Europska unija nikad neće postati Sjedinjene Europske Države, federacija koja će podsjećati na Sjedinjene Američke Države, nego će uvijek ostati zajednica suverenih država. To je činjenica koja postaje još jasnija upravo ovih dana, kada smo nadomak reforme EU po zahtjevu Velike Britanije koja će, prema sadašnjem nacrtu tog dogovora, dati novi naglasak na suverenitet država članica i prvi put javno obznaniti da ne moraju nužno sve države članice ići prema “sve tješnje povezanoj uniji”.
Ta formulacija o kretanju prema “sve tješnje povezanoj uniji među narodima Europe”, zapisana u preambuli temeljnog ugovora EU od 1957., Britancima ide nevjerojatno na živce. Teško je to dočarati prosječnom hrvatskom čitatelju, ali možda im jednako smeta kao što bi, primjerice, Hrvatima smetalo da u temeljnom ugovoru EU piše da će se države članice s jugoistoka Europe konstantno kretati prema “sve tješnje povezanoj jugosferi”. Britancima je jako stalo da im EU jasno i napismeno kaže da ne idu sve države članice prema istom odredištu, tj. prema nekoj vrsti europske federacije. Jer, Velika Britanija to ne želi. Želi biti dijelom jedinstvenog tržišta EU jer britansko gospodarstvo od toga ima koristi, no ne želi da se to pretvori u članstvo u europskoj superdržavi koja bi se stvarala korak po korak sve dubljom političkom integracijom.
Britanski premijer David Cameron tvrdi da je pitanje suvereniteta važno u aktualnoj reformi Unije koju želi dogovoriti na summitu EU sljedeći tjedan, 18. i 19. veljače, jer “Europa bi trebala biti nešto što se tiče suradnje, što nam osigurava prosperitet i sigurnost, a nikad ne bi trebala biti neka vrsta europske superdržave da se u njoj izgubimo”.
Cameron sada pokušava dobiti podršku ostalih 27 premijera i predsjednika na sastanku Europskog vijeća, zatim s tako usvojenom reformom kani raspisati referendum koji je obećao britanskim građanima, želi ga održati već u lipnju, i voditi referendumsku kampanju za izglasavanje ostanka Velike Britanije u EU s argumentom da je Unija sada reformirana i povoljnija za Britance.
Nije sigurno da će se takav Cameronov plan ostvariti. Ankete predviđaju ozbiljnu šansu za pobjedu onih građana i njihovih političkih predstavnika koji na referendumu žele izglasati izlazak iz EU. Nikad nitko nije izašao iz EU, a izlazak jedne države kao što je Velika Britanija mogao bi značiti kraj velikog projekta europskih integracija. EU bi umjesto moćne Unije mogla postati malo glorificiranija zona slobodne trgovine. Zbog toga je borba britanskog premijera Camerona za ostanak u EU, ali ponešto reformiranoj EU, važna i za druge europske građane.
Suverenitet, na kojem inzistiraju Britanci, nije nebitan ni građanima drugih država članica EU.
Za razliku od SAD-a, gdje stanovnici Kalifornije ili države New York nemaju bitnih problema s plaćanjem računa za saniranje kraha tržišta nekretnina na Floridi jer se jednostavno svi iskreno osjećaju Amerikancima, odnosno svi se osjećaju neraskidivim dijelom jedne nacije, u Europi građani Njemačke imaju problema sa spašavanjem građana Grčke jer se u Europi ne osjećaju svi Europljanima, nego se jedni osjećaju Nijemcima, drugi Grcima, treći Hrvatima itd.
Taj identitet, koji nije samo politički, nego i kulturni i povijesni i svaki drugi, ne može biti izbrisan ni na kakvom summitu EU. Nitko ne može nametnuti bilo kome u Europi nekakav europski nacionalni identitet ako taj čovjek to ne želi. Zajednica suverenih država ostat će upravo to: zajednica (a ne federacija) suverenih (a ne podređenih) država (a ne federalnih jedinica ili saveznih država kao u SAD-u).
Amerika je prošla kroz točku preokreta jedne ljetne večeri 1790., kad su ministar financija Hamilton i državni tajnik Jefferson dogovorili plan da se ratni dug američkih država kolektivno prebaci na federaciju, koja će ga otplatiti tako što će izdati nove obveznice, prve za koje jamči federalna riznica, dakle sve američke države zajedno. Bilo je otpora, građani Virginije već su bili otplatili svoj ratni dug, a građani Massachusettsa nisu, pa je ovaj plan značio da prvi plaćaju još i dug ovih drugih. Ali Virginia je “kupljena” obećanjem da će se na njezinu tlu graditi novi glavni grad Amerike, današnji Washington. To je bilo prije 226 godina.
Europa nikad nije imala takav trenutak. Iako su neki stručnjaci i eurofederalisti zagovarali ideju europskih obveznica i mutualizaciju duga kao način izlaska iz krize eurozone, to se nije dogodilo. Šanse su da se i neće dogoditi.
>> 'EU nismo učinili savršenom, ali jesmo boljom'
>> Europski čelnici nezadovoljni predloženim kompromisom s Britanijom
