Hrvatski muslimani su jako uzbuđeni. Bez obzira na to jesu li revni vjernici, koji se pet puta dnevno mole, ili samo kulturološki prihvaćaju islam, ne mogu sakriti svoje uzbuđenje što se ovih dana odvijaju završne pripreme za velebnu proslavu stote godišnjice proglašenja islama ravnopravnom religijom u Hrvatskoj. Islam u Hrvatskoj usko je vezan uz dolazak Bošnjaka nakon što je Austro-Ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu. Kako je vjerska sastavnica snažno utjecala na nacionalnu svijest Hrvata, Srba i Bošnjaka u BiH, sasvim je logično da su bošnjački i muslimanski identitet jako povezani. Tako se 27.959 muslimana nacionalno izjašnjavaju kao Bošnjaci, dok se njih 9647 osjeća Hrvatima. Nakon Drugog svjetskog rata u Hrvatsku se počinju doseljavati neslavenski muslimani, prije svega Albanci, a onda i studenti iz nesvrstanih arapskih zemalja. Po popisu iz 2011. godine, u Hrvatskoj je živjelo 62.977 muslimana.
Muslimane u Hrvatskoj ugrubo se može podijeliti na tri glavne struje. Jedna su praktični vjernici koji se trude poštovati sva vjerska pravila, drugi su kulturološki muslimani koji nisu nešto pretjerano “zagrijani za džamiju”, ali je islam neodvojivi dio njihova identiteta. Ove dvije skupine izjašnjavaju se u nacionalnom smislu kao Bošnjaci. Treća skupina su Hrvati islamske vjeroispovijesti čiji je najpoznatiji predstavnik ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović.
Arhitekt Senad Nanić, koji je svoju neimarsku karijeru gradio u Sarajevu, Istanbulu i Zagrebu, pripada skupini muslimana vjernika koji se nacionalno izjašnjavaju kao Bošnjaci. Radio je na projektiranju interijera ruskog parlamenta nakon što ga je sredinom devedesetih u političkim obračunima bombardirao tadašnji ruski predsjednik Boris Jeljcin. Nanić je godinama bio predsjednik kulturnog društva Preporod. Već 15 godina predaje islamsku kulturu i civilizaciju u islamskoj gimnaziji. Prije dvadesetak godina magistrirao je filozofiju znanosti u Kuala Lumpuru. Nedavno je upisao doktorat iz područja islamske arhitekture. Govori tečno engleski, a tek nešto slabije francuski, turski i arapski.
Nanićeva majka je Hrvatica iz Moslavine, dok se otac doselio iz BiH. Tijekom razgovora Nanić je naglasio da to što je Bošnjak nikako ne znači da nije Hrvat.
– Svoje hrvatstvo slijedim ne samo što sam ovdje rođen i što ovdje živim, nego i po pola svoje obitelji. Majka je rođena u katoličkoj obitelji, ali ona je udajom odabrala islam. U njemu je prepoznala neke vrijednosti i odgovore koje možda nije mogla dobiti u kršćanstvu – ističe Nanić. Kada je riječ o vjeri, nema podvojenih osjećaja.
– Neću u moslavačkoj crkvici osjetiti potrebu za molitvom, ali ću osjetiti veliku ljubav za tu graditeljsku ljepotu i tradiciju. Kad govorimo o islamu i kršćanstvu, onda bez obzira na to što su 99 posto gotovo identični, postoji jedan dio u kojem osjećam islam bitno otvorenijim i, reći ću, bližim stvarnosti svemira – kaže Nanić. Zadovoljan je stupnjem vjerskih sloboda i statusom u društvu koje ima islamska zajednica.
– Mislim da su teme islamske religioznosti i prakse u Hrvatskoj nešto što smo apsolvirali kroz dugogodišnji suživot. U tom smislu niti je bilo, a pogotovo sada ne postoji ozbiljniji problem kada je riječ o prakticiranju vjere – objašnjava Nanić.
Dobar status u državi
Ističe da Zapad ne shvaća dovoljno da su zapadna civilizacijska dostignuća, koja se u posljednje vrijeme naglo urušavaju, desetljećima pa čak i stoljećima bili uzor islamskom svijetu. Posebno je na cijeni bila socijalna država, uređenje državne administracije i poslovna etika Zapada.
Na drugoj strani, islamski svijet teško razumijeva povijest i ulogu sekularizma na Zapadu. Iz muslimanske perspektive je teško razumjeti da nema mjesta za vjeru u državi te da netko želi i može graditi univerzalne vrijednosti bez univerzalnih vrijednosti koje zastupa kršćanstvo ili islam. Na pitanje jesu li muslimani s ovih prostora pod “vječnom sumnjom” jer za zapadnjake nisu dovoljno Europljani, dok, opet, za neeuropske muslimane nisu dovoljno dobri muslimani, Nanić odgovara da se to možda moglo osjetiti za vrijeme rata.
– Mnogi koji su zaista iskreno pomagali BiH bili su često motivirani vjerskim razlozima. U tom smislu su očekivali sličnu razinu, neću reći duhovnosti, nego vjerske prakse – objašnjava Nanić. Neizbježno je bilo pitanje o ministru Hasanbegoviću čije je imenovanje većina hrvatskih muslimana dočekala poprilično hladno. Nanić se slaže da je to dobrim dijelom i zbog Hasanbegovićeva javnog djelovanja koje se temelji na pravaštvu. Dodaje da pravaštvo bez pravoslavnog elementa više nije starčevićanstvo, nego nešto drugo.
Što se tiče asimilacije, Nanić ističe da je to jedno vrijeme bilo aktualno dok se nisu potpuno afirmirala prava koja proizlaze iz ustavnog zakona o pravima manjina. Svi naši sugovornici ističu kako islamska zajednica ima odličan status na razini države. Nanić se slaže da su muslimani ateisti nekako najlakše “žrtve” asimilacije. Iznio je podatak koji daje zanimljiv pogled na razlike koje postoje između kršćanstva i islama. Njegovo istraživanje je pokazalo da se muslimani neusporedivo rjeđe izjašnjavaju kao ateisti. Nije to karakteristično samo za Hrvatsku, nego se može reći da je takav trend na znatno širem području. Nanić to tumači različitim pozicioniranjem dviju vjera kod pojedinca i u društvu.
Poznato je da muslimani u pravilu ne piju alkohol i ne jedu svinjetinu. Međutim, različito se gleda na grešnika koji popije čašu vina ili dobru šljivovicu i na onog koji jede svinjetinu. Nanić ističe da se pijenje alkohola u nekim muslimanskim društvima u Europi i Turskoj ne smatra grijehom.
– Vi ćete vidjeti puno ljudi koji konzumiraju alkohol u javnosti, dok se svinjetina vrlo rijetko konzumira – objašnjava Nanić. Nedavni teroristički napadi u Europi donekle su promijenili ponašanje prema muslimanima. Nema problema u tzv. mainstream javnom prostoru, ali se izljevi mržnje i nesnošljivosti mogu vidjeti na nekim društvenim mrežama i ekstremnim portalima.
– Pokušava se nametnuti slika da je terorizam u prirodi islama. Mnogo ljudi razumije da to nije slika jednog svjetonazora i vjere, nego da je rezultat kojekakvih izvora i interesa koji terorizam koriste kao vrstu specijalnog rata – upozorava Nanić.
Ismet Kurtović, poznati glazbenik, skladatelj i pjevač legendarne rock-grupe Drugi način, više pripada onoj grupi “kulturoloških” muslimana koji se nacionalno izjašnjavaju kao Bošnjaci. Međutim, zamolio nas je da nikako ne napišemo da je ateist.
– Vjeru ponajviše doživljavam kroz svoj nacionalni osjećaj – ističe Kurtović koji se nakon uspješne rock-karijere posvetio islamskoj duhovnoj glazbi.
Nije bio u diskoklubu
Zanimljivo je da je svojedobno u glazbenu školu išao s vođom Parnog valjka Husom. Šokirao se kada ih je tadašnji profesor podrugljivo prozvao: “Dižite se, Turci!”. Od tada su se mnoge stvari promijenile, ali ističe da još uvijek prosječan Hrvat slabo poznaje islam prema kojemu ima dosta predrasuda.
– Poznaju muslimane samo iz viceva. A ja sam uvijek stigao nešto naučiti o katolicima, pravoslavcima i židovima. Ne bi bilo toliko žestine da nešto znaju o islamu – ističe Kurtović dodajući da su ljudi u Hrvatskoj hladniji nego u BiH. Kurtović je puno kritičniji prema Hasanbegoviću nego Nanić. Uopće ga ne interesira što je postao ministar.
– Pogotovo me ne interesira takav tip koji će doći i napraviti nam puno problema – ističe Kurtović dodajući da se i on priključuje kulturnjacima koji traže Hasanbegovićevu smjenu. Izrazio je sumnju da je Hasanbegović oružje ili nekakvo šilo u tuđim rukama. Veseli ga uspjeh muslimana pa tako i Tarika Filipovića koji ima zvjezdani status u Hrvatskoj.
– Drago mi je da se čuje nešto o finim ljudima koji rade nešto dobro – ističe Kurtović koji ima samo riječi hvale i za Enisu Muftić, bivšu suprugu predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka.
– Enisa je kod mene pjevala u zboru Arabeska. Njezin otac Osman Muftić bio je krasan čovjek – ističe Kurtović dodajući da je “šteta za Enisu što je imala posla s Tomislavom Karamarkom”.
Ljevičar i stari rocker Kurtović nas uvjerava da džamija i rock “idu super”.
– Da u islamu to shvate, svi bi prešli u rockere. Pravi rockeri su veliki pozitivci. Oni su jako pozitivni u kreativnom i duhovnom smislu – duhovito Kurtović opisuje suživot rocka i islama.
Student politologije Armin Hodžić aktivan je u islamskim organizacijama, ali i u Stranci demokratske akcije. Pokušava aktivirati mlade muslimane. Ponosno priča o tome kako je nedavno organizirao susret bošnjačke mladeži na kojoj se okupilo dvjestotinjak mladih muslimana i muslimanki. On je praktični vjernik koji se moli pet puta dnevno, ne pije alkohol i ne jede svinjetinu. I ne samo to. Ovaj rođeni Zagrepčanin nikada nije bio u diskoklubu. Takva vrsta zabave ga uopće ne zanima i ne ispunjava. Ističe da su ga njegovi vršnjaci dobro prihvatili te da poštuju njegov izbor. Nikada nije doživio ništa neugodno od ljudi koji su dobro upućeni u islam. Najčešće predrasude prema muslimanima su da su zatvoreni i nepovjerljivi, da ne poštuju žene pa čak i da su nasilni. Kada je riječ o nepoštovanju žena, navodi primjer svoje sestre koja se dobrovoljno odlučila za nošenje hidžaba.
– Moja sestra je došla roditeljima i rekla da se odlučila za islamsku gimnaziju, što je podrazumijevalo da mora nositi hidžab. Oni su rekli da je to njezina odluka, da se njome ponose, ali da mora biti svjesna svoje odluke. Evo, ona i nakon završetka fakulteta još uvijek nosi hidžab i vjerojatno ga neće skidati do kraja života – ističe Hodžić dodajući da on smatra da bi svaka muslimanka trebala nositi hidžab jer je to vjerska odredba. Naravno, nisu uvijek pogodne okolnosti za poštovanje tog vjerskog propisa. Lakše je, objašnjava Hodžić, hidžab nositi u nekoj zemlji u kojoj vlada šerijatski zakon, kao na primjer u Iranu i Saudijskoj Arabiji, nego na Zapadu gdje to nije toliko prihvaćeno. Imao je djevojke, ali je s njima “hodao” samo po islamskom zakonu. To znači da se nisu ljubili ili držali za ruke, a kamoli nešto više.
– Šerijatski zakon naređuje da nema nikakvog dodirivanja, čak zabranjuje bilo kakve radnje koje vode prema seksualnoj požudi – ističe Hodžić, dodajući da prijestup može biti i razmjena fotografija. Priznaje da si je postavio visoke kriterije te da mu nije uvijek lako.
– Mlad sam čovjek i nije lako. Ali kao vjernik shvaćam da je tako bolje za mene – ističe Hodžić dodajući da je za njega najbolji izlazak s prijateljima u neki restoran ili mirni kafić gdje mogu mirno raspravljati. Volio bi se oženiti te da mu buduća izabranica bude muslimanka. U islamskoj zajednici imaju omladinski klub gdje se mladi muslimani i muslimanke druže sa svojim vršnjacima iz cijele Hrvatske, a znaju doći i mladi iz susjednih država.
Mali ljudi imaju iste tegobe
Kada smo ga pitali kakav je danas položaj muslimana u Hrvatskoj, sveučilišni profesor dr. Sead Alić odgovorio je da općenito voli razmišljati o “malom čovjeku” bez obzira na njegovu vjeru i naciju. A obični ljudi imaju podjednake tegobe. Muslimani u Hrvatskoj imali su svoje sudbine, uspone i padove, lijepe i teške trenutke, gotovo identične kao i katolici.
Kada vidi kako se na razvijenom Zapadu prikazuju muslimani u medijima, onda vidi koliko je privilegiran što živi u Hrvatskoj.
Alić smatra da se katolici i muslimani s ovih prostora dobro razumiju jer već stoljećima žive na ovim prostorima, dijele podrijetlo, a onda i kulturnu i jezičnu bliskost. Međutim, veliki problem je geopolitika koja zbog svojih interesa za naftu umjetno proizvodi sukobe i stvara napetosti između islamskog i kršćanskog svijeta. Te globalne geopolitičke igre, zaključuje Alić, truju odnose i na ovim prostorima.
Hrvatski katolici i muslimani znaju se nositi sa svojim problemima i razlikama. Prvih sto godina “zajedništva” nisu bili idilični, ali u svakom slučaju zaslužuju prolaznu ocjenu. Uostalom, i naši sugovornici se slažu da je Hrvatska, ako već negdje moraju biti vjerska manjina, odličan izbor.
