Koliko čovjek mora biti besramno bogat da bi jednu noć u hotelu platio trinaest tisuća eura? Baš kao i kolege novinari i glazbeni kritičari iz Luksemburga, Njemačke, Španjolske i Italije, postavljao sam si to pitanje dok nam je ljubazni mladi PR-službenik Grand Resorta u gradiću Bad Ragazu pokazivao dragulj u ponudi luksuznog hotelskog i lječilišnog kompleksa, najboljeg u Švicarskoj i jednog od najelitnijih i najluksuznijih na svijetu.
Trinaest tisuća eura je cijena jedne noći i dana u apartmanu s milijardama zvjezdica na nebu iznad njega, na vrhu najnovije zgrade izgrađene upravo za tako besramno bogate goste. Da biste zatražili takvu cijenu morate biti uistinu maštoviti u izmišljanju, pa onda udovoljavanju potreba za koje ni najrazmaženiji milijarderi nisu znali da ih imaju. Na primjer, povlaštene goste u predvorju tog najekskluzivnijeg hotelskog krila čeka veliki bar na kojem možete naručiti samo – vodu. Takva je ponuda u skladu sa zdravim životom zbog kojeg se u Bad Ragaz dolazi već 175 godina, otkako su ljudi tamo svojem zdravlju i ugodi podčinili bogate izvore termalne vode. Ali, nije to običan bar s običnom vodom. Tamo se gostima nudi više od trideset vrsta vode utočene u isto toliko vrsta raznobojnih i umjetnički dizajniranih boca. Da bi mu pomogao donijeti pravu odluku, svakom gostu koji to zatraži na raspolaganju je osobni sommelier, specijalist za vodu. Naravno, na poskoku je i onaj za vino, kao i treći za sireve.
Do devetog kata diže nas lift obložen iznutra listićima srebra. Drugi je, kažu nam, od zlata. S velike terase, baš kao i unutrašnjosti penthousa staklenih zidova, pruža se dramatično lijep prizor doline alpskog toka rijeke Rajne, vinograda na brežuljcima iznad nje i povrh svega planinskih vrhunaca okamenjenih usred skoka prema nebu.
Pedeset nijansi luksuza
No, Švicarci nisu od one vrste ljudi koji bi toliko skupo naplaćivali već i sam pogled na prirodne ljepote. Oni su izmislili još najmanje pedeset nijansi skupocjenog luksuza. Na primjer, jeste li znali da je koža morskih raža osobito cijenjena zbog svoje čvrstoće i oblika? Nisam ni ja znao dok nas nisu upozorili da je to materijal kojim su presvučeni komadi namještaja od jednako skupocjenog drveta. I još sam nešto naučio. Ti bogati ljudi, koji na samo jednoj promjeni tečaja švicarskog franka zarađuju ili gube milijune, imaju tako krhke snove da ih treba zaštititi čak i od elektromagnetskih zračenja kojih mi obični smrtnici nismo ni svjesni. Zato kada gost u tom neprilično skupom apartmanu prekidačem do svog uzglavlja navečer ugasi svjetlo, struja ode iz svih žica u tim zidovima.
No, moji kolege i ja nismo bili pozvani kao gosti u Grand Resort Bad Ragaz zbog takvih ekstravagancija, s kojima smo usput upoznati, nego zbog nečeg drugog čime se to mjesto sve više ponosi. Došli smo zbog festivala Next Generation koji je tamo od 6. do 13. veljače već petu godinu organizirao njegov pokretač i umjetnički ravnatelj Dražen Domjanić, hrvatski glazbenik i kulturni poduzetnik koji živi u obližnjem Lichtensteinu. Uz potporu bogatih, ali i društveno odgovornih i umjetnosti sklonih pojedinaca, Domjanić je u svojoj drugoj domovini osnovao privatnu Muzičku akademiju i zakladu “Musik und Jugend” koja omogućava školovanje i usavršavanje najnadarenijoj djeci iz čitave Europe i svijeta.
U tom bajnom hotelu Domjanić je svojedobno zarađivao kao barski pijanist. Iz vlastitog iskustva on zna koliko je važno mladim talentima pružiti i financijsku pomoć, ali i osjećaj da su današnjem svijetu potrebni i vrijedni. Pored mnogih drugih privatnih sponzora i dobročinitelja, glavni partner Domjanićeva jedinstvenog festivala upravo je Grand Resort Bad Ragaz. Tamo se mlade glazbenike prima i tretira onako kako se drugdje tetoši samo već proslavljene umjetnike. Sada već redoviti gosti festivala su i Zagrebački solisti koji su i ove godine nastupili na svečanom otvorenju festivala. Na programu prvog koncerta svake se godine, sada već tradicionalno, svira i Mozartova “Sinfonia concertante” za violinu, violu i orkestar. Solističku dionicu violine ove je godine svirala Noa Wildschut iz Nizozemske. Ona je živa slika rasta i napredovanja Domjanićeva festivala jer dolazi svake godine, a sada joj je 14. Uz nju nam je predstavljen i izvrstan engleski violist, “već” dvadesetogodišnji Timothy Ridout. Redovni je gost svih izdanja festivala i gitarist Petrit Çeku s Kosova koji je ove godine, skupa s rusko-austrijskim violinistom Jurijem Revičem, rezidentni umjetnik, pozvan kao uzor i idol novih naraštaja i kao miljenik publike.
Çeku je ponovno održao nezaboravan recital u Glazbenom salonu, onom istom u kojem je, provodeći svoje posljednje godine u Bad Ragazu, pjesničke večeri održavao Reiner Maria Rilke. Hotel se od tada širio, a mnogo prije luksuznog tornja za besramno bogate izgrađena je u parku i lijepa koncertna dvorana. Umjetnost u Bad Ragazu nije tek puki dodatak luksuznoj ponudi, nego je ispunjenje smisla sve te raskoši. Na koncertima se u publici redovito moglo vidjeti i nasljednicu, lijepu mladu ženu koja će jednom biti vlasnica čitavog kompleksa i koja sasvim sigurno ne pripada svijetu Paris Hilton.
Čekajući poziv iz Hrvatske
Kada svake godine u veljači čitav Grand Resort Bad Ragaz bude okićen violinskim ključevima i notama, to nije samo dekoracija, to je svjetonazor u kojem je umjetnost istinska i neprolazna vrijednost koja ne poznaje granice. Dražen Domjanić nije mešetar koji preko leđa mladih talenata traži vlastitu promociju i zaradu. Skupa s domaćinima i financijerima festivala on mladim umjetnicima pruža savršene uvjete za usavršavanje, a povrh toga pruža im osjećaj vrijednosti i poštovanja. Mladi genijalci tamo ne sviraju za “stan i hranu”, nego dobivaju i pristojne honorare. To je investicija u budućnost koja se smjesta vraća u glazbi kojoj se potpuno i bezbrižno posvećuju.
Vrhunac ovogodišnjeg festivala bili su prvi nastupi orkestra sastavljenog od studenata Domjanićeve Muzičke akademije u Lichtensteinu. Među dvadesetoro nadarenih glazbenika iz šesnaest zemalja u njemu je svoje mjesto našlo i troje Hrvata. Jedan od njihovih nekoliko koncerata bio je predivan zaključak mog boravka u tom glazbeničkom raju. Na vlak me je ispratila eksplozija talenta, sviračkog umijeća, nadahnuća i međusobnog razumijevanja s kojim su ta djeca, djevojke i mladići svirali rascvjetanu baroknu glazbu Telemanna i Bacha. Nijedan ih se svjetski festival ne bi posramio. Grand Resort Bad Ragaz bit će dom i svih njihovih budućih okupljanja. Jedino što Dražen Domjanić još uvijek uzalud čeka je poziv iz Hrvatske, svoje domovine kojoj se nudi i u kojoj bi mogao i volio napraviti isti takav rajski glazbeni vrt. Dok se to ne dogodi, ovo ostaje lijepa priča s upitnikom na kraju: zašto Hrvat u Švicarskoj može ono što ne može u Hrvatskoj?
>> Hrvatski glazbenici ponovno u mladoj europskoj eliti
dok je takvih ka ti i društvo ti nema leba u ovoj državi..brk ti dobro stoji ka bauta u ove dane