Andreja Plenkovića nisu jednom usporedili s Ivom Sanaderom. Usporedbe su se uglavnom odnosile na samodopadan gard, dijelom i izgled, znanje stranih jezika, ugled u Europi...
Novinski kolumnisti u Plenkoviću su vidjeli malog Sanadera, oni lijevi gotovo su ga obožavali, a intenzitet obožavanja počeo je opadati kad su uvidjeli da Plenković svako malo popušta, što stranačkoj, što izvanstranačkoj desnici. Zašto je tome tako?
Plenkovićeva pozicija u HDZ-u i Vladi trenutačno je neupitna. Osvojio je relativnu većinu na parlamentarnim izborima, sastavio Vladu s Mostom, prilično stabilno vlada (bez obzira na povremena trvenja i neslaganja s Mostom jer to se sve brzo ispegla), pa HDZ-ovi jastrebovi sada nemaju posebnih motiva za opasnije akcije koje bi Plenkovićevu poziciju mogle dovesti u pitanje.
Zašto se onda Plenković ponaša prilično mlako i suzdržano kad je u pitanju desni politički spektar, zašto mu svako malo Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih glasaju (ili ne glasaju uopće) mimo odluka stranačkog kluba u Saboru, zašto za HOS-ove ploče osniva povjerenstvo umjesto da izrazi jasan stav, pa onda neka osniva i povjerenstvo?
Zašto u Vladu kao savjetnika potpredsjednika i ministra Davora Ive Stiera uvodi baš Ladislava Ilčića, eksponenta tvrdo konzervativne desne revolucije. Bez obzira na trenutačnu snagu, Plenkoviću je jasno da ga tvrda HDZ-ova desnica ne prihvaća, da joj vjerojatno nikada neće biti prihvatljiv te da je trenutačno riječ o interesnoj kohabitaciji ili privremenom miru.
U dolasku Plenkovića na vlast u HDZ-u značajnu je ulogu odigrao njegov stranački zamjenik Milijan Brkić koji mu je pripremio teren za vrlo lagodno preuzimanje HDZ-ova kormila. Preko eurozastupnice i potpredsjednice HDZ-a Ivane Maletić bio je i prije Karamarkova pada u komunikaciji s novim vladarom HDZ-a. Brkić je odbio dati podršku u kandidaturi za predsjednika HDZ-a eksponentima stranačke desnice te tako osigurao da u utrku ide samo Andrej Plenković.
Međutim, Brkića je u popularnosti i snazi koje crpi kod desnog biračkog tijela preskočio Zlatko Hasanbegović, bivši ministar kulture. On se nametnuo kao duhovni guru desnice te jedini ima i karizmu i snagu pokretati desne mase, otvarati društvena pitanja koja postaju prvorazredne teme (od HAVC-a do Hudih jama).
Ali Hasanbegovićeva snaga jača je izvan HDZ-a nego u samoj stranci, dok Brkić i dalje ima utjecaj na HDZ-ov teren, ali njegov je doseg sada sigurno manji nego što je bio. Samim time što je njegova snaga ranije proizlazila iz statusa koji je (u početku) imao kod Tomislava Karamarka, dok se u Plenkovićevu HDZ-u Brkić otpočetka ne ubraja ni u širi, a kamoli u najuži krug suradnika.
Plenkoviću se uoči lokalnih izbora otvorila vrlo neugodna situacija u zagrebačkom HDZ-u, za koju je kriv upravo vrh HDZ-a, a koja bi mogla biti izravni udar HDZ-ove desnice na Plenkovićev stranački establišment.
Plenkovićeva politika nečinjenja po pitanju zagrebačkog HDZ-a, odnosno otezanja odluke o tome tko će biti HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba do zadnjeg trenutka, dovela je do toga da bi, po svemu sudeći, kao nezavisna kandidatkinja u utrku mogla ući iznimno popularna Bruna Esih.
Ona je članica saborskog Kluba HDZ-a, ali nije članica stranke. Velika je prijateljica Zlatka Hasanbegovića, kolege su s Instituta “Dr. Ivo Pilar”, i njena kandidatura neće proći bez Hasanbegovićeva nagovora i blagoslova. Za Plenkovića je to vrlo neugodna situacija jer bi vrlo vjerojatno Bruna Esih, koja je na parlamentarnim izborima u prvoj izbornoj jedinici osvojila najviše preferencijalnih glasova nakon Plenkovića, prestigla HDZ-ova gradonačelničkog kandidata.
Zlatko Hasanbegović, Autor: Patrik Macek/PIXSELL
Pogotovo stoga što ni jedan kvalitetan kandidat više ne želi u ime HDZ-a u utrku za zagrebačkog gradonačelnika. Stranka kasni u izbornoj strategiji, oteže s donošenjem odluke, a protukandidati Bandić, Mrak-Taritaš i Švaljek kampanju vode već mjesecima. Ne treba zaboraviti ni Ivana Pernara iz Živog zida, također kandidata za gradonačelnika metropole, koji kronično pati od viška medijske samopromocije.
Plenković, barem tako govori većina sugovornika iz HDZ-a, ne bi podržao Brunu Esih kao kandidatkinju jer bi njen uspjeh značio i uspjeh Zlatka Hasanbegovića, odnosno jačanje desnog krila stranke. Međutim, politika otezanja proizvela je upravo situaciju da se Bruna Esih nametnula kao jedina kandidatkinja koja može ugroziti Milana Bandića i dobiti na izborima HDZ-ove glasove koji uglavnom odlaze – upravo Bandiću.
Sve više HDZ-ovaca, što iz zagrebačkog HDZ-a, što iz Predsjedništva HDZ-a (onih desnije usmjerenih), u neformalnim razgovorima poručuje da je Bruna Esih najbolji kandidat kojega bi HDZ mogao imati.
– HDZ bi bio vjerodostojan jedino kada bi na izborima u Zagrebu kandidirao Brunu Esih. Bude li netko drugi kandidat, a pritom lošiji od B. Esih, to će značiti da u Zagrebu ponovno sve radimo da pobijedi Milan Bandić.
Ona je obrazovana, kulturna, popularna političarka čiji se stavovi u bitnome ne kose, odnosno nisu pretvrdi u odnosu na politiku HDZ-a. Iz svega što sam iščitao iz njenih istupa u Saboru ili iz njenih intervjua, ona je najbolja kandidatkinja HDZ-a – komentirao je jedan član Predsjedništva HDZ-a.
I drugi izvor iz Predsjedništva kaže da bi s B. Esih HDZ prvi put imao ozbiljnu i pravu kandidatkinju desnog svjetonazora i demokršćanskog usmjerenja, a da nije obilježena kao radikalna desničarka. Taj isti izvor napominje da bi se HDZ-u lako mogla dogoditi situacija da ne dobije izbore u Splitu, neke ankete pokazuju da je Kerum popularniji od HDZ-ova Opare (premda to treba uzeti s rezervom), da loše prođe u Zagrebu, pitanje je što će biti s Osijekom i da pod svojom kontrolom nema ni jedan veliki grad.
– Tri policajca u vrhu HDZ-a sada su zamijenila tri diplomata, naprosto ne rade dobro – primijetio je naš izvor iz HDZ-a koji aludira na Karamarka, Brkića i Čuljka koje su zamijenili Plenković, Jandroković i Stier.
Naši se sugovornici slažu da bi Plenković teško zaigrao na kartu Brune Esih, a vratimo li se na početak teksta i usporedbu sa Sanaderom, provlače jednu zanimljivu usporedbu.
– Točno je da je Sanader podržao Rivu, jer ne bi se u Splitu skupilo više od 100.000 ljudi da se HDZ nije organizirao, i da je poslije isporučio generale u Haag. Ali Sanader u kadrovskoj politici, kada je sastavljao Vladu, nije eutanazirao stranačko desno krilo. Ministri su mu bili i Milinović i Kalmeta.
Dok Plenković radi upravo suprotno, on u kadrovskoj politici zanemaruje desno krilo stranke, ili ima svoje konzervativce poput Stiera, ali u svjetonazorskom smislu hoda po tankoj žici i ne usuđuje se povući poteze koje je povlačio Sanader.
On je izborom ljudi u Vladi, odnosno izborom svojih prvih suradnika, odabrao baš ekipu koja preslikava njegovu politiku centra – komentirao je naš sugovornik iz Predsjedništva HDZ-a. Takvu Plenkovićevu politiku ne tumači kao strah od desnice.
Bruna Esih, Autor: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL
– On svojim nereagiranjem na određene situacije sužava prostor napadima na sebe. Dakle, sve čini kako bi umanjio mogućnost napada s desnice na sebe. Uostalom, i u izbornoj kampanji je rekao da se neće baviti prošlošću i da se na tim temama neće trošiti – smatra naš sugovornik.
Ostali izvori iz Predsjedništva HDZ-a kažu da nitko nije tako popuštao desnici kao što to čini Plenković. Ni Franjo Tuđman, ni Jadranka Kosor ni Ivo Sanader.
– I napad na LGBT klub Super Super i napad na oskarovca Jamieja Foxxa u Dubrovniku, sve je to rezultat toga što nisi jasno osudio određene društvene devijacije – drži naš sugovornik iz Predsjedništva HDZ-a.
Dio sugovornika smatra da se Plenković niti boji desnice niti da hoda na tankoj žici zbog desnice, nego jednostavno na određene situacije nema odgovore.
– Meni smeta što se desnicu uvijek hoće uvući u neku negativnu priču, u neke ustaše i partizane, pozdrave “za dom spremni”. Kvalitetna demokršćanska, konzervativna opcija nešto je sasvim drugo – tumači treći član Predsjedništva. On kaže da i Zlatko Hasanbegović mora shvatiti da podršku dobiva na platformi HDZ-a, odnosno da je njegova publika vezana za stranku.
– Svako malo netko bi ga gurnuo u nezavisne, u Most ili nešto treće, ali Hasanbegović mora shvatiti da je njegovo mjesto u HDZ-u i da njegova popularnost proizlazi iz HDZ-a – uvjeren je naš sugovornik. Domeće da se Hasanbegovića tu i tamo mora vratiti na zemlju jer ga politička slava zna malo ponijeti.
No Hasanbegović, koliko se može zaključiti iz svih razgovora s njim, nema namjeru izaći iz HDZ-a ili riskirati da bude izbačen iz stranke. I uđe li Bruna Esih zaista u gradonačelničku utrku, njegova podrška vrlo vjerojatno neće biti javna. Premda, u politici ne treba ništa isključiti.
Ključno pitanje koje se sada nameće jest to ima li Hasanbegović širi plan ili djeluje sporadično, od slučaja do slučaja. Ljudi koji su mu bliski kažu kako on nema strateški plan preuzimanja HDZ-a ili nešto slično.
Ali ipak priča s kandidaturom Brune Esih nije bez vraga i nije bez Hasanbegovićeva utjecaja. Ta bi kandidatura bila prvi test snage političke desnice, a posebice u komparaciji s mainstream HDZ-om. I Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović sigurno vrlo dobro razumiju da su lokalni izbori prilika koju ne smiju propustiti. Propuste li ovu priliku, bit će tek dvoje buntovnih zastupnika Kluba HDZ-a koji izvan okrilja HDZ-a nemaju hrabrosti testirati svoju snagu.
Hrvoje Hribar, bivši šef HAVC-a, izrekao je jednu zanimljivu rečenicu. Rekao je da je Hasanbegovićev plan: Hribar za doručak, Nina Obuljen za ručak, a Plenković za večeru. I sam Hasanbegović nasmijao se toj kovanici, a rečenica je imala odjeka u desnim HDZ-ovim krugovima.
Zasad se ipak čini da je Hribar Hasanbegoviću dao veću važnost nego on sam sebi. Hasanbegović slovi za čovjeka visokog osobnog integriteta koji nije povijao leđa ni Tomislavu Karamarku koji ga je izmislio za ministra kulture.
Ali oni koji prate zbivanja u HDZ-u znaju da Hasanbegović nije bukač koji će otvoreno prigovarati na sjednicama Predsjedništva. On je čovjek koji neće poštovati stranačku stegu pa će glasati po svojoj volji. Kao što je bio jedini suzdržan kada se na telefonskoj sjednici Predsjedništva HDZ-a trebalo odlučiti da je ministar financija Zdravko Marić kandidat za mandatara kad je Karamarko bezuspješno naumio presložiti saborsku većinu i formirati novu Vladu.
Hasanbegović vješto tempira i medijske istupe. Ne iskače iz paštete, pojavljuje se kada ima što reći, a pritom bira sebi sklone novinare. Uspješno održava potražnju za svojim likom i djelom jer istupa manje nego što za to ima prilika. Lokalni izbori prilika su mu da pokaže što njegova politička štićenica može učiniti...
>> Vlada oštro osudila plakate i postrojavanje A-HSP-a: 'Promoviraju ustaštvo i potiču strah'
>> U Vukovaru zalijepili plakate stabla s obješenim ljudima i slikom Ante Pavelića
Novinarima su puna usta slobode govora i misljenja, a kad netko to podrzava i pusta svakoga da izrazi svoje misljenje, pa makar mu se i ne svidjalo, onda ga prozivaju za "necinjenje", za "neodlucnost". Svasta!