Izlazak Velike Britanije iz Europske unije trebao bi nas puno više brinuti i zaokupljati nego izbacivanje naše nogometne reprezentacije s Europskog prvenstva. Jer je sport na kraju samo sport, iako je odličan marketing zemlje, i odličan biznis uz njega, posebno uz nogomet, a početne su naše pobjede dobrodošle kako bi malo relaksirale atmosferu među Hrvatima te malo svratile pogled s politike na nešto drugo, opuštajuće. Ali je subotnje izbacivanje reprezentacije dovelo sve nas do vrlo brzog ponovnog suočavanja s okrutnom stvarnošću oko nas.
I zbog Europskog prvenstva, ali i zbog očite nezainteresiranosti, u nas se premalo raspravljalo o britanskom referendumu, analitičari su uglavnom predviđali tijesnu pobjedu zagovornika ostanka u EU, a onda je nastao šok kad su tijesno pobijedili zagovornici izlaska. Jedino kod nas likuju oni koji godinama likuju s britanskim ultrakonzervativcem Nigelom Farageom, još od našeg referenduma za ulazak u EU.
Hrvatski pobornici Farageove ultrapopulističke politike pucali su na hrvatsko domoljublje, na nacionalnu samobitnost, da sami upravljamo svojom sudbinom, da budemo kao Švicarska, Norveška... A taj je isti Farage, inače najglasniji zagovornik izlaska Britanije iz EU, tu svoju omiljenu državu doveo pred rub propasti! I još je priznao kako je svjesno varao birače. No briga njega što će mu država iz dana u dan tonuti, i pitanje je kad će se raspasti. Likuju i ultrapopulisti u drugim zemljama. Likovi bez imalo odgovornosti. Ali se hvataju na mnoge probleme u vlastitim zemljama i EU kako bi dobili pet minuta slave. Samo što se problemi ne rješavaju kao sad Englezi odlaskom iz EU.
Istina je da odlaskom iz EU gube i EU i Britanija. EU gubi velikog igrača koji je trebao i dalje biti protuteža Njemačkoj i Francuskoj. Ali se Britanci nikad do kraja nisu ni osjećali pripadnicima Unije. Jer su se držali i dalje imperijalno, nadmeno, bili stalni remetilački čimbenik, imali poseban status, a na kraju ih je glave došlo njihovo stranačko kalkuliranje, Cameronov ruski rulet i teški populizam na koji su pali mahom slabije obrazovani, nezaposleni i posebno starije stanovništvo. Unija nije nikakvo savršenstvo, i treba je reformirati, posebno ustajalu birokraciju. Treba mijenjati i odnos velikih prema malima. Puno toga još treba popraviti. Već same reakcije čelnika EU na ishod britanskog referenduma pokazale su da su svi oni spavali dugi zimski san i da ih je sve skupa ovo jako zaskočilo. Otud sad i tako hitre reakcije.
Britanija je sad suočena s golemim problemima. Ne samo što će pretrpjeti znatne ekonomske posljedice nego će u prvom redu doći političke posljedice. Škotska i Sjeverna Irska dale su do znanja da žele i dalje biti u EU. To znači bez Engleske i Walesa. Nekad svjetski imperij mogao bi doživjeti povijesni krah! Farage i kompanija u kampanji su plašili ljude imigrantima, posebno s istoka Europe, među kojima prednjače Poljaci. Iako su daleko veći problem Britanije imigranti iz njezinih nekadašnjih kolonijalnih posjeda.
Ali negdje je trebalo tražiti krivce za vlastite probleme, pa su ih našli među Poljacima i drugima. Pa su ljude obasipali obećanjima kako će milijuni funti ostati u Britaniji jer da ih ovako stalno pljačka Bruxelles.
Paradoks je u svemu da je pretežit dio ljudi koji su glasovali za izlazak zapravo prije toga dobro profitirao od tog istog EU! Ali su sad u svojoj situaciji zapriječili bolju budućnost novim generacijama.
Jer je gospodarstvo danas pitanje svih pitanja! Populizam engleskih Farageova preko noći je na koljena srušio britansku ekonomiju. S time da je to samo početak, pitanje je kako će se proces dalje razvijati, i kako će se daljnji politički procesi odražavati na gospodarstvo. Jedno je sigurno, Britanija je profitirala od EU, kao i EU od nje. Britanija sama neće moći lako dalje, a EU će morati ići bez nje, jer to nije samo pitanje opstanka EU, to je pitanje opstanka svih članica Unije na globalnom tržištu. Što bi značila jedna mala polurazvijena Hrvatska na takvom tržištu, izolirana, izvan svjetskih tokova, dovoljna sama sebi? Baš ništa! Za ikakav daljnji razvoj treba nam što veće slobodno tržište, sada europsko, a onda i transatlantsko – SAD i EU.
Britanski poučak mora biti i naš, da se s populizmom ne smije igrati, i da je krajnje vrijeme za preuzimanje odgovornosti. Dosta prošlosti! I treba nam vodstvo koje će u EU znati braniti naše interese, a ne samo pokorno izvršavati tuđe.
