Vlada biti, oni će pokazati.
>> Favoriti za šefa SDP-a već obilaze Hrvatsku
A da odeš posjetiti okulistu, mislim da bi to bilo pametno. Vidio bi koliko je razlika od tih dvoje ljudi koje ti uspoređuješ. Pozdrav dobrim ljudima