Premijeru Andreju Plenkoviću, koji nesumnjivo bolje poznaje Europsku uniju, njezine institucije i način funkcioniranja nego 99,9 posto njegovih sunarodnjaka, pod hitno treba netko tko će mu pomoći da to svoje znanje i te teme, koje su mu bliske, ispriča na način koji će 99,9 posto njegovih sunarodnjaka ne samo razumjeti, nego se za njih i iskreno zainteresirati.
Premijeru je silno stalo do toga da ga slušaju dok priča o EU. Ali čini se da mu istodobno silno smeta to što ima osjećaj da ga baš i ne slušaju, barem ne sa zanimanjem.
U govoru na konferenciji Večernjeg lista “Hrvatsku kakvu trebamo” dao je naslutiti da ga to muči.
“Kao što sam rekao u srijedu u Hrvatskom saboru… A vodite računa da smo svjesno i namjerno vodili raspravu o budućnosti Europe i rezultatima Europskog vijeća isti dan kad i Europski parlament. Žao mi je da hrvatski mediji tu poveznicu nisu prepoznali i da nismo imali veći odjek te rasprave jer to vodim s ciljem da širimo kulturu europskog dijaloga i europske teme u hrvatskom predstavničkom tijelu”, požalio se premijer.
Ako premijer misli da publika treba biti impresionirana već samom formom (činjenicom da Plenković izvješćuje Hrvatski sabor o rezultatima Europskog vijeća baš na isti dan kad i Europski parlament prima takav izvještaj od Donalda Tuska i Jean-Claude Junckera), a da ne treba nužno biti iskreno zainteresirana za sadržaj neke teme, onda je učinak takvog razmišljanja taj da europske teme još više zatvara u “EU-mjehur”, u neku daleku sferu. Europljane, u pravilu, europske teme ne zanimaju zbog toga što ovaj ili onaj parlament o njima raspravlja ovaj ili onaj dan, nego zbog toga što im jesu ili nisu bliske srcu i mozgu, tj. onome što osjećaju i onome o čemu razmišljaju.
Da bi premijerova poruka prodrla do širih masa do kojih očajnički želi prodrijeti, mora biti tako i skrojena i izrečena. Mora imati sadržaja, a ne samo forme.
To je posebno važno u borbi protiv euroskeptičnog populizma i anti-EU demagogije. Želi li dobiti tu bitku, a premijer je u nekoliko navrata posljednjih tjedana naglasio da se on i njegova Vlada žele “snažno suprotstaviti rastućem populizmu i demagogiji”, mora svoje proeuropske teze i političke poteze učiniti popularnijima, i mora izbjegavati sličnu demagogiju samo sa suprotnom, pro-EU predznakom.
Kad je sredinom siječnja podnosio izvješće o zaključcima Europskog vijeća u prosincu, premijer Plenković je, isprovociran kritikama Branimira Bunjca iz Živog zida, najavio nešto što je hvalevrijedno, ali što se još nije dogodilo u obliku u kojem je najavljeno.
“Vi meni sporite legitimitet hrvatskih birača i usuđujete se proglasiti me nečijim projektom”, rekao je Plenković nakon što ga je Bunjac nazvao briselskim projektom. “E, nećete! Jedna od mojih ključnih zadaća bit će politička argumentirana bitka i rasprava protiv vas i vaše politike i vaše demagogije i vašeg neznanja i vašeg dovođenja u zabludu brojnih hrvatskih birača”, dodao je Plenković.
Bio je to hvalevrijedan istup jer to je ono što je zaista nužno, na što je i ova kolumna ranije ukazivala tvrdeći da možda ima nečeg dobrog u tome što se u Saboru kroz Pernara ili Živi zid čuju razne euroskeptične budalaštine, jer to možda probudi iz lijenosti ili zimskog sna one koji zastupaju proeuropske stavove, ali ih ne znaju građanima ispričati tako uvjerljivo i razumljivo.
Ta Plenkovićeva ključna zadaća, argumentirana bitka i rasprava protiv euroskeptičnog populizma i demagogije, još se ne vidi u praksi jer fokusiranje na formu umjesto na sadržaj i zanimljivo pričanje tog sadržaja nije argumentirana rasprava. Barem ne dovoljno zanimljiva.
Naravno, europske teme lakše je učiniti popularnijima kad imate neki most financiran novcem iz proračuna EU koji je izgrađen i pušten u promet, a takvih u Hrvatskoj još nema, iako će ih uskoro biti (most Čiovo, pa i Pelješki most, o kojem upravo ovoga tjedna imamo konačno pozitivnu vijest da je EU na korak do odobrenja njegova financiranja). Zbog toga je dobra Plenkovićeva poruka da će učiniti sve kako bi “hrvatski ljudi vidjeli konkretniju korist od redistributivne snage europskoga proračuna”.
Ali, za ostvarenje čitave njegove “ključne zadaće” o približavanju europskih tema građanima zaista je nužno da te europske teme počne predstavljati ne toliko fokusiran na formu, koliko na sadržaj. Potreban mu je netko – pisac govora, glasnogovornik, komunikacijski stručnjak, savjetnik malo skloniji dobronamjernoj kritici, bilo tko – tko mu u tome može pomoći.
>> Bunjac je premijera prozvao da je 'briselski projekt', Plenković mu žestoko odgovorio
>> Plenković: Trebamo Hrvatsku obrazovanih ljudi koji će svoje ambicije moći ostvariti u domovini
