Ako je prošla godina kosila umjetnike, 2017. će, barem po njezinim prvim danima, biti nešto drukčija. Naime, prije nekoliko dana NASA je objavila da je u 82. godini preminuo bivši astronaut Eugene Cernan, posljednji čovjek koji je hodao po Mjesecu.
“Cernan, ne samo astronaut već i kapetan američkog mornaričkog zrakoplovstva, ostavio je svoj trag u povijesti leteći tri puta u svemir, od čega je dva puta bio u ekspedicijama istraživanja Mjeseca”, piše na NASA-inoj stranici.
Istini za volju, Cernan je bio puno više od klasičnog astronauta, nije bio samo vrhunski znanstvenik i pilot, već i ono što bi se moglo definirati kao svemirski kauboj. Odvažni frajer koji je živio život do krajnjih granica izdržljivosti, svojevrsni “zločesti dečko” svemirskih istraživanja. Uostalom, i čovjek čiji je jedan doživljaj inspirirao film “Gravitacija”.
200 slijetanja na nosač aviona
Rođen je 1934., taman da, završivši fakultet elektrotehnike na sveučilištu Purdue, krajem pedesetih prođe obuku za pilota mlažnjaka leteći na zrakoplovima FJ-4 i A-4, ali i završio mornaričku zrakoplovnu školu u Miramaru koja će nedugo potom postati poznata kao Top Gun akademija. Koliko je vremena u kokpitu zrakoplova provodio, najbolje govori podatak da je u borbenim mlažnjacima tijekom karijere proveo više od 4800 sati leta te ubilježio više 200 slijetanja na nosač zrakoplova. Da bi nakon toga otišao u NASA-u, američku svemirsku agenciju koja je tog trenutka još bila u povojima i pokušavala parirati ruskom svemirskom programu koji je uvelike napredovao.
Cernan je izabran u trećoj skupini pilota koji su prešli u astronaute – skupini koja je trebala sudjelovati u programima Gemini i Apolo. Prvotno je izabran kao pričuvni pilot za misiju Gemini 9, no cijela prva posada Geminija nedugo nakon toga poginula je u zrakoplovnoj nesreći pa je Cernan preimenovan u glavnog pilota misije. Kada je Gemini 9 napokon 1966. poletio, u orbiti su vidjeli kako je letjelica koja se tamo nalazila od prijašnje misije, a s kojom se Gemini trebao spojiti, u kvaru. Kako se jedan njezin dio nije odvojio pri lansiranju, Cernan je odlučio misiju iskoristiti za nešto drugo. Htio je isprobati kako doista funkcionira tadašnji sustav za svemirske šetnje pa je obukao astronautsko odijelo da bi se otisnuo izvan letjelice. No stvari nisu išle kako treba. Nakon što je stavio odijelo pod potreban pritisak, ono je postalo toliko kruto da se gotovo ni u jednom djeliću nije moglo saviti.
Ključna šetnja svemirom
Cernan je već bio izvan letjelice, ali nije imao nikakvu kontrolu, počeo se okretati po svim osima bez ikakve kontrole. Temperatura unutar odijela je rasla, s njom i Cernanovi otkucaji srca. Ruke i noge u krutom odijelu nije mogao koristiti, vizir se počeo naveliko zamagljivati, a Cernan nije mogao, zbog krutog odijela koje je on poslije uspoređivao sa zahrđalim čeličnim oklopom, ni dosegnuti ventile kojima bi koliko-toliko stabilizirao svoj položaj ili dao potisak kojim bi se dokopao matičnog broda. Nosom je brisao iznutra zamagljeni vizir kacige da bi bar nešto mogao nazirati, a potom se, uz pomoć kolega i njihove navigacije radiovezom, ipak nekako domogao letjelice. U otvorenom svemiru proveo je 128 minuta, a njegova iskustva pokazala su se ključnima inženjerima na Zemlji koji su kasnije razvijali astronautska odijela. Upravo ovo nekontrolirano tumbanje po otvorenom svemiru, kada je čovjek potpuno bespomoćan, kada pred sobom na nekoliko stotina metara udaljenosti ima letjelicu do koje ne može doći, bila je glavna inspiracija za film “Gravitacija” sa Sandrom Bullock i Georgeom Clooneyem.
Gledali smo kao kroz tunel, a cilj je bio samo jedan. Osvojiti svemir
– Gledajući sve to iz letjelice, bili smo gotovo uvjereni da se Cernan neće moći spasiti. Planirali smo čak i da ga, povezanog sajlom, vučemo u letu nazad, no to sigurno ne bi preživio. Ipak, nije dolazilo u obzir da ga otkvačimo i ostavimo u svemiru – prije desetak godina izjavio je sudionik misije astronaut Tom Stafford.
Povratkom na Zemlju Cernan je, među ostalim i zbog svoje odvažnosti, postao jedan od članova elite svemirskih istraživanja. Upravo je on tri godine potom, sa Staffordom i trećim astronautom Johnom Youngom, izveo probni let do Mjeseca, misiju Apollo 10, koja je bila probna misija za spuštanje na Zemljin satelit i prvi hod po njegovoj površini. Cernan i Stafford iz Apolla su posebnim lenderom obletjeli Mjesec na visini od samo 15 kilometara, sve do točke na kojoj će nekoliko mjeseci poslije Neil Armstrong izreći čuvene riječi: “Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo”.
– Stalno sam govorio Neilu Armstrongu kako smo mu bijelom bojom na nebu označili put sve do Mjeseca da se ne bi izgubio. Njegovo je bilo samo da sleti, olakšali smo mu stvar – tvrdio je kasnije Cernan.
Ipak, ni ova proba nije prolazila bez problema. Nakon što su odbacili jedan dio lendera i pokrenuli povratak na zapovjedni modul, lender u kojemu su se dvojica astronauta nalazila neočekivano se počeo okretati i skretati, a situacija je postala toliko ozbiljna da je postojala vrlo izgledna opasnost da se lender s dvojicom astronauta sudari s površinom Mjeseca. Nije bio u pitanju nikakav kvar, već je Cernan jednostavno zaboravio isključiti opciju prekidanja misije u lenderu te je letjelica u jednom trenutku preuzela dio upravljačkih kontrola. U posljednjem trenutku Staford je ovladao kontrolama letjelice i ručno postigao pravilnu visinu za spajanje sa zapovjednim modulom.
Izvukao živu glavu
Ipak, Cernan je bio najponosniji na svoj treći i posljednji let kada je napokon prohodao površinom Mjeseca, i to kao posljednji čovjek koji je tamo boravio. No i tu je prošao za dlaku. Naime, samo nekoliko mjeseci prije leta koji je bio zakazan za prosinac 1972. Cernan se helikopterom Bell 47G srušio u rijeku Indian pri čemu se gotovo utopio. Izvukao se, ali s opeklinama drugog stupnja.
– Pitao sam se kako sam mogao biti tako glup i helikopterom izvoditi ekshibicije. Ugroziti mogućnost da vodim misiju koja je bila pred vratima. Ali to je bio udarac, zemlja se tresla, ribe su iskakale iz rijeke – objašnjavao je prije nekoliko godina Cernan.
No tada mu nije ništa izgledalo bezazleno. Uvjeravao je sve redom u NASA-i da je sasvim dobro i da “ove male opekline nisu ništa” kako ga ne bi skinuli s leta kojim je trebao zapovijedati. Uspio je u svojim nakanama i ostavljen je na mjestu zapovjednika misije. A imao je poseban plan. Htio je, ne govoreći o tomu nikome, postaviti brzinski rekord u vožnji lunarnim roverom. Ako već ne može postaviti svjetski rekord u vožnji, može na Mjesecu.
Tijekom vožnje lunarnog rovera po Mjesečevoj površini “stisnuo je gas” i postigao brzinu od 18 kilometara na sat. Ujedno, kada je sišao s “buggyja”, nogom je u Mjesečevu tlu urezao ime svoje kćeri koje i danas tamo stoji.
Eugene Cernan, čovjek kojeg su zbog odvažnosti kolokvijalno nazivali kaubojem, tri je puta iskusio bijelu vrelinu povratka u Zemljinu atmosferu.
– Slijetanje je kao da vas privlači vatra, zvijezda padalica, komet. Neopisiv je to osjećaj – ustvrdio je Cernan nakon što je završio karijeru astronauta te odlučio snimiti autobiografski film. Za razliku od Neila Armstronga, Cernan je uživao u popularnosti koju je stekao i nikada se nije odricao javnih nastupa ni obožavatelja. Slava mu nije padala teško, kao primjerice Buzzu Aldrinu koji je zbog toga imao problema s alkoholom.
No, koliko god ga je publika voljela, u privatnom životu nije imao prevelikog uspjeha. Brak mu je propao, a do kraja života nije više imao prave obitelji.
– Ako mislite da je teško otići do Mjeseca, pokušajte ostati kod kuće. To je još teže – govorio je Cernan koji je i sam potvrdio da su se astronauti međusobno smatrali elitnom grupom alfa mužjaka koji nemaju puno vremena ni razumijevanja za svoje supruge. Jednostavno, one su se tome trebale prilagoditi ili otići.
– Gledali smo kao kroz tunel, a cilj je bio samo jedan. Osvojiti svemir – ustvrdio je Cernan.
>> Francuski astronaut s Međunarodne svemirske postaje raspisao natječaj za priču
