Pošto je glasovao na izborima za predsjednika HDZ-a, Andrej Plenković načelno je rekao kako je “otvoren i za suradnju s Mostom”. Na to mu je gradonačelnik Omiša Ivan Kovačić, koji je bio zastupnik Mosta u Saboru, uzvratio kako mu je izjava “malo pretenciozna”. Te objasnio kako “jedna kozmetička promjena ne znači ništa ako su uz njega ostali svi koji su zdušno rušili Vladu i podržavali mito i korupciju” pa će se novi predsjednik HDZ-a “morati potruditi da dokaže promjene”.
U hrvatskoj politici u usporedbi s Plenkovićem Ivan Kovačić je marginalan, kao što je i Most marginalan u usporedbi s HDZ-om. Stoga je apsurdno kad iz naopako okrenutog odnosa vrijednosti jedan tako reći anonimni dužnosnik kaže kako je Plenkovićeva izjava “malo pretenciozna” te kako će se “morati potruditi da “dokaže promjene”.
Zamislite, pretenciozno je što predsjednik stranke koja je osnovala državu te bila najzaslužnija za pobjedu u Domovinskom ratu i koja je cijelu četvrt stoljeća hrvatske demokracije najjača, s najviše izbornih pobjeda, izjavi kako je spreman i za suradnju s jednom malom strankom koja Hrvatskoj i hrvatskoj nacionalnoj politici još nije dala baš ništa i koja je dobila samo 15-ak posto glasova na proteklim izborima. No još gore od Plenkovića prošla je Milanovićeva Narodna koalicija u kojoj se, kaže Kovačić, “okupljaju raznorazni tipovi” koji “samo misle na svoje interese, a dolaze iz malih stranaka male vrijednosti, da ne kažem bez vrijednosti”. I za kraj najslađe: “S tako malim političkim isprdcima... koji se skrivaju iza suknje velikih stranaka Most jednostavno ne želi surađivati niti razgovarati.”
Psiholozi i psihijatri trebali bi objasniti otkud u mostovcima ta umišljenost, samoljubivost, uvjerenost da su oni najpošteniji, najsposobniji, najpozvaniji da sude svemu i o svima. No i HDZ i SDP ne bi više nikad trebali surađivati s tom skupinom narcisoidnih destruktivaca, makar i pod cijenu novih i novih izbora ili dogovora o velikoj koaliciji. U svom samosvidljivom rušilaštvu mostovci imaju nezajažljive apetite i opsesivno su okomljeni na svakoga tko im je takmac ili suradnik, makar od njih bio i deset puta značajniji. Oni su poslije prošlih izbora diktirali tko može, a tko ne može biti premijer, potom su u vlasti s HDZ-om diktirali koliko će Most dobiti ministarstava i koja će to biti, diktirali su koje ministre ne može imenovati HDZ iz svoje kvote, a na kraju su diktirali i tko može, a tko ne može ostati u Vladi. I dok se o njima ništa nije smjelo reći, oni su si davali za pravo da o svakome kažu što žele. Pogazili su sva načela iz predizborne kampanje pa ih je nekoliko zastupnika napustilo, a premda su stalno isticali kako su žestoki protivnici foteljaša, upravo su se u bitki za fotelje pokazali najgorima i ugrabili su ih nekoliko puta više nego što su po izbornim rezultatima zaslužili. A sada svoga vođu Petrova već vide u premijerskoj fotelji poslije rujanskih izbora! Kad je ta mala skupina u stanju ucjenjivati, velika je opasnost za stabilnost države, jer je njezin iracionalizam jači od svakog obzira. Slikovito govoreći, spremna je srušiti sve da bi u tim ruševinama našla zrcalo i divila se svojoj slici u njemu. Osjećaj za državu nije im nikakva prepreka jer ga je istisnuo osjećaj vlastitog savršenstva i vlastite važnosti. Stoga bi i HDZ i SDP trebali znati da bi svaka buduća suradnja s Mostom još više poljuljala autoritet države, a i tih stranaka.
No ne pišem ovo u obranu HDZ-a i SDP-a, nego u obranu nacionalnih interesa koje bi ugrozio povratak Mosta u odlučivanje o vlasti i stvaranje novoga kaosa. Kad Ivan Kovačić kaže da Most ne želi surađivati s “malim političkim isprdcima” iz Narodne koalicije, onda je ta vulgarnost znak nedostatka bilo kakvog poštovanja i znak prijezira prema političkim takmacima, demokraciji i Hrvatskoj. I znak da nije riječ o skupini koja ima neku ideju, zamisao, koncepciju, nego je zarobljenik osjećaja manje vrijednosti, a našla se u prilici da ucjenom i političkih suparnika i mogućih suradnika i cijele zemlje razbije tu zarobljenost i popne se do prvorazrednog nacionalnog značenja. I to bez ikakva programa, samo s voljom za moći i načelom – mi vrijedimo neizmjerno, drugi ne vrijede ništa. Već sam napisao kako smo u prošlosti imali manjinske skupine s istim osjećajem, s istim naumom i s istim uzletima od ničega do državnih visova. Bili su to ustaše i partizani – Bog im dao pokoj duši.
>> Član predsjedništva HDZ-a: 'Apsolutno smo za suradnju s Mostom'
Dobro gospodine Ivkošiću, zar mislite da je Most veća šteta od SDP-a? Sjećam se da ste jako kritizirali Budišu jer je doveo SDP na vlast! Sada kritizirale Most, a nije doveo SDP na vlast a mogao je. Ako ništa zato su mi simpatični, s da pretjeruju pretjeruju. Tu ste u pravu! No, čini mi se da i Vi s vremena na vrijeme pretjerujete! Zbog vašeg pretjerivanja i ja Vas čitam i kritiziram u isto vrijeme!