Pitao sam ovih dana sam sebe što bih mislio o Damiru Krstičeviću da je istina sve ono što je izvjesni M. ispričao o njemu 1993. godine djelatniku Sigurnosno-informativne službe (SIS-a), a omjer neuvjerljivosti i uvjerljivosti toga iskaza je jedan prema milijun. I nedvosmisleno sam sebi odgovorio – mislio bih isto kao i prije. Ratni heroj Krstičević prokazan je da je, dok je bio u službi JNA, bio veliki Jugoslaven sve do 1992. godine, zadrti antihrvat koji nikad neće u Hrvatsku, koji tvrdi da je Tuđmanova politika ustaška te da bi ga, kad bi se vratio u Ploče, ustaše ubili.
Kažem, mislio bih isto kao što sam mislio o Franji Tuđmanu koji je bio “revni” partizan, komunist i Jugoslaven, kao što sam mislio o generalima Antunu Tusu, Petru Stipetiću, Imri Agotiću, Davoru Domazetu Loši i drugim bivšim oficirima JNA i komunistima koji su se zacijelo osjećali Jugoslavenima sve dok im Jugoslavija kao Hrvatima nije postala neprijatelj koji ugrožava njihovu domovinu. Uopće me ne zanima s kojim su “intenzitetom” bili Jugoslaveni, kad se u njima dogodio obrat i kad su poželjeli prebjeći u Hrvatsku vojsku, kao što me ne zanima ni kod Damira Krstičevića.
Zanima me samo njihov udio u obrani Hrvatske, njihovo neupitno herojstvo s kojim su se borili protiv svoje bivše vojske. Varljivo je mjeriti patriotizam po osjećajima koje netko izražava i nameće svojoj okolini, jer iza tih osjećaja može svašta biti, ali se može dovoljno točno izmjeriti i znati koliki je patriotizam onih koji su bili branitelji, zapovjednici, pobjednici u presudnim bitkama, izloženi ne samo neposrednoj ratnoj opasnosti nego i namjeri neprijatelja da ih likvidira.
A po tom patriotizmu general Damir Krstičević je među najvećima, te nije slučajno najveći, Ante Gotovina, stao u njegovu obranu, jer savršeno zna tko je i kakav je zapovjednik i heroj bio. Riječ je ne samo o predizbornoj podvali nego i o tome da ocrnjivanje Domovinskog rata, Hrvatske vojske i njezinih zapovjednika te hrvatskog političkog vodstva traje od početka obrane Hrvatske i ne prestaje do danas.
Tko prednjači? Naravno, SDP, Zoran Milanović, Gordan Maras i drugi koji, i kad Krstičeviću priznaju ratne zasluge, puste žalac podsjećajući da je bio u JNA. Pa oni su i danas u JNA, i nikad se nisu odrekli Ivice Račana i drugih “reformiranih” komunista koji su oružje hrvatske Teritorijalne obrane izdajnički predali zločinačkoj jugoslavenskoj vojsci. Svoju pripadnost najokrutnijem jugoslavenstvu, čuvar kojeg je bila JNA, Zoran je Milanović pokazao s tzv. lex Perković kojim je htio zaštititi udbaške ubojice.
Pošto je Račan s Budišom na početku 2000. godine osvojio vlast, tako reći cijeli mu je mandat prošao u kriminalizaciji Domovinskog rata, a pogotovo su meta bili “lažni invalidi” među najvišim časnicima Hrvatske vojske.
Naravno, “povijesni” je događaj i Mesićevo umirovljenje najelitnijih hrvatskih generala, među kojima je bio i Krstičević, zbogotvorenog pisma u kojem su dobrohotno prosvjedovali protiv blaćenja Domovinskog rata.
Četnička propaganda, Carl Bildt i drugi međunarodni pakosnici, zatim negdašnji “Globus”, “Feral Tribune” i još neki listovi, pa političari Račan, Mesić, Sanader, Jadranka Kosor, Josipović, Milanović, Maras... tvore kontinuitet ocrnjivanja Domovinskog rata i njegovih najherojskijih i najčasnijih zapovjednika od Gotovine naniže, kontinuitet koji – što je, moglo bi se reći, logično – nije zaobišao ni generala Damira Krstičevića. I budite bez brige, ljevica koja nikad nije željela smostalnu Hrvatsku premda joj se prilagodila, i ubuduće će nas zabavljati svojim “otkrićima”. Ali nikad toj ljevici nisam zavidio, ona se svako jutro budi u zemlji koju ne voli, i mora da je taj osjećaj grozan. Nikad nisam zavidio onima, a ima ih podosta, koji se stalno osjećaju izloženima “teroru” hrvatskih grbova i zastava, domoljubnih pjesama, patriotskog slavljenja uspjeha hrvatskih sportaša...
Danomice biti okružen onime što ne podnosiš ili mrziš! To je pakao!
Nije Ivkosicu lako. Bivsi komunist treba se stalno dokazivati, pa se tako novopeceni desnicar Ivkosic uvlaci u gu...u svakom kradezeovom predsjedniku do momenta kad ga sami kradezeovci ne skinu s trona, samo da bi sve svoje grijehe svalili na samo jednu osobu. Mi koji nemamo pamcenje ribice, znamo da je Ivkosic hvalio i do nebesa uzdizao i Sanadera, i Kosoricu, i Karamarka. Sad su mu svi oni neprijatelji. Ja vec sad znam da ce i po Plenkovicu pljuvati uskoro. Usput, pamflet o Krsticevicu nije dosao sa ljevice, vec sa desnicarkog paraobavjestajnog podzemlja.