Andrej Plenković nesumnjivo ima izuzetne diplomatske vještine, ali ni one mu nisu dovoljne da prekriju probleme u koje je zapala njegova mlađahna Vlada. Na ljuljanje Plenkovićeva broda utjecale su brojne nevere i vjetrovi. Neki su problemi naslijeđeni, neki dolaze sa strane i od relativno snažne stranačke oporbe, ali za neke je kriv i superpopularni premijer. Plenković je u predizbornoj kampanji isticao da će ministarske fotelje dobiti upravo oni stranački ljudi koji se dokažu na izborima. Gdje god se držao tog načela pri izboru svoga tima, nije imao snažnijih otpora.
Davor Ivo Stier prilično je bezbolno zamijenio Miru Kovača zbog činjenice što novi ministar vanjskih poslova ima značajnu podršku u HDZ-ovoj stranačkoj bazi pa onda i u biračkom tijelu. Disciplinirani HDZ-ovci uvijek će prihvatiti izbor predsjednika stranke kada on bira između dva kandidata koji imaju snažan legitimitet. Stoga se nije čula nijedna riječ negodovanja zbog promjene na Zrinjevcu. Imenovanje Milana Kujundžića ministrom zdravstva prošlo je bez većih otpora najvećim dijelom zbog toga što je povratnik u HDZ polučio odlične rezultate na izborima. Na taj je način i simbolično dobio oprost od birača HDZ-a koji su tako olakšali posao i premijeru.
U HDZ-u je uvijek postojala praksa da predsjednici stranke imenuju u Vladu i političare koji nisu prošli izbornu provjeru. Dovoljno je bilo da su u dobrim osobnim odnosima s premijerom ili eksponenti nekih snažnih gospodarskih i društvenih grupacija te u krajnjoj liniji miljenici nekih ljevičarskih medija i komentatora. U nekim prošlim vremenima HDZ-ova baza samo je potiho protestirala, ali nikada se javno nije usudila reći svom stranačkom šefu što zapravo misli o tome.
Svemu dođe kraj pa i toj gromoglasnoj šutnji HDZ-ove baze. Plenković je došao u probleme zato što je na HDZ-ovu “divlju ružu” pokušao “nakalemiti” dvije ministrice koje ne samo da nemaju izborni legitimitet, nego im, kako se čini, ne odgovara “politička filozofija“ stranke koju je utemeljio Franjo Tuđman. Stoga se možebitni sukob ministra Gorana Marića i ministrice Martine Dalić ne može lakonski objašnjavati kao sukob narodnjačke i tehnomenadžerske struje u HDZ-u. Problem je u tome što se narodnjačka struja, koju u ovom slučaju personificira Goran Marić, dokazala na izborima, dok takozvana tehnomenadžerska struja uopće ne postoji. Martina Dalić došla je u Vladu samo zato što je u dobrim odnosima s premijerom i njegovim šefom kabineta Davorom Božinovićem. Čak bi se moglo reći da joj je puno bliža neka druga politička opcija, npr. Pametno koja se nalazi na lijevoliberalnom političkom spektru. Nedostatak izbornog legitimiteta veliki je problem i za ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek koja se sve teže nosi s glasnim napadima iz baze bivšeg ministra Zlatka Hasanbegovića.
Prošla su vremena kada je HDZ-ova desnica prihvaćala šutke sve što dolazi iz stranačkog vrha.
>> Ministrica Obuljen Koržinek: Domovinski rat nije samo pitanje prošlosti već i budućnosti
Tocna dijagnoza!