Kao i o mnogim drugim prijepornim pitanjima u postdaytonskoj Bosni i Hercegovini, Hrvati se i kad je riječ o najavljenom referendumu u Republici Srpskoj drže po strani. Ne zato što ih se ne tiče. Naprotiv, rezultat stvaranja RS-a gotovo je potpun nestanak hrvatske populacije iz tog dijela BiH, a ono malo što ih je u tragovima ostalo svakako nije sretno što pravoslavnu slavu na Svetog Stefana moraju obilježavati kao “svoj” praznik.
Hrvati u BiH ne sudjeluju u sve žešćem srpsko-bošnjačkom sukobu jer su svjesni da je primarni cilj očuvati mir. To bi valjda trebalo biti prioritetno svima u BiH i susjedstvu, a po ponašanju nekih čini se da to baš i nije tako. Osim tog ključnog razloga, uočljivu nezainteresiranost Hrvata za nedjeljni referendum i prijepore drugih dvaju naroda u BiH oko tog pitanja treba tražiti u činjenici da Hrvati ni jedan od entiteta – Republiku Srpsku i Federaciju BiH – ne doživljavaju svojim. Iz prvog su fizički istjerani i prema rezultatima zadnjeg popisa svedeni su na statističku pogrešku. U drugi entitet ušli su kao konstitutivni element, ali su raznim intervencijama, uglavnom uz presudnu ulogu međunarodne zajednice, obespravljeni do te mjere da na izborima ne mogu sami izabrati ni svoje predstavnike.
Načela pariteta i konsenzusa, koja bi u zemlji triju konstitutivnih naroda morala biti iznad svih drugih, u BiH se djelomično poštuju još samo na državnoj razini. To hoće li 9. siječnja biti Dan RS-a neće bitnije utjecati na položaj preostalih Hrvata u tom entitetu, kao što se ni kršenje odluke Ustavnog suda BiH neće generalno odraziti na hrvatsku poziciju u BiH. Građani Mostara, najvećeg grada s hrvatskom većinom, već su se uvjerili da je autoritet Ustavnog suda BiH odavno poljuljan neizvršavanjem njegovih odluka. Da nije tako, oni bi nakon osam godina 2. listopada mogli izići na birališta zajedno s građanima drugih lokalnih zajednica u BiH. Mostar je, na žalost, davno prije referenduma u RS-u dokazao da je provedba presuda Ustavnog suda isključivo stvar političke volje.
>> Republika Srpska kopirala bi Krim, ali nema podršku ni Srbije
Poprilično dobra analiza, također jedan od razloga ravnodušnosti Hrvata leži i u činjenici da su svjesni dometa "svojih" političkih predstavnika.