Ako pogledamo situaciju u prijestolnici pred nadolazeće lokalne izbore, stvar nam može djelovati jako čudno – naime, kako se sada čini, izgleda da nijedna od glavnih nacionalnih stranaka neće imati svoga kandidata za novog gradonačelnika.
Tako se čini da će dominacija dugogodišnjeg gradonačelnika Bandića biti okrunjena još jednim mandatom. Međutim, sve to može biti i samo igra privida, koja za cilj ima što bolju pripremu plana za preuzimanje Zagreba. Takve indicije postoje bar kada se radi o jednoj skupini, onoj koja dolazi s desnog spektra, a koja, ako pobliže promotrimo situaciju, jedina i ima šanse osvojiti Zagreb...
Koncem prošloga tjedna duhove u Zagrebu uzburkale su informacije, koje su došle od predsjednika zagrebačkog HDZ-a Andrije Mikulića, da HDZ neće podržati proračun Grada Zagreba, što bi značilo i rušenje Milana Bandića s mjesta gradonačelnika nepunih šest mjeseci prije održavanja lokalnih izbora.
Takve spekulacije u utorak je naizgled presjekao premijer Andrej Plenković, koji se na sjednici vrha stranke, navodno, snažno suprotstavio raskidanju koalicije s Bandićem, rušenju proračuna i imenovanju Vladina povjerenika za Zagreb.
Kako su prenijeli mediji, takav potez bi, po Plenkoviću, ugrozio političku stabilnost u Zagrebu, a time i u Hrvatskoj. Drugim riječima, Bandić je, kako navode drugi izvori, Plenkoviću odmah priprijetio "podizanjem" pet zastupnika u Saboru, koje su pod njegovim utjecajem, što bi u znatnoj mjeri uzdrmalo saborsku većinu.
Kako vidimo, sve se na kraju svelo na neželjeni incident i famozno "soliranje" Mikulića. Međutim, kako u politici nema soliranja i slučajnosti, svi ovi potezi kao da, ustvari, upućuju na konture dobro osmišljenog plana koji desnica razvija iz pozadine, kako bi pokušala na proljeće osvojiti vlast u Zagrebu.
Na postojanje takvog plana upućuju i još neprovjerene informacije o tome da se raspušta zagrebačka organizacija HDZ-a i na njezino čelo dovodi nova postava. To bi moglo biti zanimljivo kao igra obmane ili blef – mijenjamo nekoga tko je prouzročio konflikt, kako bismo odagnali sumnju u postojanje plana i relaksirali prostor za njegovo stvarno provođenje.
Uz to se licitira i s imenima kandidata HDZ-a, koji bi se mogli uključiti u izbornu utrku, poput nezavisne Brune Esih, Drage Prgometa ili Zvonka Milasa. Vjerojatno se o svemu tome još uvijek rade ankete, ali je spominjanje ovih imena zanimljivo, jer govori u kom smjeru se razmišlja.
Čini se da Prgomet tu ima najmanje šanse, jer bi njegova kandidatura stvorila revolt u bazi, a i zbog njegova uvjeta da s kandidaturom dobije i kontrolu nad čitavim zagrebačkim HDZ-om. Spominjanje Brune Esih je zanimljivo jer je ona kao nezavisni kandidat na listi HDZ-a na zadnjim izborima dobila značajnih 10 tisuća glasova u centru Zagreba, što je odličan rezultat za nekoga tko je jasno ideološki desno profiliran.
Njezina slabost je što nije članica HDZ-a, pa bi se to moglo navesti kao razlog protiv kandidature. Zvonko Milas je, također, zanimljiv kandidat jer se dobro uklapa u profil umivenog Plenkovićeva HDZ-a, ali ima problem što vjerojatno ne može privući toliko glasova desnice kao netko tko bi bio imao jači desni profil kako bi privukao Bandićeve desne birače. O tome, pak, kome dati prednost, Esih ili Milasu, uveliko će pridonijeti rezultati provedenih anketa.
Takav razvoj situacije može djelovati čudno ili iznenađujuće samo ako smo prihvatili medijske spinove o tome da HDZ neće imati svog kandidata na lokalnim izborima u Zagrebu. Prema toj slici, glavni izazivači Bandiću bile bi kandidatkinja ljevice, Anka Mrak Taritaš, i kandidatkinja centra, Sandra Švaljek.
Tako bi se svi oni manje-više borili za isto ili slično biračko tijelo, od centra prema lijevo, dok bi jedino Bandić od ozbiljnijih kandidata zadirao u desno biračko tijelo. Ta slika je privid, koji se održava samo zato što u ponudi (još uvijek) ne postoji ozbiljan kandidat desnice.
Očigledno je, dakle, da na desnici postoji ogroman bazen glasova, koji može uzeti samo HDZ, nađe li odgovarajućeg kandidata. Taj kandidat mora imati prepoznatljiv desni ideološki profil, kako bi napao Bandićeve desne birače, ali i biti politički umjeren, kako bi imao šanse na centru. A očito je da se na pronalaženju takvog kandidata već uveliko radi.
Ono što sada znamo jest da taj kandidat vjerojatno nije Andrija Mikulić. Stoga je prvi dio ostvarenja plana desnice na pronalaženju svog kandidata bio izložiti Mikulića s ovom inicijativom oko neizglasavanja proračuna, pa ga onda "poklopiti" kritikom kako je time doveo u pitanje stabilnost Vlade, što je dovoljan razlog da bi se opravdala njegova smjena. Mikulić je na takvu agendu bio spreman pristati kako bi politički opstao, ali bi ga sada upravo taj potez mogao stajati opstanka. Njegova smjena, pak, ne bi imala smisla, osim ako se tom smjenom na čelo zagrebačke organizacije ne bi dovela ekipa koja bi imala šanse pobijediti Bandića, što Mikulić svakako nije u stanju. Taj dio se, izgleda, sada ostvaruje punom parom.
Opozivanje Mikulića, pak, ne znači da će u potpunosti biti opozvana i njegova inicijativa. Iako je Plenković decidirano bio protiv neizglasavanja proračuna, to ne znači da je Bandić sada siguran. Naime, HDZ se može odlučiti da pri izglasavanju proračuna njegovi vijećnici budu suzdržani, čime bi teret izglasavanja proračuna prebacili na Bernardićev SDP.
Ako bi oni podržali proračun, ispalo bi da su Bandićevi "igrači", što bi im srozalo vjerodostojnost pred lokalne izbore, a ako pak ne bi pristali na to, onda bi na sebe preuzeli dio krivnje za neizglasavanje proračuna i izazivanje krize vlasti pred izbore.
Takav manevar bi, dakle, HDZ doveo u win-win situaciju, jer bi, u prvom slučaju, pojačali dojam iz stranačke kampanje SDP-a da je Bernardić Bandićev čovjek, a u drugom slučaju, ako SDP ne glasuje za proračun, zabili bi klin između Bandića i Bernardića, što bi poljuljalo odnose unutar suprotstavljene interesne skupine i svakako dodatno relaksiralo HDZ u samostalnom planiranju vlastite kampanje.
Ključna stvar u politici, bar onoj kvalitetnoj, jest postaviti stvari tako da one dovedu do ostvarenja vašeg plana, ali tako da ne izgleda da ste to namjerno uradili. Važno je ne biti kriv. U tom smislu se HDZ-u, u slučaju pada Proračuna i izglasavanja privremenog povjerenika za Grad Zagreb, kojeg bi imenovala Vlada, otvara još jedna prilika.
Oni bi funkciju privremenog povjerenika mogli prepustiti Mostu. To bi bila izuzetna šansa za Most da pokažu svoje sposobnosti upravljanja lokalnom vlašću, koju oni ne bi mogli odbiti, jer su upravo na tome izgradili svoj rejting. Pored toga, Most bi došao u priliku da skuplja političke poene na pročešljavanju računovodstvenih poslova i otkrivanju eventualnih Bandićevih afera.
Za HDZ je neto dobitak takve situacije u tome što bi u predizbornoj kampanji Bandić svoju energiju uglavnom trošio na obračun s Mostom, a ne s njima. Oni bi u toj situaciji mogli sebe prikazati kao nekoga tko je izvan tih sukoba. Posljedice rušenja Bandića pale bi na Most.
Netko bi mogao pitati zašto bi Plenković davao priliku desnoj struji unutar HDZ-a , koji su i njemu samom prijetnja, da uzme vlast u Zagrebu, čime bi ih izuzetno ojačao i učinio gotovo potpuno neovisnima o njemu?
Odgovor ima dva dijela: (1.) primoran je na takav ustupak radi stabilnosti Vlade, i (2.) ne vjeruje da će desna struja u HDZ-u uspjeti u svome naumu osvajanja Zagreba. Plenković je pristao na tu igru desnice kako bi smanjio njihov pritisak na njega, nadajući se neuspjehu njihova plana.
Naime, on će im dati zagrebački HDZ i pustiti ih da trče protiv Bandića, a ako ne uspiju, time će pokazati vlastitu slabost i više mu neće predstavljati prijetnju. Rizik vrijedan pokušaja.
Razložimo još jednom po točkama ovu našu analizu o mogućem planu desnice za preuzimanje Zagreba:
1. Napraviti potrebne promjene u gradskoj organizaciji HDZ-a, kako bi se relaksirao prostor za provođenje plana
2. Prisiliti vijećnike HDZ-a da ostanu neutralni pri glasovanju za proračun kako bi se podvukla veza Bandića i Bernardića; tim više što se glasa nakon glasovanja za državni proračun
3. Izabrati ideološki jakog desnog kandidata, ali s reputacijom umjerenog
4. Za privremenog Vladina povjerenika za Zagreb postaviti nekog iz Mosta
5. Voditi ideološki obojenu kampanju, kako bi se uzelo Bandićeve desne glasače, a svu ljevicu gurnulo uz Bandića
6. Proći u drugi krug i pozvati sve da glasuju protiv Bandića, protiv koga je po anketama 65% građana.
>> Na desnici je zabava, masama je dosta šminkera
Bandić izbore može izgubiti jedino ako se ne kandidira. I to svi dobro znaju.